Od početka rata izraelski analitičari ne prestaju govoriti o razmjerama ljudskih gubitaka među narodom i vojskom u Izraelu, koji se procjenjuju na hiljade mrtvih i ranjenih.
Izraelska agresija na Pojas Gaze i južni Liban koju vodi premijer Benjamin Netanyahu traje više od godinu dana, ali „kralj Izraela“ još uvijek ne uspijeva postići "potpunu pobjedu" nad Islamskim pokretom otpora (Hamasom) ili Hezbollahom.
Iako Netanyahu doživljava "trenutke ushićenja zbog osjećaja moći, ako i trenutke bahatosti“, posebno nakon što je okupacijska vojska izvela neke velike i specifične napade na snage otpora, poput ubistava vođa i sigurnosnih uspjeha, strah od neuspjeha ga i dalje proganja i dominira njime dok se suočava s realnostima na terenu koje ga svaki put vraćaju na početnu tačku.
U svjetlu masakra i sistematskog razaranja koje provodi okupacijska vojska na osnovu odluka političkog nivoa u Izraelu, postavljaju se pitanja o stvarnim postignućima snaga otpora na terenu, koji su Netanyahuu trn u oku, uznemiravaju ga i kvare mu osjećaj ushićenja.
Osim gubitaka u vanjskoj politici vezanih za položaj Izraela na međunarodnoj sceni i njegovo izvođenje pred Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde, može se govoriti o sedam ključnih uspjeha koje su snage otpora postigle, čije posljedice i dalje direktno utječu na Netanyahua kao osobu, kao i na pripadnike njegove vlade, vojske i druge stanovnike Izraela.
Medijski izvještaji govore o atmosferi pesimizma koja dominira političkom i društvenom scenom zbog straha da Netanyahu „vuče Izrael u neizvjesnost“ dok prima udarce otpora u Gazi, kao i Irana, Hezbollaha, Husa i frakcija otpora u Iraku.
Iako je okupacijska vojska nametnula medijima da ne prenose detalje o žrtvama i gubicima koji se svakodnevno dešavaju, informacije koje se probijaju dovoljne su da zabrinu političke i vojne lidere.
U analizi objavljenoj u američkom časopisu National Interest, izraelski politički analitičar Shalom Lipner napisao je: „Nakon više od godinu dana od Potopa al-Aksa, osjećaj frustracije i razočarenja još uvijek je prisutan kod većine Izraelaca.“
U izraelskim krugovima zabilježeno je stanje panike nakon napada na samog Netanyahua, kada je iz ureda izraelskog premijera potvrđeno da je dron ispaljen iz Libana direktno pogodio njegovu kuću u gradu Caesarea, južno od Haife.
Prema izraelskim vojnim izvorima, stizanje Hezbollahovog drona do mjesta gdje stanuje premijer predstavlja veliki neuspjeh sigurnosnih službi.
Pored toga, napad jurišnim dronom na bazu Golani brigade u Binyamini u Haifi od prije nekoliko dana predstavlja bolno vojno iznenađenje za Izrael. Hezbollah je ovu operaciju opisao kao „kvalitetnu i složenu“, ističući da je dron na putu do svog cilja uspio probiti radare izraelske protuzračne odbrane, a da nije primijećen. U saopćenju paravojnog krila Hezbollaha navedeno je da je odlučio „disciplinirati neprijatelja i staviti mu do znanja da može svoje sposobnosti pokazati u bilo koje vrijeme i na bilo kom mjestu“.
Netanyahu je to prokomentirao rekavši: „Vodimo žestoku kampanju protiv iranske osovine zla. Plaćamo bolnu cijenu, ali imamo ogromna postignuća“, dok je načelnik Generalštaba Herzi Halevy za ovaj napad rekao da je težak i sa bolnim posljedicama.
Libanski mediji bliski Hezbollahu objavili su da ove operacije otkrivaju „naprednu obavještajnu pokrivenost i ogroman razvoj opreme koju koristi Hezbollah, kao i stručnost u vojnoj taktici“, pogotovo jer su operacije uslijedile nakon ponovljenih izjava izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta u kojima je rekao da je uspio eliminirati većinu Hezbollahovih raketa i dronova.
Prema izraelskoj štampi, broj raseljenih iz naselja koja okružuju Pojas Gaze i kod granice s Libanom dostigao je 120.000, dok je izraelska vojska objavila da se taj broj povećava i do pola miliona.
Prisustvo raseljenih, čije troškove pokriva država već više od godinu dana, povećat će ekonomske i moralne probleme za izraelsku vladu, koja je unajmila hotelske sobe i pansione te postavila šatore za njihov smještaj.
Prema izvještaju koji je emitirala Al Jazeera, raseljavanje donosi mnoge implikacije u izraelskoj svijesti, dok slike onih koji trajno napuštaju Izrael produbljuju osjećaj nesigurnosti i složenosti situacije.
Napadi – prema onome što je rekao bivši komandant zračnih snaga general Ran Kochav u intervjuu za izraelski Kanal 12 – prisilili su više od dva miliona Izraelaca da idu u skloništa i utvrđene prostorije u više od 190 sela i gradova.
Problem manjka skloništa dodatno zabrinjava okupacijske vlasti, posebno zato jer podaci s terena pokazuju da veliki broj javnih skloništa nije pripremljen za korištenje.
Također, utvrđene prostorije u kućama i stanovima nisu pružile potpunu zaštitu od direktnih udara raketa i dronova, jedva su pružale zaštitu od gelera.
Prema riječima Nayefa bin Nahara, direktora Ibn Khaldun centra za društvene i humanističke nauke na Univerzitetu u Kataru, operacije snaga otpora su potkopale „volju za ostankom“ kod Izraelaca, koja počiva na osjećaju sigurnosti u izraelskom entitetu. Međutim, suštinska kriza leži u tome što je Izrael vještačka tvorevina koju mogu napustiti u bilo kojem trenutku i vratiti se u državu iz koje su došli jer još uvijek imaju njeno državljanstvo.
Iako Centralni biro za statistiku u Izraelu ne otkriva pravi broj Izraelaca koji su napustili zemlju, izraelska štampa je otkrila da gotovo četvrtina Izraelaca razmišljaju o odlasku u inostranstvo zbog sigurnosne situacije.
Prema izvještaju iz augusta, koji je pripremio dopisnik Al Jazeere Elias Karam, službene brojke pokazuju da se gotovo pola miliona onih koji su se zadesili izvan Izraela prije operacije Potop al-Aksa još nije vratilo, dok je 375.000 onih koji su napustili zemlju nakon početka rata.
Novine Times of Israel objavile su podatke Uprave za stanovništvo i imigraciju prema kojima je pola miliona Izraelaca napustilo Izrael u prvih šest mjeseci rata.
Međutim, razmjera masakra koji su se dogodili u Gazi i međunarodna šutnja i saučesništvo s okupacijskim snagama potaknuli su otpor da preispita ovu strategiju koju opisuje kao efikasnu metodu pritiska na izraelsko društvo.
Povratak u prvi plan samoubilačkih operacija na okupiranim palestinskim teritorijama kao odgovor na izraelske masakre, raseljavanje civila i izraelsku politiku atentata na vođe frakcija snaga otpora u Pojasu Gaze, Brigade al-Qassam i Brigade al-Quds smatraju strateškim pomakom u borbi.
Ova najava je odjeknula u Izraelu i izazvala veliku uznemirenost unutar izraelskog sigurnosnog sistema jer je otkrila visok stepen straha od unošenja eksplozivnih naprava u velike gradove u Izraelu, što bi moglo uzrokovati brojne ljudske i materijalne gubitke.
Pored toga, uspjeh operacija pucnjave koje izvode borci snaga otpora unutar Izraela udvostručuje strahove izraelskih dužnosnika od negativnih posljedica na izraelsku javnost, a to je postalo posebno jasno nakon napada u Jaffi, koji je rezultirao smrću sedam Izraelaca i ranjavanjem njih 16.
Direktor Kulturnog centra Yabous (YCC) Suleiman Bisharat rekao je u izjavi za Al Jazeeru da takve operacije pokazuju da Izrael nije u stanju kontrolirati situaciju na terenu u obračunu s Palestincima i da je podbacio u vojnom i sigurnosnom pristupu.
Javni podaci o broju operacija, uspješnih i spriječenih, koje su objavile izraelske službe sigurnosti otkrivaju veliki pritisak kojem su izložene izraelske sigurnosne agencije. Objavljeno je da je bilo više od hiljadu operacija od 7. oktobra 2023. godine do augusta ove godine.
Agencija Fitch je snizila kreditni rejting Izraela, ukazujući na pogoršanje geopolitičkih rizika kako se rat u Gazi nastavlja i usljed prijetnji da bi se mogao proširiti na druge frontove.
Agencija je na početku rata stavila suvereni dug Izraela pod negativni nadzor i upozorila da bi svaka veća eskalacija mogla dovesti do smanjenja rejtinga.
Iako Netanyahu doživljava "trenutke ushićenja zbog osjećaja moći, ako i trenutke bahatosti“, posebno nakon što je okupacijska vojska izvela neke velike i specifične napade na snage otpora, poput ubistava vođa i sigurnosnih uspjeha, strah od neuspjeha ga i dalje proganja i dominira njime dok se suočava s realnostima na terenu koje ga svaki put vraćaju na početnu tačku.
U svjetlu masakra i sistematskog razaranja koje provodi okupacijska vojska na osnovu odluka političkog nivoa u Izraelu, postavljaju se pitanja o stvarnim postignućima snaga otpora na terenu, koji su Netanyahuu trn u oku, uznemiravaju ga i kvare mu osjećaj ushićenja.
Osim gubitaka u vanjskoj politici vezanih za položaj Izraela na međunarodnoj sceni i njegovo izvođenje pred Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde, može se govoriti o sedam ključnih uspjeha koje su snage otpora postigle, čije posljedice i dalje direktno utječu na Netanyahua kao osobu, kao i na pripadnike njegove vlade, vojske i druge stanovnike Izraela.
Visoka cijena
Od početka rata izraelski analitičari ne prestaju govoriti o razmjerima ljudskih gubitaka među narodom i vojskom u Izraelu, koji se procjenjuju na hiljade mrtvih i ranjenih. Prema novinama Yedioth Ahronoth, gotovo hiljadu vojnika svakog mjeseca se pridruži odjelu za rehabilitaciju pri Ministarstvu odbrane.Medijski izvještaji govore o atmosferi pesimizma koja dominira političkom i društvenom scenom zbog straha da Netanyahu „vuče Izrael u neizvjesnost“ dok prima udarce otpora u Gazi, kao i Irana, Hezbollaha, Husa i frakcija otpora u Iraku.
Iako je okupacijska vojska nametnula medijima da ne prenose detalje o žrtvama i gubicima koji se svakodnevno dešavaju, informacije koje se probijaju dovoljne su da zabrinu političke i vojne lidere.
U analizi objavljenoj u američkom časopisu National Interest, izraelski politički analitičar Shalom Lipner napisao je: „Nakon više od godinu dana od Potopa al-Aksa, osjećaj frustracije i razočarenja još uvijek je prisutan kod većine Izraelaca.“
Haifa kao Kiryat Shmona
Hezbollahovi raketni napadi u dubinu izraelske teritorije odredili su novi tok sukoba, uz slogan Hezbollaha: „Učinit ćemo Haifu poput Kiryat Shmone i Metule.“U izraelskim krugovima zabilježeno je stanje panike nakon napada na samog Netanyahua, kada je iz ureda izraelskog premijera potvrđeno da je dron ispaljen iz Libana direktno pogodio njegovu kuću u gradu Caesarea, južno od Haife.
Prema izraelskim vojnim izvorima, stizanje Hezbollahovog drona do mjesta gdje stanuje premijer predstavlja veliki neuspjeh sigurnosnih službi.
Pored toga, napad jurišnim dronom na bazu Golani brigade u Binyamini u Haifi od prije nekoliko dana predstavlja bolno vojno iznenađenje za Izrael. Hezbollah je ovu operaciju opisao kao „kvalitetnu i složenu“, ističući da je dron na putu do svog cilja uspio probiti radare izraelske protuzračne odbrane, a da nije primijećen. U saopćenju paravojnog krila Hezbollaha navedeno je da je odlučio „disciplinirati neprijatelja i staviti mu do znanja da može svoje sposobnosti pokazati u bilo koje vrijeme i na bilo kom mjestu“.
Netanyahu je to prokomentirao rekavši: „Vodimo žestoku kampanju protiv iranske osovine zla. Plaćamo bolnu cijenu, ali imamo ogromna postignuća“, dok je načelnik Generalštaba Herzi Halevy za ovaj napad rekao da je težak i sa bolnim posljedicama.
Libanski mediji bliski Hezbollahu objavili su da ove operacije otkrivaju „naprednu obavještajnu pokrivenost i ogroman razvoj opreme koju koristi Hezbollah, kao i stručnost u vojnoj taktici“, pogotovo jer su operacije uslijedile nakon ponovljenih izjava izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta u kojima je rekao da je uspio eliminirati većinu Hezbollahovih raketa i dronova.
Deseci hiljada raseljenih unutar Izraela
Kako bi izbjegla raketne napade iz Gaze i Libana, izraelska vlada je evakuirala hiljade stanovnika Izraela iz njihovih domova, zbog čega je Izrael po prvi put u svojoj historiji zabilježio rekordan broj raseljenih ljudi.Prema izraelskoj štampi, broj raseljenih iz naselja koja okružuju Pojas Gaze i kod granice s Libanom dostigao je 120.000, dok je izraelska vojska objavila da se taj broj povećava i do pola miliona.
Prisustvo raseljenih, čije troškove pokriva država već više od godinu dana, povećat će ekonomske i moralne probleme za izraelsku vladu, koja je unajmila hotelske sobe i pansione te postavila šatore za njihov smještaj.
Prema izvještaju koji je emitirala Al Jazeera, raseljavanje donosi mnoge implikacije u izraelskoj svijesti, dok slike onih koji trajno napuštaju Izrael produbljuju osjećaj nesigurnosti i složenosti situacije.
Dva miliona Izraelaca u skloništima
Napadi snaga otpora iz Gaze i Libana ponovo su doveli u prvi plan pitanje spremnosti izraelskog unutrašnjeg fronta za raketne napade. Napadi su, također, pogoršali krizu na desetke hiljada raseljenih Izraelaca jer – umjesto da se vrate svojim domovima, kako je Netanyahu obećao – pridružile su im se stotine hiljada onih koji borave u skloništima.Napadi – prema onome što je rekao bivši komandant zračnih snaga general Ran Kochav u intervjuu za izraelski Kanal 12 – prisilili su više od dva miliona Izraelaca da idu u skloništa i utvrđene prostorije u više od 190 sela i gradova.
Problem manjka skloništa dodatno zabrinjava okupacijske vlasti, posebno zato jer podaci s terena pokazuju da veliki broj javnih skloništa nije pripremljen za korištenje.
Također, utvrđene prostorije u kućama i stanovima nisu pružile potpunu zaštitu od direktnih udara raketa i dronova, jedva su pružale zaštitu od gelera.
Udarac volji za ostankom
Još jedno pitanje koje zabrinjava Netanyahua je „obrnuta migracija“ koja predstavlja egzistencijalni rizik za Izrael, čija je politika naseljavanje i privlačenje Jevreja iz cijelog svijeta.Prema riječima Nayefa bin Nahara, direktora Ibn Khaldun centra za društvene i humanističke nauke na Univerzitetu u Kataru, operacije snaga otpora su potkopale „volju za ostankom“ kod Izraelaca, koja počiva na osjećaju sigurnosti u izraelskom entitetu. Međutim, suštinska kriza leži u tome što je Izrael vještačka tvorevina koju mogu napustiti u bilo kojem trenutku i vratiti se u državu iz koje su došli jer još uvijek imaju njeno državljanstvo.
Iako Centralni biro za statistiku u Izraelu ne otkriva pravi broj Izraelaca koji su napustili zemlju, izraelska štampa je otkrila da gotovo četvrtina Izraelaca razmišljaju o odlasku u inostranstvo zbog sigurnosne situacije.
Prema izvještaju iz augusta, koji je pripremio dopisnik Al Jazeere Elias Karam, službene brojke pokazuju da se gotovo pola miliona onih koji su se zadesili izvan Izraela prije operacije Potop al-Aksa još nije vratilo, dok je 375.000 onih koji su napustili zemlju nakon početka rata.
Novine Times of Israel objavile su podatke Uprave za stanovništvo i imigraciju prema kojima je pola miliona Izraelaca napustilo Izrael u prvih šest mjeseci rata.
Oružane operacije
Oružane operacije, uključujući i samoubilačke, bile su jedno od najistaknutijih alata snaga otpora protiv okupacije, ali samoubilačke operacije nisu prakticirale neko vrijeme „zbog međunarodnog javnog mnijenja i potencijalnih civilnih žrtava“, kako je rekao politički analitičar Mohamed Ghazi al-Jamal u izjavama za Al Jazeeru.Međutim, razmjera masakra koji su se dogodili u Gazi i međunarodna šutnja i saučesništvo s okupacijskim snagama potaknuli su otpor da preispita ovu strategiju koju opisuje kao efikasnu metodu pritiska na izraelsko društvo.
Povratak u prvi plan samoubilačkih operacija na okupiranim palestinskim teritorijama kao odgovor na izraelske masakre, raseljavanje civila i izraelsku politiku atentata na vođe frakcija snaga otpora u Pojasu Gaze, Brigade al-Qassam i Brigade al-Quds smatraju strateškim pomakom u borbi.
Ova najava je odjeknula u Izraelu i izazvala veliku uznemirenost unutar izraelskog sigurnosnog sistema jer je otkrila visok stepen straha od unošenja eksplozivnih naprava u velike gradove u Izraelu, što bi moglo uzrokovati brojne ljudske i materijalne gubitke.
Pored toga, uspjeh operacija pucnjave koje izvode borci snaga otpora unutar Izraela udvostručuje strahove izraelskih dužnosnika od negativnih posljedica na izraelsku javnost, a to je postalo posebno jasno nakon napada u Jaffi, koji je rezultirao smrću sedam Izraelaca i ranjavanjem njih 16.
Direktor Kulturnog centra Yabous (YCC) Suleiman Bisharat rekao je u izjavi za Al Jazeeru da takve operacije pokazuju da Izrael nije u stanju kontrolirati situaciju na terenu u obračunu s Palestincima i da je podbacio u vojnom i sigurnosnom pristupu.
Javni podaci o broju operacija, uspješnih i spriječenih, koje su objavile izraelske službe sigurnosti otkrivaju veliki pritisak kojem su izložene izraelske sigurnosne agencije. Objavljeno je da je bilo više od hiljadu operacija od 7. oktobra 2023. godine do augusta ove godine.
Nebrojeni ekonomski gubici
Na kraju, rat koji Netanyahu vodi prouzrokovao je ogromne gubitke za izraelsku ekonomiju, prema izvještaju Al Jazeere. Procjene su pokazale da su troškovi rata do sada premašili 67,3 milijarde dolara, a to ne uključuje dodatne troškove vezane za vojsku, kao što je liječenje povrijeđenih i obezbjeđivanje izbjegličkih skloništa.Agencija Fitch je snizila kreditni rejting Izraela, ukazujući na pogoršanje geopolitičkih rizika kako se rat u Gazi nastavlja i usljed prijetnji da bi se mogao proširiti na druge frontove.
Agencija je na početku rata stavila suvereni dug Izraela pod negativni nadzor i upozorila da bi svaka veća eskalacija mogla dovesti do smanjenja rejtinga.
