
Holivudska glumica Scarlett Johansson izjavila je da su rane 2000-e bile stvarno teške za mlade žene u filmskoj industriji, ističući da je tada bilo društveno prihvatljivo da glumice budu "rastavljene na komadiće" zbog svog izgleda.
U intervjuu za CBS Sunday Morning, zvijezda je govorila o izazovima s kojima se suočavala na početku karijere.
"Bilo je teško. Mnogo se pažnje pridavalo izgledu žena. Ono što se u to vrijeme nudilo ženama mojih godina, što se tiče glumačkih uloga ili prilika, bilo je znatno slabije nego što je sada", rekla je.
Glumica je dodala da danas postoji mnogo više osnažujućih uloga za mlade žene nego u periodu kada je bila u dvadesetim godinama. Prisjećajući se svojih početaka, istakla je da su tada prilike bile vrlo ograničene.
"Stvarno bi ti nudili iste uloge. To bi obično bila uloga druge žene, ljubavnice ili fatalne zavodnice. To je bio arhetip koji je prevladavao kad sam bila u tim godinama", prisjetila se.
Johansson je navela da je određeni balans pronašla radeći u pozorištu u New Yorku, gdje je, kako kaže, mogla izbjeći pritisak holivudske industrije. Pauza od filmskih setova pomogla joj je da nauči čekati pravu ulogu, umjesto da prihvata svaki angažman.
"To je nešto što sam naučila s vremenom, ali teško je. Kad počneš raditi, stvarno osjećaš kao da će ti svaki posao biti posljednji i da ako dobiješ prilike za rad, moraš ih nastaviti koristiti. Čak i ako možda nisu toliko raznolike kao poslovi koji ti stvarno pružaju zadovoljstvo. Svaki glumac se tako osjeća jer je toliko kompetitivno, i mislim da kad jednom dobiješ pažnju, želiš je zadržati na sebi. Mislim, to je instinkt, mislim, za mladog glumca, ili bilo kojeg glumca", dodala je.
Johansson je imala 17 godina kada je debitovala u filmu "Lost in Translation" iz 2003. godine, u režiji Sofije Coppole. Među njenim ranim filmskim ulogama izdvajaju se i "The Perfect Score", "Match Point", "The Prestige", "The Other Boleyn Girl" i "Iron Man 2".
"Bilo je teško. Mnogo se pažnje pridavalo izgledu žena. Ono što se u to vrijeme nudilo ženama mojih godina, što se tiče glumačkih uloga ili prilika, bilo je znatno slabije nego što je sada", rekla je.
Glumica je dodala da danas postoji mnogo više osnažujućih uloga za mlade žene nego u periodu kada je bila u dvadesetim godinama. Prisjećajući se svojih početaka, istakla je da su tada prilike bile vrlo ograničene.
"Stvarno bi ti nudili iste uloge. To bi obično bila uloga druge žene, ljubavnice ili fatalne zavodnice. To je bio arhetip koji je prevladavao kad sam bila u tim godinama", prisjetila se.
Johansson je navela da je određeni balans pronašla radeći u pozorištu u New Yorku, gdje je, kako kaže, mogla izbjeći pritisak holivudske industrije. Pauza od filmskih setova pomogla joj je da nauči čekati pravu ulogu, umjesto da prihvata svaki angažman.
"To je nešto što sam naučila s vremenom, ali teško je. Kad počneš raditi, stvarno osjećaš kao da će ti svaki posao biti posljednji i da ako dobiješ prilike za rad, moraš ih nastaviti koristiti. Čak i ako možda nisu toliko raznolike kao poslovi koji ti stvarno pružaju zadovoljstvo. Svaki glumac se tako osjeća jer je toliko kompetitivno, i mislim da kad jednom dobiješ pažnju, želiš je zadržati na sebi. Mislim, to je instinkt, mislim, za mladog glumca, ili bilo kojeg glumca", dodala je.
Johansson je imala 17 godina kada je debitovala u filmu "Lost in Translation" iz 2003. godine, u režiji Sofije Coppole. Među njenim ranim filmskim ulogama izdvajaju se i "The Perfect Score", "Match Point", "The Prestige", "The Other Boleyn Girl" i "Iron Man 2".


