Bauk se širi Evropom, bauk jačanja radikalne desnice. Rezultati izbora u Francuskoj pokazuje da se radikalna desnica pod liderstvom Marine Le Pen opasno se približila vlasti te je ostvarila najbolji rezultat za radikalno desnog kandidata od kraja Drugog svjetskog rata.
Nakon što su objavljeni prvi rezultati izbora u Francuskoj, evropski kontinent je odahnuo. Još jednom su francuski birači u drugom krugu birali, kako to kažu mozgom i spriječili radikalnu desničarku Marine Le Pen da postane predsjednica Republike Francuske.
Francuskom i danas odjekuje eho izjave Leona Bluma koji je ujedinjavanjem ljevičara u Narodni front polovinom 1930. godina spriječio fašiste da preuzmu vlast: Kada je republika u opasnosti, riječ republika dobija drugačije značenje.
Ova filozofija glasanja kod francuskih birača je još jednom spriječila bujicu radikalnih desničara da preuzmu vlast, ali rezultati i trendovi nameću pitanje do kada će to biti moguće.
Pogled na rezultate jasno pokazuje zašto su većina političkih analitčara, pa čak i pobjednik izbora Emmanuel Macron, bili suzdržani u slavlju. Marine Le Pen je ostvarila historijski rekordan procenat glasova za kandidata radikalne ljevice, osvojivši 41,5 posto ili 13,2 miliona glasova, dok je Macron osvojio 58,5 posto ili 18,7 miliona glasova.
Usporedba sa rezultatima iz 2017. godine govori da je i pored manje izlaznosti Le Pen u drugom krugu izbora osvojila gotovo tri miliona glasova više. Trend se može posmatrati i dalje u prošlost. Marine Le Pen se na predsjedničkim izborima 2012 godine nije plasirala u drugi krug, a u prvom krugu je završila kao treća i osvojila 6,4 miliona glasova.
Otac Marine Le Pen, Jean-Marine Le Pen je bio predsjednički kandidat radikalne desnice 2007. godine i u prvom krugu osvojio 3,8 miliona glasova. Na izborima 2002. godine Jean-Marine se plasirao u drugi krug predsjedničkih izbora, ali za razliku od kćerke, on tada nije uspio privući glasova kandidata drugih stranka i u drugom krugu je osvojio 5,5 miliona glasova ili 17,7 posto. Taj broj glasova je bio neznatan rast u odnosu na prvi krug kada je privukao 4,8 miliona birača.
Predsjednička funkcija u Francuskoj ima posebnu težinu zbog širokih ovlasti koje ima predsjednik Republike, pa politički analitičari francuskog predsjednika označavaju kraljem bez krune.
Le Pen je ovako dobar rezultat na izborima u dobroj mjeri ostvarila zahvaljujući promjeni svoga nastupa i laganim približavanjem centru, a po pitanjima socijalne politike čak i ljevici. Zadržala je svoj u osnovi islamofobični nastup i antimigrantski stav, ali je obećala da neće povisiti broj godina potreban za odlazak u penziju te se predstavljala kao zaštitnik radnika u Francuskoj.
Otvoreno je pitanje da li će Le Pen uspjeti iskoristiti momentum i rezultat pretvoriti u uspjeh na parlamentarnim izborima. Svakako, u budućnosti će se Le Pen susresti i sa problemom da li je njen rezultat bio samo posljedica "savršene oluje" koju je izazvala panedmija Covid-19 i njene posljedice po ekonomiju i životni standard običnog stanovništva, koji je dodatno pogođen i poremećajima nastalim zbog rata u Ukrajini.
U prilog tome da su rezultati Marine Le Pen, u određenoj mjeri zasluga trenutne situacije, a ne prirodnog rasta podrške za njenu političku opciju je i rezultat Jean-Luc Melanchona, radikalnog ljevičara, koji je u prvom krugu osvojio samo 400.000 glasova manje od Le Pen. U prvom krugu su radikalno lijeve i radikalno desne stranke osvojile skupa 57 posto glasova. To čini očitim da je došlo do političke radikalizacije glasačkog tijela u Francuskoj koja bi se mogla smiriti sa normalizacijom ekonomskih prilika. Nezadovoljstvo trenutnim političkim establišmentom se odrazilo i u tome što je rekordno veliki broj Francuza apstinirao od izbora. U prvom krugu 28 posto Francuza nije iskoristilo biračko pravo, što je veći broj potencijalnih glasova nego je Le Pen osvojila u ovom krugu.
Problem za desničarske pokrete u Evropi bi mogao predstavljati i raskid koji je Evropa učinila sa Vladimirom Putinom nakon ruske agresije na Ukrajinu te bi hibridna podrška koju su desničarski antievropski pokreti dobijali mogla izostati.
Marine Le Pen će sigurno pokazati upornost koja od 1988. krasi Le Penove po pitanju kandidovanja za predsjednika Francuske, ali niko ne može reći da li će i tada postojati mogućnost da bude izabrana.
Francuskom i danas odjekuje eho izjave Leona Bluma koji je ujedinjavanjem ljevičara u Narodni front polovinom 1930. godina spriječio fašiste da preuzmu vlast: Kada je republika u opasnosti, riječ republika dobija drugačije značenje.
Ova filozofija glasanja kod francuskih birača je još jednom spriječila bujicu radikalnih desničara da preuzmu vlast, ali rezultati i trendovi nameću pitanje do kada će to biti moguće.
Pogled na rezultate jasno pokazuje zašto su većina političkih analitčara, pa čak i pobjednik izbora Emmanuel Macron, bili suzdržani u slavlju. Marine Le Pen je ostvarila historijski rekordan procenat glasova za kandidata radikalne ljevice, osvojivši 41,5 posto ili 13,2 miliona glasova, dok je Macron osvojio 58,5 posto ili 18,7 miliona glasova.
Usporedba sa rezultatima iz 2017. godine govori da je i pored manje izlaznosti Le Pen u drugom krugu izbora osvojila gotovo tri miliona glasova više. Trend se može posmatrati i dalje u prošlost. Marine Le Pen se na predsjedničkim izborima 2012 godine nije plasirala u drugi krug, a u prvom krugu je završila kao treća i osvojila 6,4 miliona glasova.
Otac Marine Le Pen, Jean-Marine Le Pen je bio predsjednički kandidat radikalne desnice 2007. godine i u prvom krugu osvojio 3,8 miliona glasova. Na izborima 2002. godine Jean-Marine se plasirao u drugi krug predsjedničkih izbora, ali za razliku od kćerke, on tada nije uspio privući glasova kandidata drugih stranka i u drugom krugu je osvojio 5,5 miliona glasova ili 17,7 posto. Taj broj glasova je bio neznatan rast u odnosu na prvi krug kada je privukao 4,8 miliona birača.
Predsjednička funkcija u Francuskoj ima posebnu težinu zbog širokih ovlasti koje ima predsjednik Republike, pa politički analitičari francuskog predsjednika označavaju kraljem bez krune.
Le Pen je ovako dobar rezultat na izborima u dobroj mjeri ostvarila zahvaljujući promjeni svoga nastupa i laganim približavanjem centru, a po pitanjima socijalne politike čak i ljevici. Zadržala je svoj u osnovi islamofobični nastup i antimigrantski stav, ali je obećala da neće povisiti broj godina potreban za odlazak u penziju te se predstavljala kao zaštitnik radnika u Francuskoj.
Otvoreno je pitanje da li će Le Pen uspjeti iskoristiti momentum i rezultat pretvoriti u uspjeh na parlamentarnim izborima. Svakako, u budućnosti će se Le Pen susresti i sa problemom da li je njen rezultat bio samo posljedica "savršene oluje" koju je izazvala panedmija Covid-19 i njene posljedice po ekonomiju i životni standard običnog stanovništva, koji je dodatno pogođen i poremećajima nastalim zbog rata u Ukrajini.
U prilog tome da su rezultati Marine Le Pen, u određenoj mjeri zasluga trenutne situacije, a ne prirodnog rasta podrške za njenu političku opciju je i rezultat Jean-Luc Melanchona, radikalnog ljevičara, koji je u prvom krugu osvojio samo 400.000 glasova manje od Le Pen. U prvom krugu su radikalno lijeve i radikalno desne stranke osvojile skupa 57 posto glasova. To čini očitim da je došlo do političke radikalizacije glasačkog tijela u Francuskoj koja bi se mogla smiriti sa normalizacijom ekonomskih prilika. Nezadovoljstvo trenutnim političkim establišmentom se odrazilo i u tome što je rekordno veliki broj Francuza apstinirao od izbora. U prvom krugu 28 posto Francuza nije iskoristilo biračko pravo, što je veći broj potencijalnih glasova nego je Le Pen osvojila u ovom krugu.
Problem za desničarske pokrete u Evropi bi mogao predstavljati i raskid koji je Evropa učinila sa Vladimirom Putinom nakon ruske agresije na Ukrajinu te bi hibridna podrška koju su desničarski antievropski pokreti dobijali mogla izostati.
Marine Le Pen će sigurno pokazati upornost koja od 1988. krasi Le Penove po pitanju kandidovanja za predsjednika Francuske, ali niko ne može reći da li će i tada postojati mogućnost da bude izabrana.
