Iranke koje u Njemačkoj žele sklopiti brak u njemačkom matičnom uredu čeka neugodno iznenađenje. Razlog je jedan stari njemačko-perzijski ugovor o prijateljstvu.
Sara je jedna 28-godišnja studentica iz Irana. Htjela je sklopiti brak sa svojim dečkom, Nijemcem. Za to je njemačkom matičnom uredu trebala dostaviti potvrdu da može sklopiti brak i dokazati da za sklapanje braka nema nikakvih zapreka. Primjerice, da nije u svojoj domovini već sklopila brak. To je propis koji vrijedi za sve strankinje i strance u Njemačkoj.
Ali, kod Sare to nije bilo dovoljno, priča ona za DW: "U matičnom uredu su me informirali da kao Iranka moram dostaviti pristanak svoga oca na sklapanje braka u obliku službenog dokumenta. U njemu mora stajati i ime moga zaručnika."
Razlog za to je ugovor o prijateljstvu koji su 1929. sklopili Njemačko Carstvo i Perzijsko Carstvo. Na upit DW-a Savezno ministarstvo pravosuđa odgovara: "U odnosima s Iranom treba voditi računa o njemačko-iranskom sporazumu o nastanjivanju od 17. 2. 1929. Da on i dalje vrijedi za Saveznu Republiku Njemačku potvrđeno je 4. 11. 1954. godine. (U njemu među ostalim stoji:) 'U vezi s pravom osoba, porodice i nasljeđivanja za pripadnike svake države koja sklapa sporazum na teritoriju druge države vrijedi da oni podliježu propisima zakona iz svoje domovine.'"
Šerijatski zakon u Njemačkoj?
Ti "zakoni iz domovine", koji ženama oduzimaju pravo da same o sebi odlučuju, kontinuirano su pooštravani nakon Islamske revolucije 1979. godine. Po njima sve važne odluke u životu jedne žene donose muškarci. Udaja, posao ili putovanje – sve ovisi o pristanku, moglo bi se reći i milosti oca. Nakon udaje tu zadaću preuzima muž.
Da bi to trebalo vrijediti i izvan Irana neprihvatljivo je za emancipirane iranske žene kao što je Sara, koje su primjerice proteklih godina došle u Njemačku na studij. Prije dva tjedna je jedna anonimna korisnica Twittera napisala: "Moja prijateljica bi se htjela udati u Njemačkoj, a vlasti od nje zahtijevaju pristanak njezinog oca." Taj tweet je izazvao lavinu zgražanja iranskih žena. „Vrijede li reakcionarni šerijatski zakoni i u Njemačkoj?" – pita jedan korisnik iz Irana.
Lavinu zgražanja u društvenim mrežama izazvale su i dvije Iranke u emisiji „WDRforyou" u prosincu 2021., koje su izvijestile o svojim poteškoćama u njemačkom matičnom uredu. Za jednu od žena je brat morao potpisati pristanak na sklapanje braka jer više nisu bili živi ni otac, ni djed, ni stric.
Pravne pojedinosti
Sklapanje braka jedne Iranke i jednog Nijemca pred njemačkim matičarom moguće je i bez dopuštenja oca ili nekog muškog rođaka. Ali samo uz kompliciran i često skup postupak oslobađanja od toga propisa. Pritom mogu nastupiti neočekivane pravne prepreke. Jedan informativni letak navodi koji su dokazi potrebni za postupak oslobađanja, a on sadrži i napomenu da odgovarajuća uredba Slobodne države Bavarske iz decembra 2019. "zabranjuje sklapanje braka jedne iranske muslimanke s nekim nemuslimanom".
U vezi s time bavarsko ministarstvo pravosuđa na upit DW-a objašnjava: S jedne strane kod toga postupka oslobađanja "načelno treba voditi računa o zakonu države kojoj pripada strani zaručnik". S druge strane postoji, po navodima bavarskog ministarstva pravosuđa, uvjet u korist njemačkog prava.
Prema tomu strana zabrana sklapanja braka zbog različitosti religija u Njemačkoj ne vrijedi ako postoji „dovoljna povezanost s tuzemstvom". Kao „dovoljna povezanost s tuzemstvom" navode se poznati članci Ustava o zaštiti braka i porodice te o zabrani diskriminacije zbog vjerskih razloga.
U interesu Iranki, ili ipak ne?
Savezno ministarstvo pravosuđa na upit DW-a objašnjava: „Na međunarodnoj razini je jako rašireno da se pravo sklapanja braka veže uz državljanstvo osoba koje žele sklopiti brak. Time bi se trebalo izbjeći da je brak po zakonu jedne države valjan, a da po zakonu domovine se ne priznaje kao valjan i da bračni drugovi time budu dovedeni u probleme."
Ako njemačko-iranski brak dobije blagoslov njemačkog matičnog ureda on ne postaje automatski valjan u Iranu. On mora biti registriran u jednom iranskom predstavništvu u Njemačkoj, gdje se potvrdi pristanak oca mladenke. Uz to muž, ako nije musliman, mora prijeći na islam. I na kraju bude vjerska ceremonija u iranskom predstavništvu.
Neke Iranke uopće nisu zainteresirane da njihov brak bude priznat u Iranu. Jer, udane žene u Iranu imaju brojne negativne posljedice. Muž može zabraniti izlazak žene iz Irana, u svakom trenutku podnijeti zahtjev za razvod i automatski dobiva pravo skrbi za djecu.
Ugovor o prijateljstvu i promjene
Ipak bi valjalo spomenuti da je njemačko-iranski ugovor o prijateljstvu imao pozitivne posljedice u teškim vremenima. Tako je iranski diplomat Abdol-Hossein Sardari početkom 1940-ih godina nakon pregovora s glavnim organizatorom progona Židova u Njemačkoj i okupiranim područjima Adolfom Eichmannom dobio između 500 i 1.000 nepopunjenih putovnica.
Te putovnice je Sardari u Parizu izdavao iranskim, ali i neiranskim Židovima i njihovim obiteljima. Time je oko 2.000 ljudi spasio od progona i uništenja. Sardari je za to 2004. dobio priznanje Centra Simona Wiesenthala.
Ali, bez obzira na Ugovor o prijateljstvu trenutno je najmanje četvero njemačkih državljana u Iranu u zatvoru i drži ih se kao taoce kako bi se dobilo političke ustupke. "Taj ugovor ćemo provjeriti", kaže glavni tajnik njemačkih liberala (FDP) Bijan Djir-Sarai u razgovoru za Deutsche Welle. Djir-Sarai, koji je rođen u Teheranu, dodaje: "Zastarjele propise koji žene diskriminiraju treba ukinuti."
Ali, kod Sare to nije bilo dovoljno, priča ona za DW: "U matičnom uredu su me informirali da kao Iranka moram dostaviti pristanak svoga oca na sklapanje braka u obliku službenog dokumenta. U njemu mora stajati i ime moga zaručnika."
Razlog za to je ugovor o prijateljstvu koji su 1929. sklopili Njemačko Carstvo i Perzijsko Carstvo. Na upit DW-a Savezno ministarstvo pravosuđa odgovara: "U odnosima s Iranom treba voditi računa o njemačko-iranskom sporazumu o nastanjivanju od 17. 2. 1929. Da on i dalje vrijedi za Saveznu Republiku Njemačku potvrđeno je 4. 11. 1954. godine. (U njemu među ostalim stoji:) 'U vezi s pravom osoba, porodice i nasljeđivanja za pripadnike svake države koja sklapa sporazum na teritoriju druge države vrijedi da oni podliježu propisima zakona iz svoje domovine.'"
Šerijatski zakon u Njemačkoj?
Ti "zakoni iz domovine", koji ženama oduzimaju pravo da same o sebi odlučuju, kontinuirano su pooštravani nakon Islamske revolucije 1979. godine. Po njima sve važne odluke u životu jedne žene donose muškarci. Udaja, posao ili putovanje – sve ovisi o pristanku, moglo bi se reći i milosti oca. Nakon udaje tu zadaću preuzima muž.
Da bi to trebalo vrijediti i izvan Irana neprihvatljivo je za emancipirane iranske žene kao što je Sara, koje su primjerice proteklih godina došle u Njemačku na studij. Prije dva tjedna je jedna anonimna korisnica Twittera napisala: "Moja prijateljica bi se htjela udati u Njemačkoj, a vlasti od nje zahtijevaju pristanak njezinog oca." Taj tweet je izazvao lavinu zgražanja iranskih žena. „Vrijede li reakcionarni šerijatski zakoni i u Njemačkoj?" – pita jedan korisnik iz Irana.
Lavinu zgražanja u društvenim mrežama izazvale su i dvije Iranke u emisiji „WDRforyou" u prosincu 2021., koje su izvijestile o svojim poteškoćama u njemačkom matičnom uredu. Za jednu od žena je brat morao potpisati pristanak na sklapanje braka jer više nisu bili živi ni otac, ni djed, ni stric.
Pravne pojedinosti
Sklapanje braka jedne Iranke i jednog Nijemca pred njemačkim matičarom moguće je i bez dopuštenja oca ili nekog muškog rođaka. Ali samo uz kompliciran i često skup postupak oslobađanja od toga propisa. Pritom mogu nastupiti neočekivane pravne prepreke. Jedan informativni letak navodi koji su dokazi potrebni za postupak oslobađanja, a on sadrži i napomenu da odgovarajuća uredba Slobodne države Bavarske iz decembra 2019. "zabranjuje sklapanje braka jedne iranske muslimanke s nekim nemuslimanom".
U vezi s time bavarsko ministarstvo pravosuđa na upit DW-a objašnjava: S jedne strane kod toga postupka oslobađanja "načelno treba voditi računa o zakonu države kojoj pripada strani zaručnik". S druge strane postoji, po navodima bavarskog ministarstva pravosuđa, uvjet u korist njemačkog prava.
Prema tomu strana zabrana sklapanja braka zbog različitosti religija u Njemačkoj ne vrijedi ako postoji „dovoljna povezanost s tuzemstvom". Kao „dovoljna povezanost s tuzemstvom" navode se poznati članci Ustava o zaštiti braka i porodice te o zabrani diskriminacije zbog vjerskih razloga.
U interesu Iranki, ili ipak ne?
Savezno ministarstvo pravosuđa na upit DW-a objašnjava: „Na međunarodnoj razini je jako rašireno da se pravo sklapanja braka veže uz državljanstvo osoba koje žele sklopiti brak. Time bi se trebalo izbjeći da je brak po zakonu jedne države valjan, a da po zakonu domovine se ne priznaje kao valjan i da bračni drugovi time budu dovedeni u probleme."
Ako njemačko-iranski brak dobije blagoslov njemačkog matičnog ureda on ne postaje automatski valjan u Iranu. On mora biti registriran u jednom iranskom predstavništvu u Njemačkoj, gdje se potvrdi pristanak oca mladenke. Uz to muž, ako nije musliman, mora prijeći na islam. I na kraju bude vjerska ceremonija u iranskom predstavništvu.
Neke Iranke uopće nisu zainteresirane da njihov brak bude priznat u Iranu. Jer, udane žene u Iranu imaju brojne negativne posljedice. Muž može zabraniti izlazak žene iz Irana, u svakom trenutku podnijeti zahtjev za razvod i automatski dobiva pravo skrbi za djecu.
Ugovor o prijateljstvu i promjene
Ipak bi valjalo spomenuti da je njemačko-iranski ugovor o prijateljstvu imao pozitivne posljedice u teškim vremenima. Tako je iranski diplomat Abdol-Hossein Sardari početkom 1940-ih godina nakon pregovora s glavnim organizatorom progona Židova u Njemačkoj i okupiranim područjima Adolfom Eichmannom dobio između 500 i 1.000 nepopunjenih putovnica.
Te putovnice je Sardari u Parizu izdavao iranskim, ali i neiranskim Židovima i njihovim obiteljima. Time je oko 2.000 ljudi spasio od progona i uništenja. Sardari je za to 2004. dobio priznanje Centra Simona Wiesenthala.
Ali, bez obzira na Ugovor o prijateljstvu trenutno je najmanje četvero njemačkih državljana u Iranu u zatvoru i drži ih se kao taoce kako bi se dobilo političke ustupke. "Taj ugovor ćemo provjeriti", kaže glavni tajnik njemačkih liberala (FDP) Bijan Djir-Sarai u razgovoru za Deutsche Welle. Djir-Sarai, koji je rođen u Teheranu, dodaje: "Zastarjele propise koji žene diskriminiraju treba ukinuti."
