Global Firepower Index Znate li koje su države vojno najsnažnije na svijetu: Pozicija nekih bi vas mogla iznenaditi
Vojna moć i danas igra ključnu ulogu u međunarodnim odnosima. Iako se često govori o ekonomiji, diplomatiji i tehnologiji kao stubovima savremene geopolitike, realnost je da vojna snaga ostaje temelj suvereniteta i utjecaja mnogih država.
Global Firepower Index za 2025. godinu je najrelevantnije rangiranje najjačih vojnih sila svijeta. U njegovim detaljima kriju neka vrlo zanimljiva pomjeranja, geopolitičke poruke i signali promjena u svjetskom poretku.
Kako se mjeri vojna moć?
Global Firepower Index ne mjeri samo broj tenkova, aviona ili vojnika. Rangiranje se temelji na više od 60 pokazatelja, među kojima su vojni budžet, broj aktivnih i rezervnih vojnika, logistički kapaciteti, broj i raznovrsnost naoružanja, infrastruktura, dostupnost prirodnih resursa, kao i geostrateški položaj države. Također se uzima u obzir i tehnološki nivo, što znači da države sa sofisticiranijim sistemima komande i kontrole, naprednim dronovima i sajber kapacitetima imaju značajnu prednost.
Važno je naglasiti da indeks ne uzima u obzir nuklearni arsenal – što je svjesna odluka kreatora rang-liste, jer bi njegovo uključivanje uveliko zamaglilo realnu konvencionalnu snagu. Isto tako, članstvo u vojnim savezima poput NATO-a se uzima u obzir samo indirektno, kroz ukupnu spremnost i interoperabilnost.
Ko su lideri?
Na vrhu liste i dalje se nalazi Sjedinjene Američke Države, sa ogromnim vojnim budžetom koji u 2025. premašuje 890 milijardi dolara. SAD posjeduje najnapredniju tehnologiju, globalno raspoređene trupe i neuporedivu projekciju moći širom svijeta. Njena mornarica i zračne snage su bez premca, a inovacije u domenu hipersoničnog oružja, svemirske dominacije i sajber ratovanja dodatno učvršćuju njenu poziciju.
Odmah iza SAD-a nalaze se Rusija i Kina – dvije sile koje, iako s manjim budžetima, imaju masivne ljudske resurse, razvijenu vojnu industriju i snažnu prisutnost u regionalnim i globalnim krizama. Rusija, uprkos sankcijama i ekonomskom pritisku zbog rata u Ukrajini, zadržava drugo mjesto zahvaljujući velikom broju tenkova, artiljerije i raketnih sistema. Kina, s druge strane, nastavlja ubrzanu modernizaciju, proširuje mornaricu i intenzivira vojne vježbe u Tajvanskom moreuzu i Južnom kineskom moru.
Indija je na četvrtom mjestu i postaje sve značajniji akter, kako u azijskom kontekstu tako i globalno. Ima jednu od najbrojnijih vojski na svijetu, a ulaganja u domaću vojnu industriju i saradnju s partnerima poput SAD-a i Rusije dodatno jačaju njenu poziciju.
Ko se uspinje, a ko pada?
Jedan od najzanimljivijih uspona dolazi iz Latinske Amerike. Brazil je rangiran kao 11. najjača vojna sila, što ga čini liderom u regionu. Ova zemlja posljednjih godina ulaže u modernizaciju oružanih snaga, jača vojno-pomorsku komponentu i proširuje domaću proizvodnju oružja.
Ukrajina je posebno interesantan slučaj. Rat s Rusijom pokrenuo je temeljnu transformaciju njenih oružanih snaga. Uz ogromnu pomoć sa Zapada, prije svega u naoružanju, obuci i obavještajnoj podršci, Ukrajina je u 2025. značajno ojačala. Iako još uvijek pati od gubitaka i logističkih izazova, njen položaj na listi reflektuje stečeno borbeno iskustvo i visok nivo mobilizacije.
Izrael, država s relativno malim brojem stanovnika, ostaje među najjačima zbog tehnološke sofisticiranosti i vojnih inovacija. Njegova vojna doktrina uključuje brze, precizne udare, sajber dominaciju i stratešku autonomiju.
Šta ovaj poredak znači u praksi?
Rangiranje po Global Firepower Indexu ne odražava nužno sposobnost pobjede u konkretnom sukobu – kontekst, teren, moral trupa i savezništva često odlučuju o ishodu rata. Ipak, ova lista daje dobar pregled potencijala država da projektuju silu, odgovore na prijetnje i učestvuju u međunarodnim krizama.
Na primjer, vojna snaga SAD-a omogućava Washingtonu da interveniše na više frontova širom svijeta gotovo simultano, dok Kina tek razvija sposobnost globalnog dosega. S druge strane, države poput Turske koriste svoju vojnu poziciju da vode samostalnu vanjsku politiku, što se vidi u njenim operacijama u Siriji, Libiji i na Kavkazu.
U nekim slučajevima, moć služi više kao sredstvo odvraćanja nego direktne upotrebe. To je, recimo, slučaj s Južnom Korejom, čija vojna spremnost djeluje kao balans naspram Sjeverne Koreje. Ili s Japanom, koji uprkos pacifističkom ustavu ulaže sve više u vojnu modernizaciju zbog sigurnosnih izazova u Indo-Pacifiku.
Turska i Poljska među najbrže rastućim silama
U najnovijem rangiranju za 2025. godinu, Turska i Poljska se izdvajaju kao dvije zemlje koje su ostvarile najznačajniji napredak u odnosu na prethodnu godinu. Turska, koja je sada stabilno pozicionirana među deset najjačih vojnih sila, ulaže intenzivno u razvoj domaće vojne industrije – od borbenih dronova poput Bayraktara, do sopstvenih tenkova, raketnih sistema i čak borbenih aviona. Njena sposobnost da samostalno proizvodi ključno oružje i izvozi ga širom svijeta ne samo da povećava njenu vojnu samodovoljnost, već i jača njenu geopolitičku poziciju, posebno na prostoru Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Južnog Kavkaza.
Poljska, s druge strane, ulaže ogromna sredstva u modernizaciju svojih oružanih snaga kao odgovor na sigurnosne prijetnje sa istoka. Nabavka američkih tenkova Abrams, raketnih sistema HIMARS, južnokorejskih haubica i aviona FA-50, kao i planovi za formiranje najveće kopnene vojske u EU, lansirali su Poljsku znatno više na listi nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Njena transformacija iz obrambene sile u regionalnog vojnog lidera odvija se ubrzano, a vojni analitičari već je vide kao ključnu tačku oslonca istočnog krila NATO-a.
Za mnoge promatrače, iznenađenje predstavlja visoka pozicija Italije — trenutno među deset najjačih vojnih sila svijeta. Iako se često percipira kao politički nestabilna zemlja s ograničenim međunarodnim vojnim angažmanom, Italija ima respektabilne oružane snage, moćnu mornaricu i naprednu industriju vojne avijacije. Kao članica NATO-a, ona također igra ključnu ulogu u operacijama na Mediteranu, a modernizacija njenih kapaciteta u posljednjih nekoliko godina znatno je poboljšala njenu spremnost i logističku efikasnost.
Suprotno očekivanjima, Njemačka — ekonomski gigant Evrope — nije ušla među deset najsnažnijih. Glavni razlog za to leži u decenijama dugoj strategiji “ograničene vojne sile” nakon Hladnog rata, kao i sporoj transformaciji Bundeswehra uprkos povećanim ulaganjima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Iako je Njemačka najavila historijska povećanja vojnog budžeta i duboke reforme, konkretni rezultati još nisu u potpunosti operativni, što utiče na njen trenutni plasman. Ipak, ako se reforme nastave sadašnjim tempom, Njemačka bi u narednim godinama mogla znatno skočiti na listi.
Vojna moć ostaje važan indikator statusa i ambicija država u 21. stoljeću. Iako moderna geopolitika sve više uključuje ekonomske i diplomatske instrumente, "tvrd" faktor moći – broj tenkova, aviona i obučenih vojnika – i dalje se računa. Ako ništa drugo, on oblikuje kalkulacije lidera u kriznim situacijama.
Poredak Global Firepower Indexa za 2025. nudi mnogo više od puke liste – on je ogledalo globalnih odnosa, strategija i potencijala. A neke države koje se uspinju, poput Brazila, Ukrajine ili Turske, možda danas djeluju kao iznenađenja – ali u budućnosti, njihova vojna snaga mogla bi značajno preoblikovati svjetsku pozornicu.
Kako se mjeri vojna moć?
Global Firepower Index ne mjeri samo broj tenkova, aviona ili vojnika. Rangiranje se temelji na više od 60 pokazatelja, među kojima su vojni budžet, broj aktivnih i rezervnih vojnika, logistički kapaciteti, broj i raznovrsnost naoružanja, infrastruktura, dostupnost prirodnih resursa, kao i geostrateški položaj države. Također se uzima u obzir i tehnološki nivo, što znači da države sa sofisticiranijim sistemima komande i kontrole, naprednim dronovima i sajber kapacitetima imaju značajnu prednost.
Važno je naglasiti da indeks ne uzima u obzir nuklearni arsenal – što je svjesna odluka kreatora rang-liste, jer bi njegovo uključivanje uveliko zamaglilo realnu konvencionalnu snagu. Isto tako, članstvo u vojnim savezima poput NATO-a se uzima u obzir samo indirektno, kroz ukupnu spremnost i interoperabilnost.
Ko su lideri?
Na vrhu liste i dalje se nalazi Sjedinjene Američke Države, sa ogromnim vojnim budžetom koji u 2025. premašuje 890 milijardi dolara. SAD posjeduje najnapredniju tehnologiju, globalno raspoređene trupe i neuporedivu projekciju moći širom svijeta. Njena mornarica i zračne snage su bez premca, a inovacije u domenu hipersoničnog oružja, svemirske dominacije i sajber ratovanja dodatno učvršćuju njenu poziciju.
Odmah iza SAD-a nalaze se Rusija i Kina – dvije sile koje, iako s manjim budžetima, imaju masivne ljudske resurse, razvijenu vojnu industriju i snažnu prisutnost u regionalnim i globalnim krizama. Rusija, uprkos sankcijama i ekonomskom pritisku zbog rata u Ukrajini, zadržava drugo mjesto zahvaljujući velikom broju tenkova, artiljerije i raketnih sistema. Kina, s druge strane, nastavlja ubrzanu modernizaciju, proširuje mornaricu i intenzivira vojne vježbe u Tajvanskom moreuzu i Južnom kineskom moru.
Indija je na četvrtom mjestu i postaje sve značajniji akter, kako u azijskom kontekstu tako i globalno. Ima jednu od najbrojnijih vojski na svijetu, a ulaganja u domaću vojnu industriju i saradnju s partnerima poput SAD-a i Rusije dodatno jačaju njenu poziciju.
Ko se uspinje, a ko pada?
Jedan od najzanimljivijih uspona dolazi iz Latinske Amerike. Brazil je rangiran kao 11. najjača vojna sila, što ga čini liderom u regionu. Ova zemlja posljednjih godina ulaže u modernizaciju oružanih snaga, jača vojno-pomorsku komponentu i proširuje domaću proizvodnju oružja.
Ukrajina je posebno interesantan slučaj. Rat s Rusijom pokrenuo je temeljnu transformaciju njenih oružanih snaga. Uz ogromnu pomoć sa Zapada, prije svega u naoružanju, obuci i obavještajnoj podršci, Ukrajina je u 2025. značajno ojačala. Iako još uvijek pati od gubitaka i logističkih izazova, njen položaj na listi reflektuje stečeno borbeno iskustvo i visok nivo mobilizacije.
Izrael, država s relativno malim brojem stanovnika, ostaje među najjačima zbog tehnološke sofisticiranosti i vojnih inovacija. Njegova vojna doktrina uključuje brze, precizne udare, sajber dominaciju i stratešku autonomiju.
Šta ovaj poredak znači u praksi?
Rangiranje po Global Firepower Indexu ne odražava nužno sposobnost pobjede u konkretnom sukobu – kontekst, teren, moral trupa i savezništva često odlučuju o ishodu rata. Ipak, ova lista daje dobar pregled potencijala država da projektuju silu, odgovore na prijetnje i učestvuju u međunarodnim krizama.
Na primjer, vojna snaga SAD-a omogućava Washingtonu da interveniše na više frontova širom svijeta gotovo simultano, dok Kina tek razvija sposobnost globalnog dosega. S druge strane, države poput Turske koriste svoju vojnu poziciju da vode samostalnu vanjsku politiku, što se vidi u njenim operacijama u Siriji, Libiji i na Kavkazu.
U nekim slučajevima, moć služi više kao sredstvo odvraćanja nego direktne upotrebe. To je, recimo, slučaj s Južnom Korejom, čija vojna spremnost djeluje kao balans naspram Sjeverne Koreje. Ili s Japanom, koji uprkos pacifističkom ustavu ulaže sve više u vojnu modernizaciju zbog sigurnosnih izazova u Indo-Pacifiku.
Turska i Poljska među najbrže rastućim silama
U najnovijem rangiranju za 2025. godinu, Turska i Poljska se izdvajaju kao dvije zemlje koje su ostvarile najznačajniji napredak u odnosu na prethodnu godinu. Turska, koja je sada stabilno pozicionirana među deset najjačih vojnih sila, ulaže intenzivno u razvoj domaće vojne industrije – od borbenih dronova poput Bayraktara, do sopstvenih tenkova, raketnih sistema i čak borbenih aviona. Njena sposobnost da samostalno proizvodi ključno oružje i izvozi ga širom svijeta ne samo da povećava njenu vojnu samodovoljnost, već i jača njenu geopolitičku poziciju, posebno na prostoru Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Južnog Kavkaza.
Poljska, s druge strane, ulaže ogromna sredstva u modernizaciju svojih oružanih snaga kao odgovor na sigurnosne prijetnje sa istoka. Nabavka američkih tenkova Abrams, raketnih sistema HIMARS, južnokorejskih haubica i aviona FA-50, kao i planovi za formiranje najveće kopnene vojske u EU, lansirali su Poljsku znatno više na listi nego što je to bio slučaj prethodnih godina. Njena transformacija iz obrambene sile u regionalnog vojnog lidera odvija se ubrzano, a vojni analitičari već je vide kao ključnu tačku oslonca istočnog krila NATO-a.
Za mnoge promatrače, iznenađenje predstavlja visoka pozicija Italije — trenutno među deset najjačih vojnih sila svijeta. Iako se često percipira kao politički nestabilna zemlja s ograničenim međunarodnim vojnim angažmanom, Italija ima respektabilne oružane snage, moćnu mornaricu i naprednu industriju vojne avijacije. Kao članica NATO-a, ona također igra ključnu ulogu u operacijama na Mediteranu, a modernizacija njenih kapaciteta u posljednjih nekoliko godina znatno je poboljšala njenu spremnost i logističku efikasnost.
Suprotno očekivanjima, Njemačka — ekonomski gigant Evrope — nije ušla među deset najsnažnijih. Glavni razlog za to leži u decenijama dugoj strategiji “ograničene vojne sile” nakon Hladnog rata, kao i sporoj transformaciji Bundeswehra uprkos povećanim ulaganjima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Iako je Njemačka najavila historijska povećanja vojnog budžeta i duboke reforme, konkretni rezultati još nisu u potpunosti operativni, što utiče na njen trenutni plasman. Ipak, ako se reforme nastave sadašnjim tempom, Njemačka bi u narednim godinama mogla znatno skočiti na listi.
Vojna moć ostaje važan indikator statusa i ambicija država u 21. stoljeću. Iako moderna geopolitika sve više uključuje ekonomske i diplomatske instrumente, "tvrd" faktor moći – broj tenkova, aviona i obučenih vojnika – i dalje se računa. Ako ništa drugo, on oblikuje kalkulacije lidera u kriznim situacijama.
Poredak Global Firepower Indexa za 2025. nudi mnogo više od puke liste – on je ogledalo globalnih odnosa, strategija i potencijala. A neke države koje se uspinju, poput Brazila, Ukrajine ili Turske, možda danas djeluju kao iznenađenja – ali u budućnosti, njihova vojna snaga mogla bi značajno preoblikovati svjetsku pozornicu.
