Od početka rata u Ukrajini, još od 2014. godine i ruske aneksije Krima te problema u Donbasu, između dvije države vodili su se brojni pregovori koji nisu urodili gotovo nikakvim plodom.
Vjerovatno najintenzivniji period pregovora obuhvatao je upravo period nakon 2014. godine kada su uz pomoć Njemačke i Francuske ruski i ukrajinski predsjednik sjeli za stol i dogovorili čuveni sporazum iz Minska koji je trebao predstavljati osnovu za rješavanje statusa Donbasa, ali i drugih pitanja između Ukrajine i Rusije.
Godinama kasnije, sporazum iz Minska, iz ovih ili onih razloga, ostao je u potpunom ćorsokaku, a ono čega su mnogi bili svjesni potvrđeno je 24. februara 2022. godine - ruskom invazijom na Ukrajinu sporazum je u potpunosti sahranjen.
Uprkos razmjerama rata u Ukrajini, sedmicama od početka (ili nastavka) invazije Rusije na Ukrajinu, i jedna i druga strana počeli su stidljivo govoriti o eventualnom početku pregovora između dvije države.
Početkom marta, pregovori su se na iznenađenje mnogih intenzivirali, a kao mjesto razgovora odabrana je Bjelorusija.
Tokom ovog perioda, ruska delegacija koju je predvodio pomoćnik ruskog predsjednika Vladimir Medinski te ukrajinska delegacija na čelu s Mihailom Podoljakom održala je niz razgovora u kojima je fokus bio prije svega na osiguranju humanitarnih koridora za evakuaciju civila iz najugroženijih dijelova Ukrajine.
Vjerovatno najvažniji detalj u kompletnoj priči o mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine predstavljao je sastanak delegacija u Istanbulu koji je organizovan uz pomoć turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji se od samog početka, zbog dobrih odnosa kako s Ukrajinom tako i s Rusijom, nametnuo kao posrednik između Kijeva i Moskve.
Iako su tokom pregovora izraženi stavovi slični kao i tokom ranijih sastanaka u Bjelorusiji, po prvi put su se i s jedne i s druge strane mogli čuti konkretni zahtjevi i prijedlozi koji se tiču Krima, vojne neutralnosti Ukrajine, ali i demilitarizacije ove države što je također zahtjev Moskve.
"Predlažemo da se utvrde pozicije Ukrajine i Rusije na 15 godina za vođenje bilateralnih pregovora o statusu Krima i Sevastopolja. Ukrajina i Rusija neće tokom ovog vremena, dok traju pregovori, koristiti oružane ili bilo kakve snage za rješavanje pitanja Krima. Predložili smo da ruska strana izdvoji neupotrebu vojne sile kao posebnu stavku", rekao je Podoljak nakon pregovora u Turskoj.
Međutim, od euforije koju su obilježili pregovori u Turskoj i moguće najave intenziviranja ovog procesa, čini se kako posljednjih dana i sedmica i ovi pregovori potpuno skrenuli u slijepu ulicu.
Borbe na nekoliko frontova nikada nisu bile intenzivnije, a ukrajinski zvaničnici ističu kako su pregovori sve dalje od realizacije upravo zbog zločina koje čine ruski vojnici.
"Nakon onoga što smo vidjeli, iskreno govoreći, nema velike želje za pregovorima s Ruskom Federacijom, jer razumijemo s kim imamo posla", rekao je Zelenski u intervjuu za turski televizijski kanal Habertürk, prenosi Ukrinform.
S druge strane, zvaničnici Ruske Federacije također su se oglasili povodom stagnacije procesa pregovora, a kao što se i očekivalo za ovakvo stanje okrivili su ukrajinske zvaničnike.
"Kada je ukrajinski predsjednik predložio održavanje pregovora, Rusije je pristala i nije odbila. Način na koji se Ukrajina ponaša u ovim pregovorima je razočaravajući, ali pokazuje njihov pravi stav prema pregovaračkom proceus. Čini se da nisu baš zainteresovani za pronalaženje rješenja kroz pregovore", rekla je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova.
Posljednji ozbiljni pregovori između Rusije i Ukrajine održani su upravo u Turskoj 29. marta 2022. godine. Od tada, iako je održano nekoliko razgovora u online formatu, čini se kako mirovne pregovore u ovim trenucima gotovo pa niko u ovim trenucima ne spominje kao ozbiljnu opciju za završetak rata u ovoj državi i naznake konačnog rješenja koje će zadovoljiti obje strane.
U međuvremenu, tenzije između Rusije i Zapada i dalje rastu, a sudeći prema naoružanju koje i s jedne i druge strane stiže u Ukrajinu, čini se kako niti Zapad kao ni Rusija u ovim trenucima ne vide mirovni sporazum kao rješenje.
Na neki način to je potvrdio i premijer Velike Britanije Boris Johnson koji je prije nekoliko dana poručio kako se s Vladimirom Putinom ne isplati pregovarati.
"Mislim da Ukrajinci sada teško mogu pregovarati s Putinom, s obzirom na njegov očigledan nedostatak dobre volje i njegovu strategiju kojom pokušava da zarobi što veći dio Ukrajine. Kako možeš pregovarati s krokodilom kada ti je noga u njegovim ustima? To je poteškoća s kojom se Ukrajinci suočavaju. Ne vidim kako se Putin sada može smatrati validnim sagovornikom", rekao je Johnson.
Posljednje informacije s ukrajinskih frontova pokazuju kako je ukrajinska vojska s jedne strane, uz podršku u naoružanju koju je osigurao Zapad pokrenula niz kontraofanziva koje za cilj imaju potiskivanje ruskih snaga iz oblasti Harkova, ali i Izjuma.
S druge strane, ruska vojska ukoliko je suditi prema kretanju trupa nastoji kroz napade na Sjeverodonjeck zaokružiti dio teritorije u Donbasu što je, pretpostavljaju mnogi, trenutno primarni cilj onoga što Kremlj naziva specijalnom vojnom operacijom.
U ovakvom odnosu snaga i čini se nikada aktivnijem ukrajinskom istočnom frontu, mirovni pregovori su pojam koji se gotovo nikako i ne spominje. Od euforije nakon pregovora iz Turske, strane su se ponovno vratile na razmišljanje kako je oružani sukob jedini način na koji se trenutno mogu riješiti problemi.
Prevelike ambicije, nerealne želje, historijska fantaziranja i odnosi Zapada i Rusije koji su ušli u potpuno novu fazu konfrontacije. Sve su to razlozi zašto u ovim trenucima mirovne pregovore kao realnu opciju spominju još samo rijetki zvaničnici.
Ipak, postavlja se pitanje - koliko oružje umjesto pregovaračkog stola može nanijeti dodatnu štetu Ukrajini, Rusiji, ali i odnosima u cijelom svijetu koje mnogi porede s periodom čuvene Kubanske krize u kojoj su dvije najveće sile tog perioda Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države bile na korak od direktnog sukoba koji bi značio ujedno i nuklearni rat.
Godinama kasnije, sporazum iz Minska, iz ovih ili onih razloga, ostao je u potpunom ćorsokaku, a ono čega su mnogi bili svjesni potvrđeno je 24. februara 2022. godine - ruskom invazijom na Ukrajinu sporazum je u potpunosti sahranjen.
Uprkos razmjerama rata u Ukrajini, sedmicama od početka (ili nastavka) invazije Rusije na Ukrajinu, i jedna i druga strana počeli su stidljivo govoriti o eventualnom početku pregovora između dvije države.
Početkom marta, pregovori su se na iznenađenje mnogih intenzivirali, a kao mjesto razgovora odabrana je Bjelorusija.
Tokom ovog perioda, ruska delegacija koju je predvodio pomoćnik ruskog predsjednika Vladimir Medinski te ukrajinska delegacija na čelu s Mihailom Podoljakom održala je niz razgovora u kojima je fokus bio prije svega na osiguranju humanitarnih koridora za evakuaciju civila iz najugroženijih dijelova Ukrajine.
Pregovori u Turskoj - od euforije do zatišja
Vjerovatno najvažniji detalj u kompletnoj priči o mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine predstavljao je sastanak delegacija u Istanbulu koji je organizovan uz pomoć turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koji se od samog početka, zbog dobrih odnosa kako s Ukrajinom tako i s Rusijom, nametnuo kao posrednik između Kijeva i Moskve.
Iako su tokom pregovora izraženi stavovi slični kao i tokom ranijih sastanaka u Bjelorusiji, po prvi put su se i s jedne i s druge strane mogli čuti konkretni zahtjevi i prijedlozi koji se tiču Krima, vojne neutralnosti Ukrajine, ali i demilitarizacije ove države što je također zahtjev Moskve.
"Predlažemo da se utvrde pozicije Ukrajine i Rusije na 15 godina za vođenje bilateralnih pregovora o statusu Krima i Sevastopolja. Ukrajina i Rusija neće tokom ovog vremena, dok traju pregovori, koristiti oružane ili bilo kakve snage za rješavanje pitanja Krima. Predložili smo da ruska strana izdvoji neupotrebu vojne sile kao posebnu stavku", rekao je Podoljak nakon pregovora u Turskoj.
Međutim, od euforije koju su obilježili pregovori u Turskoj i moguće najave intenziviranja ovog procesa, čini se kako posljednjih dana i sedmica i ovi pregovori potpuno skrenuli u slijepu ulicu.
Borbe na nekoliko frontova nikada nisu bile intenzivnije, a ukrajinski zvaničnici ističu kako su pregovori sve dalje od realizacije upravo zbog zločina koje čine ruski vojnici.
"Nakon onoga što smo vidjeli, iskreno govoreći, nema velike želje za pregovorima s Ruskom Federacijom, jer razumijemo s kim imamo posla", rekao je Zelenski u intervjuu za turski televizijski kanal Habertürk, prenosi Ukrinform.
S druge strane, zvaničnici Ruske Federacije također su se oglasili povodom stagnacije procesa pregovora, a kao što se i očekivalo za ovakvo stanje okrivili su ukrajinske zvaničnike.
"Kada je ukrajinski predsjednik predložio održavanje pregovora, Rusije je pristala i nije odbila. Način na koji se Ukrajina ponaša u ovim pregovorima je razočaravajući, ali pokazuje njihov pravi stav prema pregovaračkom proceus. Čini se da nisu baš zainteresovani za pronalaženje rješenja kroz pregovore", rekla je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova.
Oružje svakodnevno stiže, pregovore niko i ne spominje
Posljednji ozbiljni pregovori između Rusije i Ukrajine održani su upravo u Turskoj 29. marta 2022. godine. Od tada, iako je održano nekoliko razgovora u online formatu, čini se kako mirovne pregovore u ovim trenucima gotovo pa niko u ovim trenucima ne spominje kao ozbiljnu opciju za završetak rata u ovoj državi i naznake konačnog rješenja koje će zadovoljiti obje strane.
U međuvremenu, tenzije između Rusije i Zapada i dalje rastu, a sudeći prema naoružanju koje i s jedne i druge strane stiže u Ukrajinu, čini se kako niti Zapad kao ni Rusija u ovim trenucima ne vide mirovni sporazum kao rješenje.
Na neki način to je potvrdio i premijer Velike Britanije Boris Johnson koji je prije nekoliko dana poručio kako se s Vladimirom Putinom ne isplati pregovarati.
"Mislim da Ukrajinci sada teško mogu pregovarati s Putinom, s obzirom na njegov očigledan nedostatak dobre volje i njegovu strategiju kojom pokušava da zarobi što veći dio Ukrajine. Kako možeš pregovarati s krokodilom kada ti je noga u njegovim ustima? To je poteškoća s kojom se Ukrajinci suočavaju. Ne vidim kako se Putin sada može smatrati validnim sagovornikom", rekao je Johnson.
Posljednje informacije s ukrajinskih frontova pokazuju kako je ukrajinska vojska s jedne strane, uz podršku u naoružanju koju je osigurao Zapad pokrenula niz kontraofanziva koje za cilj imaju potiskivanje ruskih snaga iz oblasti Harkova, ali i Izjuma.
S druge strane, ruska vojska ukoliko je suditi prema kretanju trupa nastoji kroz napade na Sjeverodonjeck zaokružiti dio teritorije u Donbasu što je, pretpostavljaju mnogi, trenutno primarni cilj onoga što Kremlj naziva specijalnom vojnom operacijom.
U ovakvom odnosu snaga i čini se nikada aktivnijem ukrajinskom istočnom frontu, mirovni pregovori su pojam koji se gotovo nikako i ne spominje. Od euforije nakon pregovora iz Turske, strane su se ponovno vratile na razmišljanje kako je oružani sukob jedini način na koji se trenutno mogu riješiti problemi.
Prevelike ambicije, nerealne želje, historijska fantaziranja i odnosi Zapada i Rusije koji su ušli u potpuno novu fazu konfrontacije. Sve su to razlozi zašto u ovim trenucima mirovne pregovore kao realnu opciju spominju još samo rijetki zvaničnici.
Ipak, postavlja se pitanje - koliko oružje umjesto pregovaračkog stola može nanijeti dodatnu štetu Ukrajini, Rusiji, ali i odnosima u cijelom svijetu koje mnogi porede s periodom čuvene Kubanske krize u kojoj su dvije najveće sile tog perioda Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države bile na korak od direktnog sukoba koji bi značio ujedno i nuklearni rat.
