Ko je pobjednik Kako je kanadski premijer Mark Carney jučer objavio da je Zapad izgubio Drugi hladni rat
Poduzetnik i geopolitički komentator Arnaud Bertrand objašnjava zašto bi jučerašnji govor kanadskog premijera Marka Carneyja u Davosu mogao biti jedan od najvažnijih govora bilo kojeg globalnog čelnika u posljednje tri decenije.
Kroz čuvenu Havelovu analogiju o "trgovcu voćem", Carney je srušio iluziju o američkoj hegemoniji.
Arnaud Bertrand je poduzetnik i utjecajni komentator globalne politike i ekonomije, poznat po svojim detaljnim analizama geopolitičkih odnosa između Zapada i Istoka, koje redovno objavljuje na platformi X i u međunarodnim medijima.
"Ne treba se zavaravati, govor Marka Carneyja jučer u Davosu mogao bi se pokazati jednim od najvažnijih govora bilo kojeg globalnog čelnika u posljednjih 30 godina", ističe Bertrand.
Dodaje kako je ovo vrsta govora koja će vjerovatno ostati u historijskim knjigama stoljećima.
"Nije pretjerano reći, potencijalno je toliko značajna. Ovo se ne navodi iz simpatije prema govorniku. Zapravo, moglo se očekivati da će Carney, s obzirom na njegove besprijekorne kvalifikacije u liberalnom establišmentu, biti "izrezan od iste tkanine" kao i većina njegovih evropskih kolega. Umjesto očekivanog "Trudeaua 2.0", javnost je svjedočila nastupu bližem De Gaulleu s anglo-kvebečkim naglaskom. Carneyjev govor vrti se oko poznate analogije Václava Havela s trgovcem. Već to, samo po sebi, govori sve", navodi Bertrand.
Václav Havel bio je, naravno, poznati češki disident koji je, možda više od ikoga, nagovijestio kraj Sovjetskog Saveza i posljedično, Hladnog rata. Bio je i posljednji predsjednik Čehoslovačke, a analogija s trgovcem, kako je citirana u Carneyjevom govoru, glasi ovako:
"(Václav Havel) postavio je jednostavno pitanje: kako se komunistički sistem održao? Njegov odgovor započeo je s trgovcem voćem i povrćem. Svako jutro ovaj trgovac stavlja znak u svoj izlog: 'Radnici svijeta, ujedinite se!' On u to ne vjeruje. Niko u to ne vjeruje. Ali on svejedno stavlja znak, kako bi izbjegao probleme, kako bi signalizirao poštivanje propisa, kako bi se slagao. A budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sistem opstaje".
Bertrand navodi kako sistem ne opstaje samo kroz nasilje, već kroz učešće običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.
"Havel je to nazvao 'životom u laži'. Moć sistema ne dolazi iz njegove istine, već iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istina. I njegova krhkost dolazi iz istog izvora: kada čak i jedna osoba prestane s takvim ponašanjem, kada prodavač povrća ukloni svoj znak, iluzija počinje pucati", poručuje Bertrand.
Carneyjev zaključak je jasan: on kaže da je "vrijeme da kompanije i zemlje skinu svoje znakove", a taj znak je "američka hegemonija".
Dodaje, u još jednoj referenci na Havelovu analogiju: "Ne može se 'živjeti u laži' o uzajamnoj koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor podređenosti."
"Vrijedi razmisliti koliko je ovo izvanredno. Jedan od najbližih američkih saveznika, čovjek iz zemlje G7, zemlje "Pet očiju" (Five Eyes), zemlje NATO-a, i prvog američkog susjeda!, direktno je i službeno, na globalnoj sceni, usporedio američku hegemoniju sa Sovjetskim Savezom i izričito proglasio njen kraj", poručuje Bertrand.
Dodaje kako slično Havelovom eseju, Carney ovdje u biti objavljuje da je Zapad izgubio novi Hladni rat, u mjeri u kojoj ga je uopće bilo.
"To je to. Nema povratka, istina je izašla na vidjelo. Kada "vlasnik trgovine", posebno tako simbolične trgovine kao što je Kanada, odluči skinuti znak, priča je gotova. Kao centralni bankar, Carney to zna bolje od ikoga. Svjetski poredak, poput povjerenja u valutu, oslanja se na održavanje vjerovanja. Nakon što sudionici priznaju fikciju, kao što je Carney upravo učinio, sam sistem se raspada. To je formalni koncept u teoriji igara, prelazak s privatnog znanja na opće znanje pokreće kaskadne promjene", poručuje Bertrand.
Dodaje kako je Zapad tako pobijedio u Hladnom ratu, a Sovjetski Savez ga je izgubio.
"George Kennan, arhitekt američke strategije Hladnog rata, rekao je da je pobjeda u tome da se stvori dojam zemlje koja zna šta želi. Opet, radi se o percepciji i vjerovanju. Postavlja se pitanje: ko će nastaviti "vješati znak" američke hegemonije nakon Carneyjevih riječi? Svi su već privatno znali da je to šarada (kao što i sam Carney priznaje: "Znali smo da je priča o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima djelomično lažna, ali ta je fikcija bila korisna"). Međutim, nakon njegovog govora svi sada znaju da i svi ostali znaju, privatno znanje postalo je opće znanje", poručuje Bertrand.
On se pita hoće li evropski lideri moći, ozbiljnog lica, nastaviti tvrditi da žive u koherentnom bloku predvođenom SAD-om "nakon što je Carney imao hrabrosti reći da se stari poredak ne vraća"? Dodaje kako Zapad, kao koherentan entitet koji se bori za održavanje "poretka temeljenog na pravilima", više ne postoji. I stoga je novi Hladni rat završen.
"Znači li to da je Kina pobijedila? Ili BRICS? Ovisi kako se na to gleda. Carney ne poziva Kanadu da se pridruži poretku predvođenom Kinom. Upravo suprotno, on kaže da je ovo novo doba opasno za srednje sile jer su "na jelovniku velikih sila". Poziva na koalicije srednjih sila i prestanak takmičenja u popustljivosti. Carney opisuje Kanadu koja je liberalna kod kuće, ali suverena među ostalima u svijetu. S jednom ključnom razlikom, on eksplicitno oduzima liberalizmu njegov mesijanizam. Nema govora o širenju demokracije silom, nema uvjetovanosti", smatra Bertrand.
On ističe da što se tiče Kine, postoji prečesta zabluda da oni žele ući u američke cipele kao globalni hegemon. Navodi kako je istina da je Kina oduvijek odbacivala okvir "novog Hladnog rata", ali da je zadnje što žele je da budu svjetski policajac.
"Kina želi novi poredak, ali onaj koji se zapanjujuće poklapa s onim što Carney zagovara. Kada se pročita najnovija 'Inicijativu za globalno upravljanje' predsjednika Xi Jinpinga, vidi se svijet u kojem: Suverena jednakost je stvarna: Zemlje samostalno biraju svoj put razvoja bez vanjskog uplitanja; Nema diktata: Nijedna sila ne diktira uvjete, niti jedan ideološki blok ne zahtijeva odanost; Jednaka pravila: Međunarodno pravo vrijedi za sve, bez dvostrukih standarda koji su definirali liberalni poredak; Jačanje UN-a: UN treba biti istinski multilateralni forum, a ne pokriće za hegemonske interese", navodi Bertrand.
Pojašnjava kako se može primijetiti da je ovo gotovo nerazlučivo od onoga što je Carney opisao.
"Pravi suverenitet? Carneyjeva centralna tema. Nema hegemona? Carney upozorava na opasnost bilateralnih pregovora s hegemonom. Jednaki standardi? Carney osuđuje šutnju o prisili od strane prijatelja. Kako se to u internet kulturi kaže, susrećemo Carneyja u vrlo "kineskom razdoblju" njegovog života. Je li Kina "pobijedila"? U smislu Hladnog rata, da jedan hegemon zamjenjuje drugog, ne. Ali to nikada nije bio cilj. Kina kao sila, u strogom smislu, nije "pobijedila". Međutim, kineski argument je uveliko odnio pobjedu", zaključuje Bertrand.
Arnaud Bertrand je poduzetnik i utjecajni komentator globalne politike i ekonomije, poznat po svojim detaljnim analizama geopolitičkih odnosa između Zapada i Istoka, koje redovno objavljuje na platformi X i u međunarodnim medijima.
"Ne treba se zavaravati, govor Marka Carneyja jučer u Davosu mogao bi se pokazati jednim od najvažnijih govora bilo kojeg globalnog čelnika u posljednjih 30 godina", ističe Bertrand.
Dodaje kako je ovo vrsta govora koja će vjerovatno ostati u historijskim knjigama stoljećima.
"Nije pretjerano reći, potencijalno je toliko značajna. Ovo se ne navodi iz simpatije prema govorniku. Zapravo, moglo se očekivati da će Carney, s obzirom na njegove besprijekorne kvalifikacije u liberalnom establišmentu, biti "izrezan od iste tkanine" kao i većina njegovih evropskih kolega. Umjesto očekivanog "Trudeaua 2.0", javnost je svjedočila nastupu bližem De Gaulleu s anglo-kvebečkim naglaskom. Carneyjev govor vrti se oko poznate analogije Václava Havela s trgovcem. Već to, samo po sebi, govori sve", navodi Bertrand.
Havelov "život u laži"
Václav Havel bio je, naravno, poznati češki disident koji je, možda više od ikoga, nagovijestio kraj Sovjetskog Saveza i posljedično, Hladnog rata. Bio je i posljednji predsjednik Čehoslovačke, a analogija s trgovcem, kako je citirana u Carneyjevom govoru, glasi ovako:
"(Václav Havel) postavio je jednostavno pitanje: kako se komunistički sistem održao? Njegov odgovor započeo je s trgovcem voćem i povrćem. Svako jutro ovaj trgovac stavlja znak u svoj izlog: 'Radnici svijeta, ujedinite se!' On u to ne vjeruje. Niko u to ne vjeruje. Ali on svejedno stavlja znak, kako bi izbjegao probleme, kako bi signalizirao poštivanje propisa, kako bi se slagao. A budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sistem opstaje".
Bertrand navodi kako sistem ne opstaje samo kroz nasilje, već kroz učešće običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.
"Havel je to nazvao 'životom u laži'. Moć sistema ne dolazi iz njegove istine, već iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istina. I njegova krhkost dolazi iz istog izvora: kada čak i jedna osoba prestane s takvim ponašanjem, kada prodavač povrća ukloni svoj znak, iluzija počinje pucati", poručuje Bertrand.
Kraj američke hegemonije
Carneyjev zaključak je jasan: on kaže da je "vrijeme da kompanije i zemlje skinu svoje znakove", a taj znak je "američka hegemonija".
Dodaje, u još jednoj referenci na Havelovu analogiju: "Ne može se 'živjeti u laži' o uzajamnoj koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor podređenosti."
"Vrijedi razmisliti koliko je ovo izvanredno. Jedan od najbližih američkih saveznika, čovjek iz zemlje G7, zemlje "Pet očiju" (Five Eyes), zemlje NATO-a, i prvog američkog susjeda!, direktno je i službeno, na globalnoj sceni, usporedio američku hegemoniju sa Sovjetskim Savezom i izričito proglasio njen kraj", poručuje Bertrand.
Dodaje kako slično Havelovom eseju, Carney ovdje u biti objavljuje da je Zapad izgubio novi Hladni rat, u mjeri u kojoj ga je uopće bilo.
"To je to. Nema povratka, istina je izašla na vidjelo. Kada "vlasnik trgovine", posebno tako simbolične trgovine kao što je Kanada, odluči skinuti znak, priča je gotova. Kao centralni bankar, Carney to zna bolje od ikoga. Svjetski poredak, poput povjerenja u valutu, oslanja se na održavanje vjerovanja. Nakon što sudionici priznaju fikciju, kao što je Carney upravo učinio, sam sistem se raspada. To je formalni koncept u teoriji igara, prelazak s privatnog znanja na opće znanje pokreće kaskadne promjene", poručuje Bertrand.
Priznanje poraza
Dodaje kako je Zapad tako pobijedio u Hladnom ratu, a Sovjetski Savez ga je izgubio.
"George Kennan, arhitekt američke strategije Hladnog rata, rekao je da je pobjeda u tome da se stvori dojam zemlje koja zna šta želi. Opet, radi se o percepciji i vjerovanju. Postavlja se pitanje: ko će nastaviti "vješati znak" američke hegemonije nakon Carneyjevih riječi? Svi su već privatno znali da je to šarada (kao što i sam Carney priznaje: "Znali smo da je priča o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima djelomično lažna, ali ta je fikcija bila korisna"). Međutim, nakon njegovog govora svi sada znaju da i svi ostali znaju, privatno znanje postalo je opće znanje", poručuje Bertrand.
On se pita hoće li evropski lideri moći, ozbiljnog lica, nastaviti tvrditi da žive u koherentnom bloku predvođenom SAD-om "nakon što je Carney imao hrabrosti reći da se stari poredak ne vraća"? Dodaje kako Zapad, kao koherentan entitet koji se bori za održavanje "poretka temeljenog na pravilima", više ne postoji. I stoga je novi Hladni rat završen.
Je li Kina pobijedila?
"Znači li to da je Kina pobijedila? Ili BRICS? Ovisi kako se na to gleda. Carney ne poziva Kanadu da se pridruži poretku predvođenom Kinom. Upravo suprotno, on kaže da je ovo novo doba opasno za srednje sile jer su "na jelovniku velikih sila". Poziva na koalicije srednjih sila i prestanak takmičenja u popustljivosti. Carney opisuje Kanadu koja je liberalna kod kuće, ali suverena među ostalima u svijetu. S jednom ključnom razlikom, on eksplicitno oduzima liberalizmu njegov mesijanizam. Nema govora o širenju demokracije silom, nema uvjetovanosti", smatra Bertrand.
On ističe da što se tiče Kine, postoji prečesta zabluda da oni žele ući u američke cipele kao globalni hegemon. Navodi kako je istina da je Kina oduvijek odbacivala okvir "novog Hladnog rata", ali da je zadnje što žele je da budu svjetski policajac.
Iznenađujuća sličnost sa stavovima Xija Jinpinga
"Kina želi novi poredak, ali onaj koji se zapanjujuće poklapa s onim što Carney zagovara. Kada se pročita najnovija 'Inicijativu za globalno upravljanje' predsjednika Xi Jinpinga, vidi se svijet u kojem: Suverena jednakost je stvarna: Zemlje samostalno biraju svoj put razvoja bez vanjskog uplitanja; Nema diktata: Nijedna sila ne diktira uvjete, niti jedan ideološki blok ne zahtijeva odanost; Jednaka pravila: Međunarodno pravo vrijedi za sve, bez dvostrukih standarda koji su definirali liberalni poredak; Jačanje UN-a: UN treba biti istinski multilateralni forum, a ne pokriće za hegemonske interese", navodi Bertrand.
Pojašnjava kako se može primijetiti da je ovo gotovo nerazlučivo od onoga što je Carney opisao.
"Pravi suverenitet? Carneyjeva centralna tema. Nema hegemona? Carney upozorava na opasnost bilateralnih pregovora s hegemonom. Jednaki standardi? Carney osuđuje šutnju o prisili od strane prijatelja. Kako se to u internet kulturi kaže, susrećemo Carneyja u vrlo "kineskom razdoblju" njegovog života. Je li Kina "pobijedila"? U smislu Hladnog rata, da jedan hegemon zamjenjuje drugog, ne. Ali to nikada nije bio cilj. Kina kao sila, u strogom smislu, nije "pobijedila". Međutim, kineski argument je uveliko odnio pobjedu", zaključuje Bertrand.
