PODACI NOVOG ISTRAŽIVANJA

Od nuklearne katastrofe u ukrajinskom Černobilu prošlo je 37 godina, no radijacija u napuštenom gradu Pipatu je i dalje na opasnom nivou. Dok je stanovništvo preseljeno i rehabilitirano, nuklearna elektrana i njena okolina ostaju dom generacija pasa.

U novom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, tim naučnika iz SAD-a, Poljske i Ukrajine je obavio genetičku analizu pasa koji žive u radioaktivnom okruženju i oko njega. Istraživanje je pokazalo da se psi izloženi radioaktivnosti genetski razlikuju od pasa koji žive dalje, odnosno pasa u ostatku svijeta.

Ranija istraživanja su pokazala da nuklearne katastrofe imaju ogromne ekološke posljedice na divlje i domaće životinje. Međutim, nivoi radijacije su tada bili bez presedana, a iako su se smanjili tokom godina, efekti na populaciju pasa, koji su polako "osvajali" ovo područje, tek se trebaju vidjeti.

Procjenjuje se da u i oko černobilske zone isključenja živi oko 800 pasa. Zbog povećanja njihovog broja, 2017. godine je formira Inicijativa za istraživanje pasa u Černobilu (CDRI). Ova organizacija je prikupila uzorke krvi od 302 psa te ih sačuvala za dalja istraživanja, uključujući i ono koje je objavljeno i pomenutom časopisu.

U novom istraživanju su istraživači proučavali i analizirali genetsku strukturu 302 psa, koji žive na različitim udaljenostima od mjesta katastrofe, odnosno u Slavutiču (45 km), Černobilu (15) i unutar sam nuklearne elektrane Černobil. Ovo je urađeno kako bi se uočila razlika u izloženosti radijaciji na osnovu udaljenosti od lokacije katastrofe u Černobilu.

U početku su naučnici vjerovali da su se psi možda toliko "pobratimili" i razmnožavali da bi njihov genetski sastav mogao biti isti, no to nije slučaj.

Istraživanje otkriva da, iako se psi kreću između ove tri lokacije i slobodno se razmnožavanju, ipak se mogu razlikovati kroz DNK od pasa koji žive dalje. Iako naučnici ne tvrde eksplicitno da je zračenje uzrok ove genetske razlike, ovo istraživanje potencijalno može pomoći u daljim genomskim studijama.

Istraživanje također ukazuje da ovi psi postoje na ovim područjima već duže vrijeme, potencijalno od katastrofe ili čak ranije. Vjeruje se da su većinu pasa vlasnici ostavili iza sebe kada su bili prisiljeni na evakuaciju. Još 1986. godine je ukrajinsko ministarstvo unutrašnjih poslova pokrenulo odstrel napuštenih kućnih ljubimaca, no vjeruje se da su neki uspjeli pobjeći i spasiti se.