Kad je Xueli Abbing bila beba, roditelji su je ostavili ispred sirotišta. U Kini se albinizam smatra prokletstvom, a upravo je to rijetko genetsko stanje razlog zbog kojeg je Xuelina koža svijetla, a kosa gotovo bijela.
To što je izgledala drukčije dovelo je Xueli do uspjeha. Danas se ova 16-godišnjakinja pojavljuje na stranicama Voguea i u kampanjama poznatih dizajnera.
- Zaposlenici sirotišta nazvali su me Xue Li. Xue znači snijeg, a Li znači prelijepa. Posvojili su me kad sam imala tri godine i otišla sam živjeti s mamom i sestrom u Nizozemsku. Moja mama je rekla da mi nisu mogli dati bolje ime, a željela ga je zadržati i kako bih imala vezu sa svojim kineskim korijenima. Kad sam se rodila, kineske vlasti donijele su zakon o jednom djetetu po porodici. Ako je to dijete imalo albinizam, baš ste imali nesreću. Neka djeca poput mene su ostavljena, druga su bačena iza ključa, a onoj koju su pustili u školu bojili su kosu u crno - ispričala je za BBC.
Sudbina osoba s albinizmom u Africi još je tužnija. Tamo ih ubijaju ili sakate jer vjeruju da njihove kosti liječe i donose sreću.
- Moji roditelji nisu ostavili nikakve podatke o meni pa ne znam kad mi je rođendan. Prije godinu, išla sam na rentgen ruke kako bi ljekari procijenili moju starost. Rekli su mi da imam 15 godina - dodala je.
Manekenstvom se počela baviti s 11 godina, kad se njenoj majci javila dizajnerica iz Hong Konga koja je napravila kolekciju "Savršene nesavršenosti" te je željela upravo ovu svjetlokosu i svjetloputu djevojčicu za svoju modnu reviju.
- Nakon toga pozvali su me na nekoliko snimanja, između ostalog s fotografom Brockom Elbankom u Londonu. Kad je objavio moju fotografiju na Instagramu, javila mu se agencija Zebedee Talent, koja je željela više osoba s invaliditetom i rijetkim stanjima u modnoj industriji. Jedna od fotografija objavljena je u italijanskom Vogueu u junu 2019. godine. Ja u to vrijeme nisam ni znala koliko je to važan časopis - ispričala je.
U manekenstvu je drugačiji izgled blagoslov, a ne prokletstvo, i ona sada ima platformu za podizanje svijesti o albinizmu. U svom poslu, ipak se suočava s nekim izazovima.
- Zbog albinizma imam samo osam do deset posto vida i ne mogu gledati direktno u svjetlo jer me bole oči. Ponekad je na snimanjima previše svjetla pa ih moram zamoliti da sklopim oči ili da malo priguše svjetla. Nekad pristanem na tri fotografije s blicom, no to je to. Ekipa prvo misli da sam teška, no pokazalo se da su zadovoljni već s prvom fotografijom. Imam agenciju koja klijentima kaže da, ako ne mogu sve prilagoditi meni, neće me dobiti. Najvažnije im je da se ja osjećam ugodno. Volim manekenstvo jer volim upoznavati nove ljude, vježbati engleski i vidjeti da se ljudima sviđaju moje fotke. Želim kroz manekenstvo govoriti o albinizmu i reći da je to genetski poremećaj, ne prokletstvo. Želim da se govori "osoba s albinizmom", a ne albino osoba jer ovo drugo zvuči kao da definira ko ste. Ljudi mi govore da moram prihvatiti stvari iz prošlosti, ali ja ne mislim tako. Mislim da trebate saznati šta se dogodilo i razumjeti, ali ne i prihvaćati. Ne prihvaćam da se djeca ubijaju zbog albinizma. Želim promijeniti svijet - zaključila je.
- Zaposlenici sirotišta nazvali su me Xue Li. Xue znači snijeg, a Li znači prelijepa. Posvojili su me kad sam imala tri godine i otišla sam živjeti s mamom i sestrom u Nizozemsku. Moja mama je rekla da mi nisu mogli dati bolje ime, a željela ga je zadržati i kako bih imala vezu sa svojim kineskim korijenima. Kad sam se rodila, kineske vlasti donijele su zakon o jednom djetetu po porodici. Ako je to dijete imalo albinizam, baš ste imali nesreću. Neka djeca poput mene su ostavljena, druga su bačena iza ključa, a onoj koju su pustili u školu bojili su kosu u crno - ispričala je za BBC.
Sudbina osoba s albinizmom u Africi još je tužnija. Tamo ih ubijaju ili sakate jer vjeruju da njihove kosti liječe i donose sreću.
- Moji roditelji nisu ostavili nikakve podatke o meni pa ne znam kad mi je rođendan. Prije godinu, išla sam na rentgen ruke kako bi ljekari procijenili moju starost. Rekli su mi da imam 15 godina - dodala je.
Manekenstvom se počela baviti s 11 godina, kad se njenoj majci javila dizajnerica iz Hong Konga koja je napravila kolekciju "Savršene nesavršenosti" te je željela upravo ovu svjetlokosu i svjetloputu djevojčicu za svoju modnu reviju.
- Nakon toga pozvali su me na nekoliko snimanja, između ostalog s fotografom Brockom Elbankom u Londonu. Kad je objavio moju fotografiju na Instagramu, javila mu se agencija Zebedee Talent, koja je željela više osoba s invaliditetom i rijetkim stanjima u modnoj industriji. Jedna od fotografija objavljena je u italijanskom Vogueu u junu 2019. godine. Ja u to vrijeme nisam ni znala koliko je to važan časopis - ispričala je.
U manekenstvu je drugačiji izgled blagoslov, a ne prokletstvo, i ona sada ima platformu za podizanje svijesti o albinizmu. U svom poslu, ipak se suočava s nekim izazovima.
- Zbog albinizma imam samo osam do deset posto vida i ne mogu gledati direktno u svjetlo jer me bole oči. Ponekad je na snimanjima previše svjetla pa ih moram zamoliti da sklopim oči ili da malo priguše svjetla. Nekad pristanem na tri fotografije s blicom, no to je to. Ekipa prvo misli da sam teška, no pokazalo se da su zadovoljni već s prvom fotografijom. Imam agenciju koja klijentima kaže da, ako ne mogu sve prilagoditi meni, neće me dobiti. Najvažnije im je da se ja osjećam ugodno. Volim manekenstvo jer volim upoznavati nove ljude, vježbati engleski i vidjeti da se ljudima sviđaju moje fotke. Želim kroz manekenstvo govoriti o albinizmu i reći da je to genetski poremećaj, ne prokletstvo. Želim da se govori "osoba s albinizmom", a ne albino osoba jer ovo drugo zvuči kao da definira ko ste. Ljudi mi govore da moram prihvatiti stvari iz prošlosti, ali ja ne mislim tako. Mislim da trebate saznati šta se dogodilo i razumjeti, ali ne i prihvaćati. Ne prihvaćam da se djeca ubijaju zbog albinizma. Želim promijeniti svijet - zaključila je.
Izvor: Coolstyle
