Potraga za poslom je spojiila Srbe i Albance u Gračanici. Ni nacionalna pripadnost ni jezička barijera ne spriječavaju vrijedne ljude da obavljaju svoj posao i da se pri tom odlično slažu.
U Gračanici posluje nekoliko trgovinskih objekata čiji su vlasnici Albanci, a u njima rade i Srbi. Godinama unazad multietičnost je ovdje itekako izražena i može poslužiti kao primjer kako pripadnici različitih zajednica mogu funkcionisati zajedno.
"Ovdje radi oko 30 radnika, 50% je srpske nacionalnosti, nemamo poteškoca, veoma dobro funkcionišemo kao kolektiv. I ne samo tokom radnog vremena, družimo se i van radnog vremena. Prije sedam godina kada sam počeo da radim nisam znao srpski, a ni Srbi nisu znali albanski jezik, vremenom smo počeli da učimo jezike jedni drugih, pa se sada lakše razumijemo. Ovdje ne gledamo ko je Srbin, a ko Albanac, svi imaju isti tretman", istakao je Arber Gashi, menadžer trgovinskog objekta.
Srbi i Albanci su zadovoljni uslovima rada, kažu danas se teško dolazi do posla i ističu da se odlično slažu i polako savladavaju i jezičku barijeru kako bi pospješili međusobnu komunikaciju. Tu su da bi radili i opstali pa i ne razmišljaju o predrasudama koje koče većinu pripadnika ovih zajednica da jedni na druge gledaju kao na ljude.
"Prije 5 godina kada sam počeo da radim ovdje bilo mi je malo teško. Nisam znao jezik, pa nisam razumio mušterije, poslije nekog vremena uspio sam da naučim osnovne riječi na srpskom jeziku, sada razumijem pitanja i potrebe mušterija. Sa kolegama se slažemo veoma dobro, nemamo nikakvih problema. Kolektiv je veoma dobar, ne pravimo nikakve razlike ko je Albanac, a ko Srbin. Početak je bio težak jer sam i drugacije razmisljao ali sada nije problem. Sada izlazimo zajedno, pijemo kafu, ne postoji nikakav problem", izjavio je Egzon Grbeshi.
"Nisam imao posao, ovdje sam konkurisao i počeo da radim. Veoma lijepo se slažemo sa kolegama, nema nikakvih probema, komuniciramo na srpskom i albanskom jeziku. Pomažemo jedni drugima, družimo se. Nismo imali nikakvih predrasuda kada smo došli ovdje, ovdje se ne odvajamo po nacionalnoj osnovi. Družimo se i van posla, zajednički rad uspeo je dosta da nas zbliži", naveo je Marko Denić iz Gračanice.
Trgovinski objekti su mjesta u kojima se susreću pripadnici svih zajednica na Kosovu.
"Za mene su svi isti, jako su ljubazni, nemam riječi. Uvijek ovdje dolazim u trgovinu, govorim asrpski i albanski tako da mi komunikacija ne predstavlja problem".
"I ovdje se dešava da se na kasi baš dobro ne razumijemo, zbog jezičke barijere ali opet se na kraju sve sredi", kažu oni koji su došli da pazare.
Da je suživot moguć, svjedoči i primjer ovih radnih ljudi, neopterećenih nacionalnom različitošću. Oni su svijesni da je upravo to ono što ih svakodnevno zbližava, jer u različitosti je i ljepota življenja.
Maja Denić, RTK2
"Ovdje radi oko 30 radnika, 50% je srpske nacionalnosti, nemamo poteškoca, veoma dobro funkcionišemo kao kolektiv. I ne samo tokom radnog vremena, družimo se i van radnog vremena. Prije sedam godina kada sam počeo da radim nisam znao srpski, a ni Srbi nisu znali albanski jezik, vremenom smo počeli da učimo jezike jedni drugih, pa se sada lakše razumijemo. Ovdje ne gledamo ko je Srbin, a ko Albanac, svi imaju isti tretman", istakao je Arber Gashi, menadžer trgovinskog objekta.
Srbi i Albanci su zadovoljni uslovima rada, kažu danas se teško dolazi do posla i ističu da se odlično slažu i polako savladavaju i jezičku barijeru kako bi pospješili međusobnu komunikaciju. Tu su da bi radili i opstali pa i ne razmišljaju o predrasudama koje koče većinu pripadnika ovih zajednica da jedni na druge gledaju kao na ljude.
"Prije 5 godina kada sam počeo da radim ovdje bilo mi je malo teško. Nisam znao jezik, pa nisam razumio mušterije, poslije nekog vremena uspio sam da naučim osnovne riječi na srpskom jeziku, sada razumijem pitanja i potrebe mušterija. Sa kolegama se slažemo veoma dobro, nemamo nikakvih problema. Kolektiv je veoma dobar, ne pravimo nikakve razlike ko je Albanac, a ko Srbin. Početak je bio težak jer sam i drugacije razmisljao ali sada nije problem. Sada izlazimo zajedno, pijemo kafu, ne postoji nikakav problem", izjavio je Egzon Grbeshi.
"Nisam imao posao, ovdje sam konkurisao i počeo da radim. Veoma lijepo se slažemo sa kolegama, nema nikakvih probema, komuniciramo na srpskom i albanskom jeziku. Pomažemo jedni drugima, družimo se. Nismo imali nikakvih predrasuda kada smo došli ovdje, ovdje se ne odvajamo po nacionalnoj osnovi. Družimo se i van posla, zajednički rad uspeo je dosta da nas zbliži", naveo je Marko Denić iz Gračanice.
Trgovinski objekti su mjesta u kojima se susreću pripadnici svih zajednica na Kosovu.
"Za mene su svi isti, jako su ljubazni, nemam riječi. Uvijek ovdje dolazim u trgovinu, govorim asrpski i albanski tako da mi komunikacija ne predstavlja problem".
"I ovdje se dešava da se na kasi baš dobro ne razumijemo, zbog jezičke barijere ali opet se na kraju sve sredi", kažu oni koji su došli da pazare.
Da je suživot moguć, svjedoči i primjer ovih radnih ljudi, neopterećenih nacionalnom različitošću. Oni su svijesni da je upravo to ono što ih svakodnevno zbližava, jer u različitosti je i ljepota življenja.
Maja Denić, RTK2
