U gradovima u Njemačkoj je normalno da djeca, zavisno od svog porijekla idu u različite škole. Ova socijalna podjela je pogubna po djecu migrantskog porijekla pokazala je jedna nova studija.
14-godišnji Muhamed iz berlinskog Nojekelna važi za problematično dijete. Njegova oba starija brata su po cijeli dan na ulici. Završili su samo osnovnu školu i ne mogu da nađu posao. "Ej, Muhamede što ideš u školu?" - pita ga stariji brat Gokan skoro svako jutro na lošem njemačkom. "Zato što moram", odgovara iznervirano Muhamed. On mrzi svoju školu, a na časovima u principu ne razumije o čemu se govori. Često ne razumije svoju nastavnicu ni jednu jedinu riječ. Ali, sramota ga je da to kaže. Onda se tokom časova primiri ili sa svojim drugarom u klupi priča na turskom.
Muhamedova priča je izmišljena, ali to je zapravo istinita priča mnogih mladih u cijeloj Njemačkoj. Oni žive u problematičnim četvrtima od Keln-Milhajma, preko Frankfurt-Galusa do Berlin-Nojekelna; žive na ulici gdje se mnogo više govori turski nego njemački. Mnogi imaju osjećaj da su ih nastavnici zapostavili, a roditelji često ne znaju kako da im pomognu. U njihovim školama nema njemačke djece, jer ona radije idu u druge škole - često mnogo dalje od dijelova grada koje političari ocjenjuju kao "socijalno problematične" - daleko od djece kao Muhamed.
Luka i Sofija nisu zajedno s Muhamedom i Huljom
Eksperti za obrazovanje ovu pojavu nazivaju "obrazovna segregacija". Ovaj rogobatan pojam ne znači ništa drugo do odvajanje djece po socijalnom i etničkom porijeklu. I dok dječaci i djevojčice, koji se zovu Murat i Hulja idu u škole u svojim kvartovima, roditelji, čija se djeca zovu Luka ili Sofija, svoju djecu šalju u najbolje škole u gradu.
Istraživanje koje je nedavno objavila Fondacija za integraciju i migraciju (SVR) pokazuje kako su u škoalma s velikm procentom djece migranata, djeca u prosjeku slabije obrazovana. No, naučnici se manje bave pitanjem, zašto dolazi do segregacije, a više pažnje posvećuju pitanju kako izaći na kraj s ovim fenomenom.
Fondacija za integraciju i migraciju ne preporučuje da se političkim mjerama roditelji Luka i Sofija primoravaju da šalju svoju djecu u škole koje pohađaju mahom migranti. Jer, došlo bi do velikih protivljenja takvim odlukama, smatraju u SVR-u. I zato ova fondacija traži nove metode kako bi se obrazovanje poboljšalo u školama u koje njemački roditelji izbjegavaju da šalju svoju djecu.
Međunarodni razred
U školi Bertold Breht u Bonu jedna trećina učenika je migrantskog porijekla. Neki su tek od skora u Njemačkoj a neki su tu rođeni, ali kod kuće govore svoj maternji jezik. Direktor škole, Rajnhold Pfajfer kao posebno važno ističe podršku u učenju jezika. Jer, ko ne zna dobro njemački neće moći ni završiti školu i zbog toga Pfajfer i njegove kolege od samog početka podstiču djecu da uče jezik. "Mi na časovima njemačkog radimo tako da dvoje kolega sjednu zajedno i onda izdvoje djecu sa kojima formiraju manje grupe za učenje. I tu se radi ili o dopunskoj za lošije ili o dodatnoj nastavi za bolje đake", tako glasi princip u školi Bertold Breht u Bonu.
Pored toga u školi postoji i tzv. međunarodni razred. "A u njemu su djeca starosti od 8 do10 godina i niko od njih skoro da ne govori njemački." Smisao ovog razreda je da se njihov njemački toliko poboljša da oni nakon dvije do tri godine mogu normalno da pohađaju nastavu. A kako bi se taj cilj i postigao đaci imaju i do 12 časova njemačkog sedmično.
Škola Bertold Breht je dobar primjer
Diana Sahrai, ekspert za obrazovanje sa Univerziteta Dujzburg-Esen posebno se bavi pitanjem "obrazovne segregacije". A ovo što se radi u školi Bertold Breht u Bonu pohvalila je kao dobar primjer. No, skeptična je u jednom. "Ako djeca idu u ovaj razred duže od jedne ili dvije godine i druže se samo između sebe, što će reći da nemaju kontakta s djecom koja dobro govore njemački, onda samim tim i jezik uče sporije."
Ali, Rajnhold Pfajfer ovu fazu odvajanja vidi potpuno drugačije. "Djeca su nakon toga toliko dobra da ogromna većina uspije i da diplomira." Za njega, čovjeka iz prakse, to je ono što se na kraju računa - rezultat.
Istraživači iz Fondacije za integraciju i migraciju školama i vlastima kao ključno savjetuju to da se škole moraju otvoriti multikulturalnosti, da se nastavnici senzibiliziraju za različitosti svojih učenika i da se poboljša komunikacija s roditeljima. A za mlade poput Muhameda s početka priče, interkulturalno otvaranje škola bi svakako bio već jedan korak u pravom smjeru. Ako bi se njegov njemački poboljšao i njegovi nastavnici našli put do njega i njegovih roditelja, i njegove ocjene bi ubuduće sigurno bile bolje. A možda bi uspio i da diplomira.
