Čak 15 pobačaja u samo 16 godina, priznanje je, koje je javno izrekla 40-godišnja Amerikanka, nazivajući samu sebe "ovisnicom o pobačajima".
Irene Vilar pobačaje nije napravila zbog siromaštva ili straha, već kao neobičan čin pobune protiv supruga, koji sa njom nije želio imati djecu. Njeno priznanje izazvalo je čitavu lavinu napada od strane aktivista, koji se bore protiv pobačaja, uključujući i prijetnje smrću, kao i traženje da se Vilar strpa u zatvor.
Ciklus trudnoća i pobačaja počeo je kad je Vilar imala samo 16 godina, a završio u dobi od 33 godine, a tu je bilo i nekoliko neuspjelih pokušaja samoubistava, piše Daily Mail. Sada uspješna književna agentica i majka dvije kćerke u dobi od tri i pet godina, napisala je i knjigu memoara nazvanu Nemoguće majčinstvo: Svjedočenje ovisnice o pobačajima. Knjiga je naljutila, kako i one koji pobačaje podržavaju, tako i one koji su protiv njih.
"Zabrinuta sam za vlastitu sigurnost i zbog prijeteće pošte koju dobivam. Bojim se kako bih sama mogla postati osnova za ovakav oblik fundamentalizma", istakla je Vilar. Zagovornici pobačaja smatraju kako njena knjiga podiže neugodna pitanja oko teme pobačaja, kao oblika kontrole rađanja.
Vilar se sa 16 godina udala za 50-godišnjeg Pedra Cupermana, profesora latinoameričke književnosti, koji je bio protiv imanja djece te je lično smatrao kako rađanje djece ubija seksualnu želju među partnerima. Vilar je u znak pobune protiv supruga odlučila "zaboraviti" uzeti svoje kontracepcijske pilule.
"Kad sam shvatila kako sam ostala trudna, bila sam istovremeno uplašena i uzbuđena", rekla je Vilar i dodala kako je brojne pobačaje imala zato jer se bojala kako će je suprug ostaviti, ali nije precizirala je li i on znao za brojne pobačaje.
"Nisam naravno htjela to iznova činiti, ali i ovisnik o drogi želi uvijek prestati drogirati se", objasnila je Vilar. Sa Cupermanom se razvela i ponovo se udala te sad ima dvije kćerke, ali i dalje tvrdi kako je majčinstvo nije udaljilo od mogućeg izbora pobačaja, već je samo učinilo više odgovornom u tom smislu.
"Jednostavno sad mogu reći da razumijem težinu privilegije koju imamo u donošenju takve odluke", zaključila je Vilar.
