KOJI POSAO ĆE RADITI VAŠA MALOLJETNA DJECA Za 15 godina pola zanimanja će nestati, a ljudi će postati pomočnici robota

Započela je nova industrijska revolucija kakvu svijet još nije doživio. Umjetna inteligencija već je počela otimati poslove stotinama hiljada radnika koji su do juče bili nezamjenjivi. Sve velike korporacije uveliko masovno otpuštaju radnike jer im AI omogućava da brže i jeftinije postignu rezultate iz svih oblasti poslovanja. Danas je već rad bez vještačke inteligencije nezamisliv, ali to znači da će sve veći broj zaposlenih ostajati bez posla. I kako se bude razvijala AI tako će i više ljudi ostajati bez zarade za preživljavanje. A iza takvih ciklusa uvijek dolaze nemiri, ratovi.

Pogledajte samo ovomjesečne najave otpuštanja i zamjene radnika umjetnom inteligencijom (AI) u najvećim svjetskim kompanijama:

Amazon: Desetine hiljada radnih mjesta (fokus na AI i automatizaciju skladišta/usluga).
BMW: Nekoliko hiljada radnih mjesta (reorganizacija logistike, dizajna i administracije).
Mercedes-Benz: Hiljade radnih mjesta u administrativnom i operativnom sektoru.
IBM: Oko 7.800 radnih mjesta u administraciji i ljudskim resursima koja se mijenjaju umjetnom inteligencijom.
SAP: 8.000 do 10.000 radnih mjesta kroz program restrukturiranja i transformacije umjetnom inteligencijom.
BT Grupa: Do 55.000 radnika do 2030. (od čega najmanje 10.000 zamjenjuje AI).
Klarna: Smanjenje radne snage za oko 50% kao dio automatizacije korisničke podrške pomoću AI.
Chegg: Preko 20% otpušteno zbog pada prihoda uzrokovanog alatom umjetne inteligencije.

Šta čeka “nepotrebne” radnike?

Nezavidna pozicija u kojoj se nalaze radnici čije zadatke AI obavlja brže, jeftinije i bez pauze stvara ogroman pritisak na društvo. Predviđaju se tri glavna scenarija za ovu grupu:

1. Masovna i brza prekvalifikacija (Reskilling): Radnici će morati naučiti kako upravljati AI alatima u svojoj branši. Umjesto “pisanja izvještaja” ili “kodiranja od nule”, njihov posao postaje validacija i nadzor onoga što AI izgeneriše.
2. Prelazak u sektore s “ljudskim dodirom”: Zanimanja koja zahtijevaju fizikalnost, finu motoriku u nepredvidivim uslovima (majstori, električari, vodoinstalateri) ili duboku empatiju i fizičku prisutnost (njega starijih, medicinska skrb, rad s djecom) postaće utočište za mnoge.
3. Dugotrajna nezaposlenost i strukturalna margina: Radnici u srednjim godinama ili oni na rutinskim kancelarijskim poslijima koji se ne uspiju prilagoditi u kratkom roku rizikuju da ostanu trajno isključeni s tržišta rada.

Može li se izbjeći svjetska kriza i masovna nezaposlenost?

Tradicionalni ekonomski model nalaže da svaka tehnološka revolucija (parna mašina, automatizacija, internet) uništi stara, ali stvori nova i bolja radna mjesta. Međutim, AI brzina i obim dovode taj model pod znak pitanja jer novi poslovi ne nastaju onom brzinom kojom stari nestaju.

Da bi se izbjegao ekonomski kolaps i pad kupovne moći (jer nezaposleni radnici ne mogu kupovati proizvode koje AI pravi), države i ekonomisti razmatraju sljedeća rješenja:

Ekonomski i zakonodavni mehanizmi spasavanja

1. Univerzalni osnovni prihod (UBI): Koncept u kojem država isplaćuje svim građanima fiksni mjesečni iznos dovoljan za život, bez obzira na radni status. To bi se finansiralo iz budžeta i novih poreza.
2. Oporezivanje AI-ja i robotike (“Robot Tax”): Uvođenje posebnih poreza na kompanije koje zamjenjuju ljudsku radnu snagu algoritmima i automatizacijom. Taj novac bi se direktno preusmjeravao u fondove za prekvalifikaciju i socijalnu davanja.
3. Skraćivanje radnog sedmice (npr. na 30 ili 32 sata): Umjesto otpuštanja radnika, preostali radni zadaci i radno vrijeme raspodjeljuju se na više ljudi, uz zadržavanje stabilnih plata radi očuvanja potrošnje.
4. Državno finansirana tranzicija: Masovna ulaganja u javne radove, zelenu energiju, obnovu infrastrukture i brigu o društvu – sektorima gdje je ljudski rad i dalje nezamjenjiv.

Zaključak: Svjetska kriza se može izbjeći, ali samo ako politički i ekonomski lideri prestanu tretirati AI isključivo kao alat za smanjenje troškova poslovanja, te hitno prigrle nove ekonomske modele. Ukoliko se izostane pravovremena reakcija država, prelazni period u narednim godinama donosi rizik od teške društvene polarizacije i ekonomske nestabilnosti.