Dana 8. maja 1945. u Berlinu, preostali generali Wehrmachta bezuvjetno su se predali maršalu Georgiju Žukovu, zapovjedniku Crvene armije, i predstavnicima savezničkih sila u Europi, naredivši svojim snagama da polože oružje nešto prije ponoći.
Budući da je to palo u ranim satima sljedećeg dana po moskovskom vremenu, Rusi su od tada slavili 9. maj kao Den Pobedy (Dan pobjede), obilježavajući konačni poraz nacističke Njemačke. (Zapadne zemlje općenito obilježavaju taj događaj 8. maja.)
Ujutro, 9. maja 1945. Moskovljani su se radosno izlili na ulice. Mnogi su se okupili oko ambasadde svojih američkih saveznika, grleći vojnike koji su tamo bili stacionirani kao stražari; jedan je navodno zaigrano bačen u zrak.
Ovaj spontani izljev narodnih osjećaja zabrinuo je Josefa Staljina, sovjetskog vođu – posebno naklonost prema stranim saveznicima. U totalitarnom komunizmu sumnjalo se na sve autonomne izraze političkog osjećaja i morali su biti potisnuti ili kooptirani. Imajući to na umu, Staljin je napravio planove za službeni državni događaj kako bi ponovo preuzeo kontrolu nad proslavama.
Zato su 24. juna na moskovskom Crvenom trgu, sovjetske snage priredile ogromnu vojnu paradu. Dva sata je oko 35.000 vojnika prolazilo pored Lenjinove grobnice pred Staljinovim očima. Maršal Žukov je jahao bijelog konja.
Kada Rusija slavi Dan pobjede ovog 9. maja, Vladimir Putin će pregledavati dugi niz ruskih vojnika i vojnog materijala koji prolazi Crvenim trgom. Svako ko gleda mogao bi pretpostaviti da je tradicija neprekinuta od 1945. Nije.
U sovjetsko vrijeme glavna vojna parada na Crvenom trgu održana je 7. novembra, na godišnjicu boljševičke revolucije. Staljin je umanjio ocjenu Dana pobjede, oprezan zbog autentičnog nacionalnog osjećaja koji je bio izražen na kraju rata. (Neki sugeriraju da je također bio oprezan s obzirom na Žukovljevu popularnost.) Parada je oživljena tek pod Leonidom Brežnjevom za 20. godišnjicu završetka rata 1965., a ponavljana je 1985., 1990. i (nakon raspada Sovjetskog Saveza) svake godine počevši od 1995. bili su to žalosni događaji posvećeni stradanju nacije u, kako Rusi zovu Veliki domovinski rat, kada je izgubila najmanje 20 miliona građana.
Od 2000. godine Putin je parade za Dan pobjede pretvorio u trijumfalno slavlje oružane moći, dio svoje kampanje za izvrtanje sjećanja na rat kako bi svojoj autokratskoj vladi dao legitimitet u očima njenih građana. U ranim godinama vladavine Vladimira Putina, parada 9. maja predstavljala je samo marširajuće trupe, a ne opremu, u znak poštovanja prema zapadnim čelnicima koji su ponekad prisustvovali.
Ali to se promijenilo 2008. godine, godine kada je Rusija napala Gruziju. Od tada je na paradi prikazano najnovije rusko oružje, uključujući nuklearne rakete i letjelice Suhoja koji prate crvene, bijele i plave boje ruske zastave. Vrhunac je Putinov govor.
Kao što se Staljin plašio spontanosti prve narodne proslave 9. maja 1945. godine, Putin se boji masovnih komemoracija Dana pobjede. Godine 2012. grupa građana u Tomsku, gradu u Sibiru, započela je manifestaciju koju su nazvali “Besmrtni vod”, marširajući na Dan pobjede s fotografijama članova porodice koji su se borili i poginuli u ratu. Praksa se ubrzo proširila cijelom zemljom. Ruska vlada brzo je kooptirala pokret. Do 2015. procesije Besmrtnog voda emitirane su na državnoj televiziji, a promotivni materijali označeni su logotipom Putinove stranke Jedinstvena Rusija.
Poslije su liberalni mediji fotografisali hrpe odbačenih fotografija, sugerirajući da je vlada angažirala učesnike marša i dala im portrete da nasumce drže.
Militarizirajući paradu i preuzimajući kontrolu nad narodnim proslavama, Putin je zapravo pretvorio Dan pobjede u svojevrsni spektakl pod kontrolom države koji je Staljin stvorio 24. juna 1945. Veza je postala eksplicitna 24. juna 2020. kada je usred pandemije krize, vlada je priredila rekonstrukciju Staljinove parade. Obilježavanje završetka Velikog Domovinskog rata postalo je obilježavanje sovjetske komemoracije Velikog Domovinskog rata – simulakrum povijesnog sjećanja.
Mnoge zemlje vole vojnu pompu, ali Rusija je neobično takva. U autokratskoj zemlji u kojoj je sukcesija oduvijek bila problem, pobjede u bitkama i demonstracije oružane moći zamjenjuju druge oblike legitimiteta.
Ipak, barem pod Staljinom, trupe koje su marširale kraj zidina Kremlja vraćale su se iz pobjede na bojnom polju. Za vrijeme Putina, ljubav prema vojnom prikazu rizikuje stvaranje paradne vojske. Najnoviji ruski tenk, T-14 Armata, prikazan je na proslavama Dana pobjede od 2015. godine, ali još nije ušao u službu. (U svom prvom pojavljivanju misteriozno se prestao kretati na 15 minuta.) Jasno učinkovita na Crvenom trgu, ruska vojska je u Ukrajini nastupila sumorno. Kao rezultat toga, ovogodišnja povorka bit će 35 posto manja nego inače s mnogo manje vozila i manje opreme. Rusija treba svoje preostale tenkove i trupe za "hitnije poslove", piše Economist.
Ujutro, 9. maja 1945. Moskovljani su se radosno izlili na ulice. Mnogi su se okupili oko ambasadde svojih američkih saveznika, grleći vojnike koji su tamo bili stacionirani kao stražari; jedan je navodno zaigrano bačen u zrak.
Spontani izljev osjećaja
Ovaj spontani izljev narodnih osjećaja zabrinuo je Josefa Staljina, sovjetskog vođu – posebno naklonost prema stranim saveznicima. U totalitarnom komunizmu sumnjalo se na sve autonomne izraze političkog osjećaja i morali su biti potisnuti ili kooptirani. Imajući to na umu, Staljin je napravio planove za službeni državni događaj kako bi ponovo preuzeo kontrolu nad proslavama.
Zato su 24. juna na moskovskom Crvenom trgu, sovjetske snage priredile ogromnu vojnu paradu. Dva sata je oko 35.000 vojnika prolazilo pored Lenjinove grobnice pred Staljinovim očima. Maršal Žukov je jahao bijelog konja.
Kada Rusija slavi Dan pobjede ovog 9. maja, Vladimir Putin će pregledavati dugi niz ruskih vojnika i vojnog materijala koji prolazi Crvenim trgom. Svako ko gleda mogao bi pretpostaviti da je tradicija neprekinuta od 1945. Nije.
U sovjetsko vrijeme glavna vojna parada na Crvenom trgu održana je 7. novembra, na godišnjicu boljševičke revolucije. Staljin je umanjio ocjenu Dana pobjede, oprezan zbog autentičnog nacionalnog osjećaja koji je bio izražen na kraju rata. (Neki sugeriraju da je također bio oprezan s obzirom na Žukovljevu popularnost.) Parada je oživljena tek pod Leonidom Brežnjevom za 20. godišnjicu završetka rata 1965., a ponavljana je 1985., 1990. i (nakon raspada Sovjetskog Saveza) svake godine počevši od 1995. bili su to žalosni događaji posvećeni stradanju nacije u, kako Rusi zovu Veliki domovinski rat, kada je izgubila najmanje 20 miliona građana.
Trijumfalno slavlje oružane moći
Od 2000. godine Putin je parade za Dan pobjede pretvorio u trijumfalno slavlje oružane moći, dio svoje kampanje za izvrtanje sjećanja na rat kako bi svojoj autokratskoj vladi dao legitimitet u očima njenih građana. U ranim godinama vladavine Vladimira Putina, parada 9. maja predstavljala je samo marširajuće trupe, a ne opremu, u znak poštovanja prema zapadnim čelnicima koji su ponekad prisustvovali.
Ali to se promijenilo 2008. godine, godine kada je Rusija napala Gruziju. Od tada je na paradi prikazano najnovije rusko oružje, uključujući nuklearne rakete i letjelice Suhoja koji prate crvene, bijele i plave boje ruske zastave. Vrhunac je Putinov govor.
Kao što se Staljin plašio spontanosti prve narodne proslave 9. maja 1945. godine, Putin se boji masovnih komemoracija Dana pobjede. Godine 2012. grupa građana u Tomsku, gradu u Sibiru, započela je manifestaciju koju su nazvali “Besmrtni vod”, marširajući na Dan pobjede s fotografijama članova porodice koji su se borili i poginuli u ratu. Praksa se ubrzo proširila cijelom zemljom. Ruska vlada brzo je kooptirala pokret. Do 2015. procesije Besmrtnog voda emitirane su na državnoj televiziji, a promotivni materijali označeni su logotipom Putinove stranke Jedinstvena Rusija.
Poslije su liberalni mediji fotografisali hrpe odbačenih fotografija, sugerirajući da je vlada angažirala učesnike marša i dala im portrete da nasumce drže.
Kontrola nad narodnim osjećajima
Militarizirajući paradu i preuzimajući kontrolu nad narodnim proslavama, Putin je zapravo pretvorio Dan pobjede u svojevrsni spektakl pod kontrolom države koji je Staljin stvorio 24. juna 1945. Veza je postala eksplicitna 24. juna 2020. kada je usred pandemije krize, vlada je priredila rekonstrukciju Staljinove parade. Obilježavanje završetka Velikog Domovinskog rata postalo je obilježavanje sovjetske komemoracije Velikog Domovinskog rata – simulakrum povijesnog sjećanja.
Mnoge zemlje vole vojnu pompu, ali Rusija je neobično takva. U autokratskoj zemlji u kojoj je sukcesija oduvijek bila problem, pobjede u bitkama i demonstracije oružane moći zamjenjuju druge oblike legitimiteta.
Ipak, barem pod Staljinom, trupe koje su marširale kraj zidina Kremlja vraćale su se iz pobjede na bojnom polju. Za vrijeme Putina, ljubav prema vojnom prikazu rizikuje stvaranje paradne vojske. Najnoviji ruski tenk, T-14 Armata, prikazan je na proslavama Dana pobjede od 2015. godine, ali još nije ušao u službu. (U svom prvom pojavljivanju misteriozno se prestao kretati na 15 minuta.) Jasno učinkovita na Crvenom trgu, ruska vojska je u Ukrajini nastupila sumorno. Kao rezultat toga, ovogodišnja povorka bit će 35 posto manja nego inače s mnogo manje vozila i manje opreme. Rusija treba svoje preostale tenkove i trupe za "hitnije poslove", piše Economist.
