(Ne)radno Prvi maj na Kosovu - slave ga nezaposleni
Nezaposlenost u zemlji je i dalje alarmantna i ona se kreće negdje oko 40 posto, ali u upoređenju sa prošlom godinom ima malog pomaka ka boljem, došlo je do pada od 10.3 posto.
Stopa sudjelovanja u radnoj snazi onih koji aktivno traže posao na Kosovu je 36,8 posto, dok 63,2 posto je stopa onih koji ne traže posao.
Dok se u različitim zemljama svijeta na ovaj dan protestuje u našoj zemlji on se obilježava.
Širom svijeta radnici protestuju tražeći svoja prava, koja imaju za cilj da podsjete sindikalne organizacije na potrebu njihove angažovanosti i na tešku ekonomsko-socijalnu situaciju radnika.
Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Dok se u različitim zemljama svijeta na ovaj dan protestuje u našoj zemlji on se obilježava.
Širom svijeta radnici protestuju tražeći svoja prava, koja imaju za cilj da podsjete sindikalne organizacije na potrebu njihove angažovanosti i na tešku ekonomsko-socijalnu situaciju radnika.
Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.
Dana 1. maja 1886. godine u Chicagu je protestovalo gotovo 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila gotovo 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maj svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti i svijetla tradicija međunarodnog radništva.
