Sama riječ 'kurban' izvedena je iz glagola 'karrebe', koji znači 'približiti se'. Ovim nazivom Allah, dž.š., određuje smisao i cilj klanja kurbana - približiti se Allahu dž.š., Njegovoj milosti, oprostu i zaštiti. Allahu nije potreban naš kurban, meso ili krv. On je neovisan od toga. On od nas želi bogobojaznost, pokornost i blizinu Njemu Uzvišenom kroz naš ibadet. Samo je takav kurban valjan kod Allaha, dž.š., i samo od takvih, bogobojaznih, kurban će biti primljen.
Kurban bajram (arapski: عيد الأضحى) je vezan za jedan neponovljen događaj u historiji čovječanstva. On nas vraća u islamsku povijest, tačnije do prvaka među poslanicima, „oca poslanika“, 97- godišnjeg čovjeka kome je bilo naređeno da žrtvuje svog maloljetnog (13-godiš njeg) dječaka. Ko je taj hrabri čovjek? Ko je taj pokoran i poslušan dječak? I ko je taj koji je naredio to žrtvovanje? Ako znamo odgovore na ova tri pitanja, onda ćemo imati bolju perspektivu na život i njegov smisao.
Čovjek od koga je traženo da žrtvuje svog jedinog sina je, niko drugi do, prijatelj Božiji „halilullah“, Ibrahim, a.s. A dječak koji se povinuo Božijoj volji da bude žrtvovan je, niko drugi do, pobožni Ismail, a.s., Allahov poslanik, sin Allahovog poslanika, Allah bio zadovoljan sa njima. Ibrahim, a.s ., je čekao 83 godine da mu se rodi sin i da ga vidi kako se igra oko njega i osjeti očinsku ljubav. Svaki od nas zna šta znaći da svojoj kćerki i sinu pokažeš ljubav.
Kada je Ismail, a.s., toliko odrastao da se mogao igrati i ocu u poslovima pomagati, Ibrahim, a.s ., mu je prišao rekavši mu: “Dragi sine, u snu sam vidio da te trebam žrtvovati”. Svi mi znamo da snovi poslanika i vjerovjesnika su forma objave od Allaha, dž.š. Ovaj se san Ibrahimu, a.s, ponovio nekoliko puta.
A sada, ko je dao naredbu žrtvovanja? Niko drugi, do Stvoritelj ljudi i svega postojećeg. Onaj ko je stvorio život, naredio je Ibrahimu, a.s., da oduzme život rođenom sinu.
Nemoguće je razgovarati o Kurban Bajramu bez sjećanja na Ibrahima, a.s. koji je po Kur'anu model idealnog vjernika; a njegovo ponašanje i odnos prema Allahovim, dž.š., naredbama neiscrpna inspiracija svim njegovim potomcima.
U suri el-Bekare Allah, dž.š., se obraća Ibrahimu, a.s, pa kaže: "Budi poslušan!" – on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" (El-Bekare:131) Naravno, Allah, dž.š., nije želio da Ibrahim a.s. žrtvuje svog sina kao kurban, nego je želio da vidi da li je Ibrahim a.s. spreman da se u potpunosti preda Allahu, dž.š., – bez rezerve - što je on i učinio., a što je ujedno i lekcija ljudskom rodu kako bi razumijeli šta je život.
S toga, moramo razumijeti tu lekciju i ponašati se u skladu s njom. U životu postoje dvije stvari koje je Allah učinio lijepim. One su spomenute više puta u Kur’anu: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu“ (El-Kehf: 46).
Bogatstvo i djeca čine život lijepim. Allah, dž.š., izabira individuu koja će žrtvovati jedno od toga dvoga. On nije tražio ni od kog drugog da učini tu istu stvar. Jedna individua je bila dovoljna da žrtvuje jednu od te dvije stvari, a ta stvar je dijete. On je zatražio od svih nas da žrtvujemo drugu spomenutu stvar: bogatstvo. Imajući u obzir to da je jedan čovjek mogao uraditi ono što mi ne možemo, onda ćemo zasigurno moči žrtvovati drugi ukras u našem životu.
Zato što je Ibrahim, a.s ., položio ispit, Allah, dž.š., ga je nazvao „ummetom“ (jedan čovjek je bio ravan cijeloj naciji, ummetu). Uzvišeni u Kur'anu kaže: “Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim“ (En-Nahl: 120).
Draga braćo i sestre, mi moramo žrtvovati ono što volimo u životu, kada nam to bude naređeno: „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati“ ('Ali-'Imran: 92).
Ako imaš mnogo novca, a uzmeš hiljadu eura da ih nekom daš kao sadaku, to se neće računati potpunim dobročinstvom. Ono pravo dobročinstvo (al-birr), je kada imaš dva eura, pa daš jedan euro, iako su ti potrebna dva eura za osnovne potrepštine. To je pravo žrtvovanje. Žrtvovanje je da uradiš nešto što je teško uraditi. Nije žrtvovanje da uradiš nešto što je lahko, pa na kraju da ispadne kako si učinio nešto ogromno.
Sama riječ 'kurban' izvedena je iz glagola 'karrebe', koji znači 'približiti se'. Ovim nazivom Allah, dž.š., određuje smisao i cilj klanja kurbana - približiti se Allahu dž.š., Njegovoj milosti, oprostu i zaštiti. Allahu nije potreban naš kurban, meso ili krv. On je neovisan od toga. On od nas želi bogobojaznost, pokornost i blizinu Njemu Uzvišenom kroz naš ibadet. Samo je takav kurban valjan kod Allaha, dž.š., i samo od takvih, bogobojaznih, kurban će biti primljen.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: "Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)." (Hakim)
Prema islamskim propisima svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali nisab, tj., imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama obavezni su, zaklati kurban. (rhm. Prof. Ibrahim Džananović)
Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan, raznovrsni mobilni telefoni, itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana danas dužna klati kurban. Ako pak uzmemo u obračun koliko potrošimo u toku godine internet, kablovsku ili pak oni koji su pušači - u cigaretama, onda varamo samo sebe ako kažemo da se nema para za klanje kurban 120 eura.
Gledajući i slušajući razne reklame (TV, internet, radio), kaže bošnjački teolog – Safet Pozder, imamo osjećaj da će za nekih 10-tak godina, musliman nakon klanjanja kurban bajrama stajati negdje u gradu u red, ispred nekakvog uređaja, slično današnjem bankomatu, sa sobom će imati karticu i nakon ubacivanja kartice te potvrđivanja da je cijena kurbana uspješno uplaćena (prebačeno sa računa), dobiti poruku tipa: “Hvala na suradnji, da vam Allah ukabuli vašu žrtvu, gospodine, vaš kurban će biti uspješno žrtvovan a meso će biti već sutra u „nekoj“ zemlji...“.
Odmah da kažem, da razumijemo one koji žive u centru grada, u velikim gradovima, ljude koji su negdje van u inozemstvu, pa nemaju mogućnost da lično zakolju kurban, nego jedino mogu uplatom u nekim određenim humanitarnim organizacijama koje su provjerene i koje će na vrijeme izvršiti klanje kurbana i podjelu njegovog mesa, ili kao što je već ovdašnja tradicija uplatiti kurban u instituciju Islamske zajednice, ali ne mogu da shvatim naše ljude koji žive na selu, koji žive u predgrađima, koji imaju svoje avlije i dvorište, koji imaju nekog od rodbine kod koje se može izvršiti klanje kurbana pa to meso podijeliti kategorijama ljudi kojima pripada njegovo meso, ne mogu da shvatim da takve osobe jednostavno samo kažu: “Uplatio sam, neću ništa da znam!“
Naši stari su imali običaj govorili: „Kurbani su se kupovali prije na godinu dana, jedni se zakolju, drugi se odmah kupuju.“ Kurban je da ga zavoliš i kad zavoliš kurban, onda se rastaješ sa njime. A djeca su ih čuvali u baščama. A danas u ovoj tjeskobi, danas ga kupiš a sutra ga kolješ, tako da nemaš osjećaja za njega, neka hladnoća.“
Dakle, draga braćo i sestre, dobro razmislimo da svako od nas ima svog Ismaila za žrtvu, (čeljad, imetak za kurban). Svako od nas!!!
Čovjek od koga je traženo da žrtvuje svog jedinog sina je, niko drugi do, prijatelj Božiji „halilullah“, Ibrahim, a.s. A dječak koji se povinuo Božijoj volji da bude žrtvovan je, niko drugi do, pobožni Ismail, a.s., Allahov poslanik, sin Allahovog poslanika, Allah bio zadovoljan sa njima. Ibrahim, a.s ., je čekao 83 godine da mu se rodi sin i da ga vidi kako se igra oko njega i osjeti očinsku ljubav. Svaki od nas zna šta znaći da svojoj kćerki i sinu pokažeš ljubav.
Kada je Ismail, a.s., toliko odrastao da se mogao igrati i ocu u poslovima pomagati, Ibrahim, a.s ., mu je prišao rekavši mu: “Dragi sine, u snu sam vidio da te trebam žrtvovati”. Svi mi znamo da snovi poslanika i vjerovjesnika su forma objave od Allaha, dž.š. Ovaj se san Ibrahimu, a.s, ponovio nekoliko puta.
A sada, ko je dao naredbu žrtvovanja? Niko drugi, do Stvoritelj ljudi i svega postojećeg. Onaj ko je stvorio život, naredio je Ibrahimu, a.s., da oduzme život rođenom sinu.
Nemoguće je razgovarati o Kurban Bajramu bez sjećanja na Ibrahima, a.s. koji je po Kur'anu model idealnog vjernika; a njegovo ponašanje i odnos prema Allahovim, dž.š., naredbama neiscrpna inspiracija svim njegovim potomcima.
U suri el-Bekare Allah, dž.š., se obraća Ibrahimu, a.s, pa kaže: "Budi poslušan!" – on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!" (El-Bekare:131) Naravno, Allah, dž.š., nije želio da Ibrahim a.s. žrtvuje svog sina kao kurban, nego je želio da vidi da li je Ibrahim a.s. spreman da se u potpunosti preda Allahu, dž.š., – bez rezerve - što je on i učinio., a što je ujedno i lekcija ljudskom rodu kako bi razumijeli šta je život.
S toga, moramo razumijeti tu lekciju i ponašati se u skladu s njom. U životu postoje dvije stvari koje je Allah učinio lijepim. One su spomenute više puta u Kur’anu: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu“ (El-Kehf: 46).
Bogatstvo i djeca čine život lijepim. Allah, dž.š., izabira individuu koja će žrtvovati jedno od toga dvoga. On nije tražio ni od kog drugog da učini tu istu stvar. Jedna individua je bila dovoljna da žrtvuje jednu od te dvije stvari, a ta stvar je dijete. On je zatražio od svih nas da žrtvujemo drugu spomenutu stvar: bogatstvo. Imajući u obzir to da je jedan čovjek mogao uraditi ono što mi ne možemo, onda ćemo zasigurno moči žrtvovati drugi ukras u našem životu.
Zato što je Ibrahim, a.s ., položio ispit, Allah, dž.š., ga je nazvao „ummetom“ (jedan čovjek je bio ravan cijeloj naciji, ummetu). Uzvišeni u Kur'anu kaže: “Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim“ (En-Nahl: 120).
Draga braćo i sestre, mi moramo žrtvovati ono što volimo u životu, kada nam to bude naređeno: „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati“ ('Ali-'Imran: 92).
Ako imaš mnogo novca, a uzmeš hiljadu eura da ih nekom daš kao sadaku, to se neće računati potpunim dobročinstvom. Ono pravo dobročinstvo (al-birr), je kada imaš dva eura, pa daš jedan euro, iako su ti potrebna dva eura za osnovne potrepštine. To je pravo žrtvovanje. Žrtvovanje je da uradiš nešto što je teško uraditi. Nije žrtvovanje da uradiš nešto što je lahko, pa na kraju da ispadne kako si učinio nešto ogromno.
Smisao i svrha klanja kurbana
Sama riječ 'kurban' izvedena je iz glagola 'karrebe', koji znači 'približiti se'. Ovim nazivom Allah, dž.š., određuje smisao i cilj klanja kurbana - približiti se Allahu dž.š., Njegovoj milosti, oprostu i zaštiti. Allahu nije potreban naš kurban, meso ili krv. On je neovisan od toga. On od nas želi bogobojaznost, pokornost i blizinu Njemu Uzvišenom kroz naš ibadet. Samo je takav kurban valjan kod Allaha, dž.š., i samo od takvih, bogobojaznih, kurban će biti primljen.
Ko je obavezan zaklati kurban?
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: "Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)." (Hakim)
Prema islamskim propisima svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali nisab, tj., imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama obavezni su, zaklati kurban. (rhm. Prof. Ibrahim Džananović)
Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan, raznovrsni mobilni telefoni, itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana danas dužna klati kurban. Ako pak uzmemo u obračun koliko potrošimo u toku godine internet, kablovsku ili pak oni koji su pušači - u cigaretama, onda varamo samo sebe ako kažemo da se nema para za klanje kurban 120 eura.
Da li je klanje kurbana izgubilo svoju tradicionalnu vrijednost?
Gledajući i slušajući razne reklame (TV, internet, radio), kaže bošnjački teolog – Safet Pozder, imamo osjećaj da će za nekih 10-tak godina, musliman nakon klanjanja kurban bajrama stajati negdje u gradu u red, ispred nekakvog uređaja, slično današnjem bankomatu, sa sobom će imati karticu i nakon ubacivanja kartice te potvrđivanja da je cijena kurbana uspješno uplaćena (prebačeno sa računa), dobiti poruku tipa: “Hvala na suradnji, da vam Allah ukabuli vašu žrtvu, gospodine, vaš kurban će biti uspješno žrtvovan a meso će biti već sutra u „nekoj“ zemlji...“.
Odmah da kažem, da razumijemo one koji žive u centru grada, u velikim gradovima, ljude koji su negdje van u inozemstvu, pa nemaju mogućnost da lično zakolju kurban, nego jedino mogu uplatom u nekim određenim humanitarnim organizacijama koje su provjerene i koje će na vrijeme izvršiti klanje kurbana i podjelu njegovog mesa, ili kao što je već ovdašnja tradicija uplatiti kurban u instituciju Islamske zajednice, ali ne mogu da shvatim naše ljude koji žive na selu, koji žive u predgrađima, koji imaju svoje avlije i dvorište, koji imaju nekog od rodbine kod koje se može izvršiti klanje kurbana pa to meso podijeliti kategorijama ljudi kojima pripada njegovo meso, ne mogu da shvatim da takve osobe jednostavno samo kažu: “Uplatio sam, neću ništa da znam!“
Naši stari su imali običaj govorili: „Kurbani su se kupovali prije na godinu dana, jedni se zakolju, drugi se odmah kupuju.“ Kurban je da ga zavoliš i kad zavoliš kurban, onda se rastaješ sa njime. A djeca su ih čuvali u baščama. A danas u ovoj tjeskobi, danas ga kupiš a sutra ga kolješ, tako da nemaš osjećaja za njega, neka hladnoća.“
Dakle, draga braćo i sestre, dobro razmislimo da svako od nas ima svog Ismaila za žrtvu, (čeljad, imetak za kurban). Svako od nas!!!
