Granatički problem u staroindijskom jeziku koji je mučio naučnike od 5. stoljeća prije Krista riješio je student Sveučilišta Cambridge i mogao bi “uvesti revoluciju u proučavanje sanskrta”, objavio je njegov profesor. Indijski doktorand Rishi Rajpopat (27) dekodirao je pravilo koje je podučavao Panini, majstor drevnog sanskrtskog jezika koji je živio prije otprilike dvije i po hiljade godina.
Procjenjuje se da sanskrt u Indiji govori samo oko 25.000 ljudi od više od jedne milijarde populacije, saopćilo je Sveučilište Cambridge. No, to je sveti jezik hinduizma i medij kroz koji se stoljećima prenosi velik dio indijske nauke, filozofije, poezije i druge svjetovne literature.
Paninijeva gramatika, poznata kao Astadhyayi, oslanjala se na sistem koji je funkcionirao poput algoritma za pretvaranje osnove i sufiksa riječi u gramatički ispravne riječi i rečenice. Međutim, dva ili više Paninijevih pravila često se primjenjuju istovremeno, što dovodi do sukoba pravila.
Panini je podučavao “metarpravilo” koje naučnici tradicionalno tumače kao sljedeće: “u slučaju sukoba između dva pravila jednake snage, pobjeđuje pravilo koje dolazi kasnije u redoslijedu gramatike.” Međutim, to je često dovodilo do gramatički netačnih rezultata. Rajpopat je odbacio tradicionalno tumačenje metapravila.
Umjesto toga, tvrdio je da je Panini mislio da između pravila primjenjivih na lijevu i desnu stranu riječi, Panini želi da odaberemo pravilo primjenjivo na desnu stranu. Koristeći to tumačenje, Rajpopat je otkrio da Paninijev “jezični stroj” proizvodi gramatički ispravne riječi bez gotovo ikakvih iznimaka.
Rajpopat je rekao da je imao “trenutak eureke” nakon što mu je njegov supervizor na Cambridgeu, profesor sanskrta Vincenzo Vergiani, savjetovao: “Ako je rješenje komplicirano, vjerovatno ste u krivu.”
Rekao je: “Imao sam trenutak eureke u Cambridgeu. Nakon devet mjeseci pokušaja rješavanja tog problema, bio sam gotovo spreman odustati, zapeo sam. Pospremio sam knjige na mjesec dana i samo uživao u ljetu, plivajući, vozeći bicikl, kuhajući, moleći se i meditirajući.”
“Tada sam se nerado vratio poslu i za nekoliko minuta, dok sam okretao stranice, ti obrasci su se počeli pojavljivati i sve je počelo imati smisla. Bilo je još puno posla, ali riješio sam najveći dio slagalice. Tokom sljedećih nekoliko sedmica bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao spavati i provodio sam sate u knjižnici, uključujući i usred noći, kako bih provjerio što sam pronašao i riješio povezane probleme.”
“Taj rad je trajao još dvije i pol godine.” “Nadam se da će ovo otkriće studentima u Indiji uliti samopouzdanje, ponos i nadu da i oni mogu postići velike stvari”, dodao je.
Nada se da će sada biti moguće u kompjutere unijeti načela Paninijeve gramatike.
Profesor Vergiani je rekao: “Moj učenik Rishi je to riješio – pronašao je izvanredno elegantno rješenje za problem koji je zbunjivao naučnike stoljećima. To će otkriće unijeti revoluciju u proučavanje sanskrta u vrijeme kada je interes za taj jezik u porastu.”
Paninijeva gramatika, poznata kao Astadhyayi, oslanjala se na sistem koji je funkcionirao poput algoritma za pretvaranje osnove i sufiksa riječi u gramatički ispravne riječi i rečenice. Međutim, dva ili više Paninijevih pravila često se primjenjuju istovremeno, što dovodi do sukoba pravila.
Panini je podučavao “metarpravilo” koje naučnici tradicionalno tumače kao sljedeće: “u slučaju sukoba između dva pravila jednake snage, pobjeđuje pravilo koje dolazi kasnije u redoslijedu gramatike.” Međutim, to je često dovodilo do gramatički netačnih rezultata. Rajpopat je odbacio tradicionalno tumačenje metapravila.
Umjesto toga, tvrdio je da je Panini mislio da između pravila primjenjivih na lijevu i desnu stranu riječi, Panini želi da odaberemo pravilo primjenjivo na desnu stranu. Koristeći to tumačenje, Rajpopat je otkrio da Paninijev “jezični stroj” proizvodi gramatički ispravne riječi bez gotovo ikakvih iznimaka.
Rajpopat je rekao da je imao “trenutak eureke” nakon što mu je njegov supervizor na Cambridgeu, profesor sanskrta Vincenzo Vergiani, savjetovao: “Ako je rješenje komplicirano, vjerovatno ste u krivu.”
Rekao je: “Imao sam trenutak eureke u Cambridgeu. Nakon devet mjeseci pokušaja rješavanja tog problema, bio sam gotovo spreman odustati, zapeo sam. Pospremio sam knjige na mjesec dana i samo uživao u ljetu, plivajući, vozeći bicikl, kuhajući, moleći se i meditirajući.”
“Tada sam se nerado vratio poslu i za nekoliko minuta, dok sam okretao stranice, ti obrasci su se počeli pojavljivati i sve je počelo imati smisla. Bilo je još puno posla, ali riješio sam najveći dio slagalice. Tokom sljedećih nekoliko sedmica bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao spavati i provodio sam sate u knjižnici, uključujući i usred noći, kako bih provjerio što sam pronašao i riješio povezane probleme.”
“Taj rad je trajao još dvije i pol godine.” “Nadam se da će ovo otkriće studentima u Indiji uliti samopouzdanje, ponos i nadu da i oni mogu postići velike stvari”, dodao je.
Nada se da će sada biti moguće u kompjutere unijeti načela Paninijeve gramatike.
Profesor Vergiani je rekao: “Moj učenik Rishi je to riješio – pronašao je izvanredno elegantno rješenje za problem koji je zbunjivao naučnike stoljećima. To će otkriće unijeti revoluciju u proučavanje sanskrta u vrijeme kada je interes za taj jezik u porastu.”