Američki teniser Eric Butorac u svom blogu opisao je kako je jednom prilikom prošle godine dobio priliku da trenira sa Novakom Đokovićem.
Njegova priča o tomu treningu mnogo govori o tome kakav je srpski teniser.
Sve se desilo tokom US opena 2015.
"Taman sam bio završio meč u trećem kolu u konkurenciji dublova protiv Jean-Julien Rojer i Horie Tecaua. Izgubio sam od para koji je kasnije te godine postao dubl broj jedan. Sjedeo sam u uglu svlačionice. Na televiziji je bila slika sa terena sa koga sam upravo došao, što znači da je neko gledao moj meč", počeo je priču Amerikanac, specijalista za dubl.
"A onda me je neko tapnuo po ramenu. Bio je to Boris Becker. Naš razgovor je tekao otprilike ovako:
BB: Eric, bio je to sjajan meč... Zaista na visokom nivou.
Ja (smoreno): Jeste, hvala.
BB: Ne, stvarno, mislim da ste odlično igrali.
Ja (sada i zvanično eliminisan sa US opena): Jeste, bilo je OK.
BB: Sve se svelo na samo nekoliko poena.
Ja (pomalo umoran od priče o meču koji ga sigurno ne zanima mnogo): Otprilike je tako.
BB: Nego slušaj, znam da tek što si izgubio meč, ali Novaku stvarno treba trening sa lijevorukim igračem, jer sutra igra sa Felicianom Lópezom. Hoćeš li?
Ja (ima oko 100 stepeni i vazduh je vlažan, kuk me ubija i ne znam gdje sam poslije dvosatnog meča): Naravno.
BB: Sjajno! Teren broj jedan. Za sat.
Krenuo sam polako i došao do terena na kome je više hiljada ljudi došlo da gleda naš, odnosno njegov trening.
U tom trenutku mi se činilo da je to jedan od onih momenata kada je povratak na teren najmanje što mi treba u životu. A sada je to iskustvo koga se najradije sjećam sa US opena.
Tokom godina sam trenirao sa mnogo vrhunskih igrača. To je jedna od prednosti lijevorukih igrača, jer svima treba takav sparing partner pred meč sa rivalom koji igra lijevom rukom (hvala ti, Rafa). U takvim situacijama su mi udarci opušteni, a Federer je najležerniji od svih njih.
Novak je potpuno drugačiji. Od prve razmjene on je bio usredsređen na igru. Svaka lopticu koju je udario imala je specifičnu namjeru. Svaki dril je bio predodređen za eventualne situacije u kojima može da se nađe protiv Lópeza.
Drago mi je da sam ranije tog dana igrao meč, jer smo Novak i ja razmjenili samo nekoliko udaraca dok igra nije dobila na intenzitetu. Poslije samo nekoliko minuta Becker mi je prišao i zamilio da više forsiram svoj backheand. Pristao sam, naravno.
Poslije izvesnog vremena vratio se i rekao:
- Odlično! Sada udaraj samo kratke backheande. Ali nemoj samo da mu uzvraćaš. Šetaj ga malo po terenu.
Nisam siguran koliko vas je ikada prebacivalo lopticu sa Novakom, ali šetanje njega po terenu kratkim backheandima nije baš najlakša stvar na svijetu.
Poslije deset minuta "šetanja Novaka" mojim kratkim backheandima, vjerovatno sam pobledeo, jer me je Becker zamolio da pređem na servise.
Ja: Naravno. Gdje želiš da ti serviram? (u mojim vježbama sa vrhunskim teniserima, oni obično imaju ritam da krenem sa slice servisima, onda da pređem na kick servis...)
Novak: Nije važno.
Ja: Da li želiš da počnem 'drugim servisom' ili da krenem sa jakim prvim?
Novak: Kako god hoćeš.
Ja: Ti ne želiš da ti kažem gdje i kako ću servirati?
Novak: Da li misliš da će mi Feliciano reći?
Novak je sutradan pobjedio Feliciana i kasnije osvojio US open, svoj treći gren slem trofej u godini.
Da li mu je trening samnom značio na tom putu uspjeha? Vjerovatno nije. Ali, meni je značilo, jer sam video šta i kako na treninzima radi najbolji igrač svijeta. Oduvijek sam mislio da sam organizovan i fokusiran na treninzima, ali Novak je neki potpuno drugi nivo.
Shvatio sam da razmjene udaraca po sredini terena nisu najbolji način da se potroši vrijeme na treningu. Otkrio sam i da ljudi više vole da me gledaju dok treniram sa Novakom nego moj dubl meč.
I naučio sam da treba da popravim skraćeni backheand, za slučaj da me Novak opet pozove".
Sve se desilo tokom US opena 2015.
"Taman sam bio završio meč u trećem kolu u konkurenciji dublova protiv Jean-Julien Rojer i Horie Tecaua. Izgubio sam od para koji je kasnije te godine postao dubl broj jedan. Sjedeo sam u uglu svlačionice. Na televiziji je bila slika sa terena sa koga sam upravo došao, što znači da je neko gledao moj meč", počeo je priču Amerikanac, specijalista za dubl.
"A onda me je neko tapnuo po ramenu. Bio je to Boris Becker. Naš razgovor je tekao otprilike ovako:
BB: Eric, bio je to sjajan meč... Zaista na visokom nivou.
Ja (smoreno): Jeste, hvala.
BB: Ne, stvarno, mislim da ste odlično igrali.
Ja (sada i zvanično eliminisan sa US opena): Jeste, bilo je OK.
BB: Sve se svelo na samo nekoliko poena.
Ja (pomalo umoran od priče o meču koji ga sigurno ne zanima mnogo): Otprilike je tako.
BB: Nego slušaj, znam da tek što si izgubio meč, ali Novaku stvarno treba trening sa lijevorukim igračem, jer sutra igra sa Felicianom Lópezom. Hoćeš li?
Ja (ima oko 100 stepeni i vazduh je vlažan, kuk me ubija i ne znam gdje sam poslije dvosatnog meča): Naravno.
BB: Sjajno! Teren broj jedan. Za sat.
Krenuo sam polako i došao do terena na kome je više hiljada ljudi došlo da gleda naš, odnosno njegov trening.
U tom trenutku mi se činilo da je to jedan od onih momenata kada je povratak na teren najmanje što mi treba u životu. A sada je to iskustvo koga se najradije sjećam sa US opena.
Tokom godina sam trenirao sa mnogo vrhunskih igrača. To je jedna od prednosti lijevorukih igrača, jer svima treba takav sparing partner pred meč sa rivalom koji igra lijevom rukom (hvala ti, Rafa). U takvim situacijama su mi udarci opušteni, a Federer je najležerniji od svih njih.
Novak je potpuno drugačiji. Od prve razmjene on je bio usredsređen na igru. Svaka lopticu koju je udario imala je specifičnu namjeru. Svaki dril je bio predodređen za eventualne situacije u kojima može da se nađe protiv Lópeza.
Drago mi je da sam ranije tog dana igrao meč, jer smo Novak i ja razmjenili samo nekoliko udaraca dok igra nije dobila na intenzitetu. Poslije samo nekoliko minuta Becker mi je prišao i zamilio da više forsiram svoj backheand. Pristao sam, naravno.
Poslije izvesnog vremena vratio se i rekao:
- Odlično! Sada udaraj samo kratke backheande. Ali nemoj samo da mu uzvraćaš. Šetaj ga malo po terenu.
Nisam siguran koliko vas je ikada prebacivalo lopticu sa Novakom, ali šetanje njega po terenu kratkim backheandima nije baš najlakša stvar na svijetu.
Poslije deset minuta "šetanja Novaka" mojim kratkim backheandima, vjerovatno sam pobledeo, jer me je Becker zamolio da pređem na servise.
Ja: Naravno. Gdje želiš da ti serviram? (u mojim vježbama sa vrhunskim teniserima, oni obično imaju ritam da krenem sa slice servisima, onda da pređem na kick servis...)
Novak: Nije važno.
Ja: Da li želiš da počnem 'drugim servisom' ili da krenem sa jakim prvim?
Novak: Kako god hoćeš.
Ja: Ti ne želiš da ti kažem gdje i kako ću servirati?
Novak: Da li misliš da će mi Feliciano reći?
Novak je sutradan pobjedio Feliciana i kasnije osvojio US open, svoj treći gren slem trofej u godini.
Da li mu je trening samnom značio na tom putu uspjeha? Vjerovatno nije. Ali, meni je značilo, jer sam video šta i kako na treninzima radi najbolji igrač svijeta. Oduvijek sam mislio da sam organizovan i fokusiran na treninzima, ali Novak je neki potpuno drugi nivo.
Shvatio sam da razmjene udaraca po sredini terena nisu najbolji način da se potroši vrijeme na treningu. Otkrio sam i da ljudi više vole da me gledaju dok treniram sa Novakom nego moj dubl meč.
I naučio sam da treba da popravim skraćeni backheand, za slučaj da me Novak opet pozove".
