Da bi čovjekovom dušom i njegovim srcem preovladala dobrota, nakon svake pogreške njihova edukacija je putem učinjenog dobrog djela.
Islamski odgoj duše i srca
Musliman vjeruje da njegova sreća i na ovome i na Budućem svijetu zavisi od toga, koliko je i kako odgojio i očistio svoju dušu i srce, jer ako je ona pokvarena, prljava i nevaljala, ni on neće biti sretan.
Kur'an časni nas upravo podučava: ''Uspjeće samo onaj ko je očisti (dušu), a biće izgubljen onaj ko je uprlja.” (Kur’an, 91:9-10.)
Islamsko-pedagoška učenja nas podučavaju da se čovjekova duša i srce odgaja pobožnošću i dobrotom, zatim, pokajanjem i samokontrolom. Čovjek često zna i da pogriješi, sklon je grešenju prema drugima, zato su pedagoški savjeti da kada pogriješi, pa ukalja svoju dušu i srce, da ih edukuje dobrotom, jer ono što čovjek uradi pokrije njegovu dušu i srce: ''Ono što su radili prekrilo je srca njihova.” (Kur’an, 11:114.)
Da bi čovjekovom dušom i njegovim srcem preovladala dobrota, nakon svake pogreške njihova edukacija je putem učinjenog dobrog djela. Zato je Allahov Vjerovjesnik, a.s., rekao: ''Boj se Allaha, ma gdje god bio! Kada pogriješiš, učini dobro djelo, pa će dobro djelo izbrisati nevaljalo. Lijepo postupaj prema drugima!“ (Ahmed, Tirmizi i dr.)
Na ovaj način čovjek treba neprekidno raditi na odgajanju i čišćenju svoje duše. Onoga trenutka kada čovječanstvo bude stajalo pred Uzvišenim nam Gospodarem, u Danu koji će pedeset hiljada godina trajati, nikome neće biti od koristi njegova imovina niti sinovi. Ono što će im od pomoći biti jeste njihovo dobro srce i čista duša:
“Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu čista srca dođe spasen biti.” (Kur’an, 26:88-89.)
U dubini čovjekove duše krije se snaga koju oko nije u stanju da vidi, mikroskop ne može da primijeti, a nepoznata je i anatomiji. To je duhovna energija koju čovjek osjeća u svome biću. Ona je poput svjetiljke koja ga, osvjetljavajući mu put, usmjerava ka izvršenju sopstvenih obaveza. Ona je moć koja ga upućuje, naređuje mu i zabranjuje. Sila koja podstiče i upozorava. Ona je sposobnost koja sudi i izvršava. Ovakvu vrstu energije moralisti nazivaju savjest, neki je zovu podsvijest, a neki opet to prozivaju intuicijom, duhovnom sposobnošću ili spoznajom, dok islam ovakvu vrstu potencijala jednostavno naziva srcem.
Rekao je Vjerovjesnik, a.s.: “Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako valja, onda je cijelo tijelo dobro, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se cijelo tijelo, a to je srce.” (Buhari i Muslim)
Islamski odgoj uma/meditacije i tjela/zdravlja/ljepote
a. Odgoj uma/meditacije (dubokog razmišljanja)
''... Doista to je pouka za one koji pameti imaju ...” (Kur’an, 24:44.)
Bog je čovjeka odlikovao umom i logikom i to je njegova najveća blagodat nasuprot svih stvorenja. Bog od čovjeka insistira na korišćenje i razvijanje svoga uma, a najbolji razvitak je kroz učenje i meditaciju. Zato, u Kur'anu časnom Bog čovjeku na blizu sto pedeset mjesta naređuje da razmišlja, koristi svoju logiku-um. U ovim ajetima se pominju koncepti logike (Et-te’a-kkul), istraživanje (Et-tedebbur), sjećanje (Et-tezekkur) i meditaciju (Et-tefekkur), kroz pitanja i pouke, poput: Zašto ne razmislite? Da bi ste razmislili! Kako oni ne razmisle …? A zašto oni ne razmisle ...? Zar oni ne razumiju?
Kod Boga se čuvjek posebno vrednuje onoliko koliko široko razmišlja i koristi svoju najveću blagodat, tj. svoj um, da svoj um razvija i konceptuje stvari kako bi razvijao i usavršavao svoj život. Da razmišlja o svome Bogu, enigme i mudrosti koje ga okružuju i prave životne vrijednosti. Religija od čovjeka traži da svoj um koristi onako kako mu dolikuje. Kur’an časni pored razmišljanja, na desetine mjesta dodatno tražići od čovjeka na dubinsko razmišljanje, odnosno meditaciju: “A zašto ne razmisle sami o sebe?” (Kur’an, 30:8.)
Vjerovjesnik, a.s., je dosta praktikovao dubinsko razmišljanje (meditaciju), pa čak, i prije poslanstva odlazio bi pet kilometara udaljeno od Mekke u pečini Hira, kako bi se izolirao od ljude i tamo bi provodio danima meditirajuči i na taj način razmišljajući o nebesima, zemlji, Bogu i sl. Na taj način ga Bog pripremao za poslanstvo.
Vjerovjesnik, a.s., je u jednom svom izlaganju o vrijednosti dubinskog razmišljanja (meditaciji) rekao: ''Nema ibadeta sličnog meditaciji.” (Bejhaki, 2003:IV:157.)
Plod meditacije je znanje s kojim upravljamo određene situacije da bi čovjek radio dobra djela. Kada srcem prigrli znanje, onda se i situacija srca menja. Kada se situacija srca promeni, onda se i čovjekova djela mjenjaju. Iz ovog aspekta djela su ovisna od situacije, situacija od znanja, dok znanje od meditacije. Tako da, meditacija je početak i ključ svih dobrih poslova. Prava meditacija je ona koja čovjeka tjera da radi dobra djela, kako bi dobio zadovoljstvo.
b. Fizička spremnost i zdravstveni odgoj:
“Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro … Doista je Allah lijep i voli ljepotu.” (Muslim) Čovjek treba biti jak i čvrst, zdrav duševno i fizički. Također, Vjerovjesnik, a.s., nas savjetuje: “Vjernici su poput zgrade (konstrukcije), njeni djelovi su povezani jedni s drugima.”
Sadržaj zdravstvenog odgoja čine sve informacije o zdravom načinu života i štetnim oblicima ponašanja i življenja. Zdravstveno obrazovanje bi trebalo da ima težište na praktičnoj primjeni stečenih znanja. U sferi sistematskog zdravstvenog odgoja možemo govoriti o sadržaju koji je pretočen u programe za edukaciju različitih kategorija stanovništva, npr. Programi predškolskog, školskog i obrazovanja za odrasle. Zdravstveni odgoj je kompleksna djelatnost u koju je uključeno društvo sa svim svojim resursima. Naznačit ćemo one faktore koji imaju najveće mogućnosti u zdravstvenom odgajanju i preodgajanju: porodica , škola , zdravstvene institucije , socializirane društvene organizacije, mediji, vjerske institucije, itd.
c. Odgoj fizičke čistoče i ljepote
Musliman treba biti pedantan, uredan i skladno obučen, jer je to sastavni dio čovjekove vjere. O urednosti i lijepom oblačenju veli Stvoritelj u Kur’anu časnom: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz obaviti!” (Kur’an, 7:31.)
Ovo je praktikovao i Vjerovjesnik, a.s., praktikovali su i ashabi i učeni ljudi. Aiša, r.a., je rekla: “Nikada nisam vidjela Allahovog Vjerovjesnika, a.s., neurednog. Povremeno je koristio ulje za mazanje kose i redovno se češljao, i govorio bi: Zaista Allah, dž.š., ne voli prljavštinu i neurednost.” Dok poznati tabiin, Malik ibn Enes, r.a., je rekao: “Zatekao sam učenjake našeg garda koji su oblačili lijepu odeću.“ (Bejhaki, 2003:V/167-168.)
Veliki islamski mislilac Ibn Kajjim, r.a., opisuje: “A On Uzvišeni kao što voli ljepotu u djelima, govoru, odjeći i izgledu, tako prezire ono što je ružno od govora, djela, odječe i izgleda. Isto tako prezire ružno i one koji se pripisuju ružnom, a voli ljepotu i one koji joj se pripisuju.” Uzvišeni je spojio dvije ljepote: Ljepotu tijela sa odjećom i ljepotu srca sa bogobojaznošću – ljepota vanjštine i unutrašnjosti. U nastavku ponovo o ovome Ibn Kajjim, r.a., to pojašnjava: “Kao što je unutrašnja ljepota jedna od najvećih blagodati Allaha, prema Njegovom robu, tako je i vanjska ljepota od Njega Uzvišenog Njegovom robu koja obavezuje šukr (zahvalu) Allahu Uzvišenom.”
Opširnije pogledaj: Dr. Mirsad Aslani, ''Koncept religijske pedagogije u odgoju i obrazovanju u savremenom društvu“, Fakultet za islamske studije, Novi Pazar, 2022, str. 82-85 / 109-111.
