Do sada nepoznati detalji Bivši šef NATO-a u memoarima razotkrio sukobe unutar saveza: "Erdogan je bio u pravu"
Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg u svojim novoobjavljenim memoarima On My Watch: Leading NATO in a Time of War ("Na mojoj straži: Vođenje NATO-a u vrijeme rata") otkriva do sada nepoznate detalje o napetostima unutar Saveza nakon što je Turska 2015. godine oborila ruski ratni avion, kao i o razgovorima iza kulisa koji su se vodili tokom rata u Ukrajini.
Stoltenberg, koji je na čelu NATO-a bio skoro deset godina, u knjizi posebno ističe kompleksan odnos sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom, kojeg opisuje kao "čvrstog i odlučnog sagovornika" koji je često insistirao na razumijevanju turskih sigurnosnih prijetnji.
"Bilo je neosporno da je Turska jedna od članica NATO-a koja je najviše pogođena terorizmom", navodi Stoltenberg, prisjećajući se kako je više puta podržao Erdoganovu zabrinutost zbog terorističkih napada u zemlji i hiljada izgubljenih života.
Stoltenberg u knjizi otkriva da je unutar NATO-a postojala napetost oko odnosa prema kurdskim grupama PKK i YPG. Dok su Sjedinjene Američke Države i pojedine zapadne članice pravile razliku između njih, Turska je obje organizacije smatrala terorističkim.
"Nakon što su SAD i druge zemlje NATO-a naoružale YPG, više nije bilo moguće tvrditi da su teroristi", zapisao je Stoltenberg, ukazujući na to koliko je ova tema bila izvor neslaganja u Savezu.
U knjizi se nalaze i lični detalji iz susreta s turskim predsjednikom. Stoltenberg evocira jedno neobično sjećanje iz Ankare, kada mu je Erdogan tokom razgovora neočekivano ponudio kukuruz.
"Pitao me: 'Voliš li kukuruz?' Kad sam odgovorio da volim, rekao je: 'Onda ćemo jesti kukuruz', i dao nalog da se donese. Osmero do deset ljudi jelo je kukuruz zajedno", prisjetio se bivši generalni sekretar NATO-a.
Erdogan je, navodi Stoltenberg, tokom jednog susreta insistirao da Turska ima isto pravo kao i SAD da sprovodi vojne operacije u Siriji, podsjećajući ga da su hiljade turskih građana ubijene u terorističkim napadima.
"Još jednom, Erdogan je bio u pravu. Kroz koaliciju podržanu od NATO-a vodili smo opsežne operacije na kopnu i u zraku kako bismo uništili ISIL. Djelovali smo prema principu legitimne odbrane", zapisao je Stoltenberg.
Posebno poglavlje Stoltenberg posvećuje procesu pristupanja Finske i Švedske NATO-u, navodeći da je upravo Turska imala odlučujuću ulogu.
"Ključ je bio u Erdoganovim rukama", piše Stoltenberg, dodajući da je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Stockholmu dovelo do privremenog zastoja u pristupanju Švedske.
U dijelu knjige koji se bavi ratom u Ukrajini, Stoltenberg opisuje razgovor s tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom tokom leta iz Kijeva. Porošenko je, kako navodi, bio zadovoljan turskom podrškom u vidu Bayraktar dronova, ali razočaran što zapadne sile nisu bile spremne isporučiti oružje.
Bivši šef NATO-a prisjetio se i posjete Ankari nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine.
"U Velikoj narodnoj skupštini Turske vidio sam gomile betona i ruševina, s velikom rupom iznad mene koju je napravila bomba. Te noći je oko 300 ljudi izgubilo živote, a više od 2.000 ih je ranjeno", napisao je Stoltenberg.
Dodao je da su mnogi u Turskoj smatrali da je reakcija Zapada bila mlaka.
"Turski narod osjećao je da se prema njima postupa drugačije nego prema drugim saveznicima. Erdogan i javnost doživjeli su taj pokušaj puča kao teroristički čin i očekivali su snažniju podršku", napisao je bivši šef NATO-a.
Na kraju, Stoltenberg zaključuje da je Turska bila jedna od ključnih zemalja tokom njegovog mandata na čelu NATO-a, ne samo zbog borbe protiv ISIL-a, nego i zbog njenog značaja u procesu proširenja Saveza.
"Turska je postala fokus moje pažnje tokom mog vremena kao generalnog sekretara NATO-a", poručio je Stoltenberg u memoarima koji nude rijedak uvid u odnose unutar najmoćnijeg vojnog saveza svijeta i lične dileme jednog od njegovih najdugovječnijih lidera.
"Bilo je neosporno da je Turska jedna od članica NATO-a koja je najviše pogođena terorizmom", navodi Stoltenberg, prisjećajući se kako je više puta podržao Erdoganovu zabrinutost zbog terorističkih napada u zemlji i hiljada izgubljenih života.
Stoltenberg u knjizi otkriva da je unutar NATO-a postojala napetost oko odnosa prema kurdskim grupama PKK i YPG. Dok su Sjedinjene Američke Države i pojedine zapadne članice pravile razliku između njih, Turska je obje organizacije smatrala terorističkim.
"Nakon što su SAD i druge zemlje NATO-a naoružale YPG, više nije bilo moguće tvrditi da su teroristi", zapisao je Stoltenberg, ukazujući na to koliko je ova tema bila izvor neslaganja u Savezu.
"Kukuruz" s Erdoganom
U knjizi se nalaze i lični detalji iz susreta s turskim predsjednikom. Stoltenberg evocira jedno neobično sjećanje iz Ankare, kada mu je Erdogan tokom razgovora neočekivano ponudio kukuruz.
"Pitao me: 'Voliš li kukuruz?' Kad sam odgovorio da volim, rekao je: 'Onda ćemo jesti kukuruz', i dao nalog da se donese. Osmero do deset ljudi jelo je kukuruz zajedno", prisjetio se bivši generalni sekretar NATO-a.
Erdogan je, navodi Stoltenberg, tokom jednog susreta insistirao da Turska ima isto pravo kao i SAD da sprovodi vojne operacije u Siriji, podsjećajući ga da su hiljade turskih građana ubijene u terorističkim napadima.
"Još jednom, Erdogan je bio u pravu. Kroz koaliciju podržanu od NATO-a vodili smo opsežne operacije na kopnu i u zraku kako bismo uništili ISIL. Djelovali smo prema principu legitimne odbrane", zapisao je Stoltenberg.
Finska, Švedska i "ključ u Erdoganovim rukama"
Posebno poglavlje Stoltenberg posvećuje procesu pristupanja Finske i Švedske NATO-u, navodeći da je upravo Turska imala odlučujuću ulogu.
"Ključ je bio u Erdoganovim rukama", piše Stoltenberg, dodajući da je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Stockholmu dovelo do privremenog zastoja u pristupanju Švedske.
U dijelu knjige koji se bavi ratom u Ukrajini, Stoltenberg opisuje razgovor s tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom tokom leta iz Kijeva. Porošenko je, kako navodi, bio zadovoljan turskom podrškom u vidu Bayraktar dronova, ali razočaran što zapadne sile nisu bile spremne isporučiti oružje.
Bivši šef NATO-a prisjetio se i posjete Ankari nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine.
"U Velikoj narodnoj skupštini Turske vidio sam gomile betona i ruševina, s velikom rupom iznad mene koju je napravila bomba. Te noći je oko 300 ljudi izgubilo živote, a više od 2.000 ih je ranjeno", napisao je Stoltenberg.
Dodao je da su mnogi u Turskoj smatrali da je reakcija Zapada bila mlaka.
"Turski narod osjećao je da se prema njima postupa drugačije nego prema drugim saveznicima. Erdogan i javnost doživjeli su taj pokušaj puča kao teroristički čin i očekivali su snažniju podršku", napisao je bivši šef NATO-a.
Na kraju, Stoltenberg zaključuje da je Turska bila jedna od ključnih zemalja tokom njegovog mandata na čelu NATO-a, ne samo zbog borbe protiv ISIL-a, nego i zbog njenog značaja u procesu proširenja Saveza.
"Turska je postala fokus moje pažnje tokom mog vremena kao generalnog sekretara NATO-a", poručio je Stoltenberg u memoarima koji nude rijedak uvid u odnose unutar najmoćnijeg vojnog saveza svijeta i lične dileme jednog od njegovih najdugovječnijih lidera.
