Glasovi koji govore da se Rusiji treba omogućiti ‘dostojanstven izlazak’ iz rata u Ukrajini motivirani su strahom od toga šta se može dešavati u toj zemlji u slučaju da Putin izgubi rat i vlast.
Ruska agresija u Ukrajini ne odvija se po planu koji je zamislio ruski predsjednik Vladimir Putin, kažu politički analitičari, ali kako vrijeme odmiče postaje sve jasnije da se rat neće završiti ni apsolutnom pobjedom Ukrajine, kako su mnogi na Zapadu očekivali. Takvo očekivanje, kako sada neki opravdano sumnjaju, nije bilo utemeljeno na realnim vojno-strateškim procjenama, nego na propagandnom entuzijazmu.
Da su se na Zapadu vodile ozbiljne dvojbe o ishodu ruske agresije i stvarali različiti scenariji, zavisno od toga kako se situacija odvijala na terenu, svjedoče najviše rasprave, koje su počele dominirati javnim prostorom. Zapadni mediji, koji su od početka rata insistirali na narativu da je “slobodnom svijetu” prihvatljiv jedino Putinov poraz u Ukrajini sada su počeli iznositi i stavove koji daju nazrijeti da se za “ukrajinsku krizu” možda sprema jedno potpuno drugačije razrješenje.
Dvije su se stvari pokazale kao veoma signifikantne u razmatranju obima i mogućih ishoda rata u Ukrajini. Prva je pojavljivanje scenarija u kojem se Rusiji treba ostaviti mogućnost da se iz sukoba “izvuče dostojanstveno”, što je odmah protumačeno kao svojevrsna kapitulacija pred Putinovom agresivnom politikom. Zapadni mediji i geostrateški mislioci, koji promišljaju “ukrajinsku situaciju”, ovaj scenarij su, zbog pomirljivih tonova prema Putinu, imenovali Macron – Scholzov.
Kissinger je upozorio da će se inače sve pretvoriti u rat Zapada s Rusijom i rekao da Ukrajina zarad mira treba da ustupi dio teritorija Rusiji. Njegovi stavovi izazvali su burne reakcije u Kijevu, SAD-u i nekim zemljama Evrope, najviše onima koji se geografski nalaze najbliže Rusiji.
Hrvatski novinar i publicist Vlado Vurušić objašnjava razloge “evropskih pomirljivih tonova” i kao glavni navodi energetsku ovisnost Evrope o ruskim energentima. Još i više, potencira Vurušić, Evropljane brine šta će se desiti sa Rusijom ako se dovede u stanje političke i ekonomske agonije.
“Jedan razlog je vjerojatno to što je Evropa, ipak, u dobrom dijelu ovisna i o ruskim energentima, to je jedna stvar. Druga stvar je da se Evropa, ipak, pribojava što se s Rusijom može dogoditi ako bude izolirana, ako padne na koljena i politički i ekonomski, što se zapravo i događa, a Rusija je, ipak, u Evropi tako da je američki stav prema Rusiji bitno drugačiji od Evrope”.
“Čini se da je Biden na neki način dogovorio tu ideju da Ukrajina možda može pobijediti, odnosno da se Rusija iscrpi što više. Tako da Evropa, ipak, računa da je Rusija tu i da s njom ipak treba na neki način razgovarati te da će, kada taj rat završi, Rusija ostati tu i imati neke odnose sa Evropom, što ekonomske, što političke i naravno, ono što je najvažnije za Evropu, i sigurnosne.
Oni vjerojatno gledaju da na neki način spasu Putina iz razloga što se ne zna što bi s Rusijom moglo biti kad Putin ode, odnosno, ako Putin padne, zbog gubitka rata. Bilo kakvi loši odnosi u Rusiji, odnosno neki nemiri u Rusiji, nuklearnoj velesili, ipak je nešto drugačije nego nemiri tog tipa, prevrati, u nekoj drugoj zemlji. Evropa jako strahuje i na drugi način gleda na te stvari”, kaže Vurušić.
Ono što je bitno za razumjeti, kaže historičar Tvrtko Jakovina, jeste da se zapadna geostrateška doktrina još uvijek vodi, u neku ruku, blokovskim principima, a takav način razmišljanja samo je postao vidljiviji Kissingerovim istupom.
“Inicijative koje su postale vidljive, ili više u mainstream ušle, od kada je Kissinger elaborirao svoju tezu o tome da je Rusija potencijalni saveznik u sukobu sa Kinom i izazvao priličnu sablazan tvrdnjom da nakon svega, što se do sada dogodilo, Rusija ne smije biti bačena na koljena, jer to može kreirati velike probleme unutar Rusije, rekao bih da mogu sugerirati dvije stvari. Jedna da je razmišljanje o odnosima velikih sila ili power blocks još uvijek općeprisutna i drugo da se stanje na bojištu, unatoč svim sankcijama i željom za potporom Ukrajini, ne odvija osobito povoljno za ukrajinsku stranu”, kaže Jakovina.
“Ispadanje Rusije iz svjetskog tržišnog sustava na način na koji je ona to bila ranije je stvorio ogromne poremećaje koji nisu vjerojatno samo u Ukrajini i Rusiji nego i u ostalim dijelovima svijeta i da su to razlozi zbog kojih se sada pokušava pronaći brzi, a za obje strane, ako je moguće, zadovoljavajući završetak rata. Međutim, ako to u ovakvoj situaciji nastojite postići mora biti sa puno ustupaka Rusiji, puno više nego što je stvoreno javno mnijenje i nego bi to bilo pošteno. Mi zapravo negdje idemo u tom pravcu”, kaže Jakovina.
Ono što zabrinjava javnost, i na šta politički analitičari stavljaju poseban akcenat, jeste kako će Putin shvatiti poruku u kojoj mu je dozvoljeno da se “dostojanstveno povuče” iz rata, a zauzete teritorije u Ukrajini ostave pod ruskom kontrolom. Hoće li ruski predsjednik takvu političku strategiju shvatiti kao gestu ka približavanju miru ili slabost Zapada koja će još više potaći njegove imperijalne ambicije?
“To je najspornija stvar u tom scenariju. Jer, pitanje koje je vrlo važno: ako se nekako dogovore ili nagovore Ukrajinu da prepuste dio svog teritorija, Krima i dio teritorija u Donbasu, u zamjenu za to da bude mir i da Ukrajina ima svoj normalan put i uđe u Evropsku uniju i NATO, da joj Evropa pomogne da podigne svoje gospodarstvo sa milijardama dolara pomoći. Međutim, najspornije je to da li će se Putin onda zadovoljiti s tim ili će reći: ‘Čekajte, ako ste mi dali četvrtinu, dajte mi onda i polovinu Ukrajine. Ili dajte da vidimo šta ćemo sa Gruzijom, šta ćemo sa baltičkim republikama’. To je najsporniji dio tog Scholzovog i Macronovog scenarija: koliko će Putin i Rusija to shvatiti da je OK, ‘mi smo sada dobili i to nas zadovoljava’. Sada je pitanje da li će on nakon toga tražiti još i još”, kaže Vurušić.
“Na žalost, bojim se da, ako je stav da se mora naći zadovoljavajuće rješenje i da se mora omogućiti dostojanstven ruski izlazak iz rata, on neće moći biti dostojanstven tako da Rusiji ne date više nego je imala prije nego je ušla u taj rat. A to nije rješenje koje može biti ohrabrujuće ne samo za Ukrajinu nego za bilo koju drugu malu zemlju ako dođe do agresivnog rata”, zaključuje Jakovina.
Da su se na Zapadu vodile ozbiljne dvojbe o ishodu ruske agresije i stvarali različiti scenariji, zavisno od toga kako se situacija odvijala na terenu, svjedoče najviše rasprave, koje su počele dominirati javnim prostorom. Zapadni mediji, koji su od početka rata insistirali na narativu da je “slobodnom svijetu” prihvatljiv jedino Putinov poraz u Ukrajini sada su počeli iznositi i stavove koji daju nazrijeti da se za “ukrajinsku krizu” možda sprema jedno potpuno drugačije razrješenje.
Dvije su se stvari pokazale kao veoma signifikantne u razmatranju obima i mogućih ishoda rata u Ukrajini. Prva je pojavljivanje scenarija u kojem se Rusiji treba ostaviti mogućnost da se iz sukoba “izvuče dostojanstveno”, što je odmah protumačeno kao svojevrsna kapitulacija pred Putinovom agresivnom politikom. Zapadni mediji i geostrateški mislioci, koji promišljaju “ukrajinsku situaciju”, ovaj scenarij su, zbog pomirljivih tonova prema Putinu, imenovali Macron – Scholzov.
Evropski pomirljivi tonovi
Osim toga, dosta su bure izazvali i stavovi bivšeg američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost i veterana svjetske politike Henryja Kissingera, koji je na forumu u Davosu poručio da rat u Ukrajini jedino može da se okonča povoljno po Evropu i cijeli svijet ako ta zemlja postane neutralna i spona saradnje s Rusijom, a ne odbrambeni bedem Zapada prema ostalom svijetu i donese guranje Moskve u savez s Pekingom.Kissinger je upozorio da će se inače sve pretvoriti u rat Zapada s Rusijom i rekao da Ukrajina zarad mira treba da ustupi dio teritorija Rusiji. Njegovi stavovi izazvali su burne reakcije u Kijevu, SAD-u i nekim zemljama Evrope, najviše onima koji se geografski nalaze najbliže Rusiji.
Hrvatski novinar i publicist Vlado Vurušić objašnjava razloge “evropskih pomirljivih tonova” i kao glavni navodi energetsku ovisnost Evrope o ruskim energentima. Još i više, potencira Vurušić, Evropljane brine šta će se desiti sa Rusijom ako se dovede u stanje političke i ekonomske agonije.
“Jedan razlog je vjerojatno to što je Evropa, ipak, u dobrom dijelu ovisna i o ruskim energentima, to je jedna stvar. Druga stvar je da se Evropa, ipak, pribojava što se s Rusijom može dogoditi ako bude izolirana, ako padne na koljena i politički i ekonomski, što se zapravo i događa, a Rusija je, ipak, u Evropi tako da je američki stav prema Rusiji bitno drugačiji od Evrope”.
Različiti stavovi Evrope i SAD-a
Vurušić pojašnjava i da se stav Evropljana u bitnome razlikuje od američkog, a zbog ekonomskih i sigurnosnih izazova vjerovatno imaju otvorenu opciju “Putinovog spašavanja”.“Čini se da je Biden na neki način dogovorio tu ideju da Ukrajina možda može pobijediti, odnosno da se Rusija iscrpi što više. Tako da Evropa, ipak, računa da je Rusija tu i da s njom ipak treba na neki način razgovarati te da će, kada taj rat završi, Rusija ostati tu i imati neke odnose sa Evropom, što ekonomske, što političke i naravno, ono što je najvažnije za Evropu, i sigurnosne.
Oni vjerojatno gledaju da na neki način spasu Putina iz razloga što se ne zna što bi s Rusijom moglo biti kad Putin ode, odnosno, ako Putin padne, zbog gubitka rata. Bilo kakvi loši odnosi u Rusiji, odnosno neki nemiri u Rusiji, nuklearnoj velesili, ipak je nešto drugačije nego nemiri tog tipa, prevrati, u nekoj drugoj zemlji. Evropa jako strahuje i na drugi način gleda na te stvari”, kaže Vurušić.
Ono što je bitno za razumjeti, kaže historičar Tvrtko Jakovina, jeste da se zapadna geostrateška doktrina još uvijek vodi, u neku ruku, blokovskim principima, a takav način razmišljanja samo je postao vidljiviji Kissingerovim istupom.
“Inicijative koje su postale vidljive, ili više u mainstream ušle, od kada je Kissinger elaborirao svoju tezu o tome da je Rusija potencijalni saveznik u sukobu sa Kinom i izazvao priličnu sablazan tvrdnjom da nakon svega, što se do sada dogodilo, Rusija ne smije biti bačena na koljena, jer to može kreirati velike probleme unutar Rusije, rekao bih da mogu sugerirati dvije stvari. Jedna da je razmišljanje o odnosima velikih sila ili power blocks još uvijek općeprisutna i drugo da se stanje na bojištu, unatoč svim sankcijama i željom za potporom Ukrajini, ne odvija osobito povoljno za ukrajinsku stranu”, kaže Jakovina.
Kako će Putin shvatiti poruku
Za Jakovinu, potencijalno, veliku opasnost mogu imati posljedice sve razbuktalijeg ekonomskog rata, koji se vodi između Zapada i Rusije.“Ispadanje Rusije iz svjetskog tržišnog sustava na način na koji je ona to bila ranije je stvorio ogromne poremećaje koji nisu vjerojatno samo u Ukrajini i Rusiji nego i u ostalim dijelovima svijeta i da su to razlozi zbog kojih se sada pokušava pronaći brzi, a za obje strane, ako je moguće, zadovoljavajući završetak rata. Međutim, ako to u ovakvoj situaciji nastojite postići mora biti sa puno ustupaka Rusiji, puno više nego što je stvoreno javno mnijenje i nego bi to bilo pošteno. Mi zapravo negdje idemo u tom pravcu”, kaže Jakovina.
Ono što zabrinjava javnost, i na šta politički analitičari stavljaju poseban akcenat, jeste kako će Putin shvatiti poruku u kojoj mu je dozvoljeno da se “dostojanstveno povuče” iz rata, a zauzete teritorije u Ukrajini ostave pod ruskom kontrolom. Hoće li ruski predsjednik takvu političku strategiju shvatiti kao gestu ka približavanju miru ili slabost Zapada koja će još više potaći njegove imperijalne ambicije?
“To je najspornija stvar u tom scenariju. Jer, pitanje koje je vrlo važno: ako se nekako dogovore ili nagovore Ukrajinu da prepuste dio svog teritorija, Krima i dio teritorija u Donbasu, u zamjenu za to da bude mir i da Ukrajina ima svoj normalan put i uđe u Evropsku uniju i NATO, da joj Evropa pomogne da podigne svoje gospodarstvo sa milijardama dolara pomoći. Međutim, najspornije je to da li će se Putin onda zadovoljiti s tim ili će reći: ‘Čekajte, ako ste mi dali četvrtinu, dajte mi onda i polovinu Ukrajine. Ili dajte da vidimo šta ćemo sa Gruzijom, šta ćemo sa baltičkim republikama’. To je najsporniji dio tog Scholzovog i Macronovog scenarija: koliko će Putin i Rusija to shvatiti da je OK, ‘mi smo sada dobili i to nas zadovoljava’. Sada je pitanje da li će on nakon toga tražiti još i još”, kaže Vurušić.
Šta će Rusiju zadovoljiti
Zadovoljavajuće rješenje za Rusiju, u ratu koji vodi u Ukrajini, znači samo jedno, kaže Jakovina.“Na žalost, bojim se da, ako je stav da se mora naći zadovoljavajuće rješenje i da se mora omogućiti dostojanstven ruski izlazak iz rata, on neće moći biti dostojanstven tako da Rusiji ne date više nego je imala prije nego je ušla u taj rat. A to nije rješenje koje može biti ohrabrujuće ne samo za Ukrajinu nego za bilo koju drugu malu zemlju ako dođe do agresivnog rata”, zaključuje Jakovina.
