U članku napisanom za The Atlantic, professor političkih nauka Univerziteta Johns Hopkins, Eliot A.Cohen navodi kako je Amerika i previše navikla da misli o svojim saradnicima kao o nesposobnim i neefikasnim.
Navodi kako je za vrijeme svoje posjete Iraku 2007. godine, otkrio da konvencionalna mudrost Washingtona u svojim pogledima na razvoj događaju na terenu u ovome području kasni dvije do četiri sedmice. Nešto slično događa se i danas. Analitičari i komentatori nevoljko su govorili o tome kako je Ukrajina blokirala rusku invaziju i da je rat u nekoj vrsti zastoja. Najvjerovatnije Ukrajinci pobjeđuju. Zašto to onda Zapad jednostavno ne prizna?
Većina učenjaka koji se bave istraživanjem ruske vojne sile brzo su predvidjeli pobjedu Rusije, onda su najavili kako će Rusi pauzirati, naučiti iz svojih grešaka i pregrupirati se, nakon toga zaključili kako bi bilo mnogo bolje za Ruse kada bi se držali vlastite doktrine, da bi sada zaključili kako se sve može promijeniti jer rat još nije gotov i kako su brojke ipak na strani Rusije. Njihovi analitički promašaji bit će samo jedan od elemenata ovoga rata koji vrijedi izučavati, mišljenja je profesor Cohen.
U isto vrijeme, malo je analitičara koji se bave stanjem ukrajinske vojske, oblast još uže analitičke specijalizacije pa time Zapad nastavlja ignorisati napredak koji je Ukrajina napravila na ovom polju od 2014. godine. Ukrajinska vojska nije samo pokazala da je motivirana i da ima dobro vodstvo već i da je taktički obučena integrirajući u borbi znanja lake pješadije sa protutenkovskim oružjem, dronovima i artiljeriskom vatrom te tako više puta osujetila namjere mnogo većih formacija ruske vojske.
Ukrajinci ne brane samo tačke u urbanim područjima već i manevrišu između njih, slijedeći Clausewitzianovu izreku da je najbolja odbrana štit dobro usmjerenih udaraca, navodi professor u svom tekstu.
Nevoljkost da se prizna šta se dešava na ukrajinskom tlu dolazi dijelom iz zaštitničke nastrojenosti učenjaka kada je u pitanju tema kojom se bave ali više iz toga što naglašavaju upotrebu tehnologije, brojeve i doktrinu. Ruska vojska lako opčini svojom elegantnom taktikom i operativnim razmišljanjem pa se njena spremnost ne dovodi mnogo u pitanje. No ovaj je rat pažnju okrenuo ka ljudskoj dimenziji događaja.
Većina modernih vojski oslanja se na jak časnički kadar. Narednici se brinu da su vozila održavana i vode taktičke vježbe sa odredima. Danas su ruski oficiri koji se za misije unajmljuju ugovorima, slabi i korumpirani, pa ćemo bez snage i sposobnosti vojnih lica čak i uz veliku tehnološku moć, gledati napuštena vozila i trupe koje se skrivaju po grmovima ili se predaju u borbi, naglašava Cohen.
Najveća prepreka Zapadu u prihvatanju tuđeg uspjeha jeste da je u proteklih 20 godina navikao da za saveznike ima nekompetentne strane. Sada je vrijeme se to mišljenje preraste i činjenice cijene onakvima kakvim ih vidimo. Mnogo je dokaza da Ukrajina pobjeđuje u ratu, ako samo pobliže pogledate podatke, navodi se u analizi.
Izostanak ruskog progresa na frontovima samo je dio slike bez obzira na velike crvene tačke na mapi jer one ne pokazuju da su to područja pod ruskom kontrolom već mjesta kroz koja ruski vojnici voze. Neuspjeh je vidljiv i kada se radi o zračnim napadima I nemogućnosti da se unište ukrajinske zračne snage i zračni sistem. Ruski gubici su ogromni, između 7.000 i 14.000 vojnika je poginulo dok je po informacijama minimalno 30.000 ranjeno ili je van borbenog polja zbog povreda, nestanka ili zatočeništva. To predstavlja 15% ukupnih snaga koje učestvuju u ovoj invaziji.
Priče o pregovorima zamagljuju kvalitet dinamike rata. Što ste uspješniji još je veća mogućnost da to i ostanete. Što više gubite, veća je mogućnost da ćete ostati gubitnici. Ne postoje javno dostupni dokazi da se Rusi mogu pregrupisati i dobiti veće nove zalihe oružja. Na žalost, ruska vojska nastavit će upravo zbog toga još više bombardovati gradove i ubijati civile, zaključuje professor Cohen.
Većina učenjaka koji se bave istraživanjem ruske vojne sile brzo su predvidjeli pobjedu Rusije, onda su najavili kako će Rusi pauzirati, naučiti iz svojih grešaka i pregrupirati se, nakon toga zaključili kako bi bilo mnogo bolje za Ruse kada bi se držali vlastite doktrine, da bi sada zaključili kako se sve može promijeniti jer rat još nije gotov i kako su brojke ipak na strani Rusije. Njihovi analitički promašaji bit će samo jedan od elemenata ovoga rata koji vrijedi izučavati, mišljenja je profesor Cohen.
U isto vrijeme, malo je analitičara koji se bave stanjem ukrajinske vojske, oblast još uže analitičke specijalizacije pa time Zapad nastavlja ignorisati napredak koji je Ukrajina napravila na ovom polju od 2014. godine. Ukrajinska vojska nije samo pokazala da je motivirana i da ima dobro vodstvo već i da je taktički obučena integrirajući u borbi znanja lake pješadije sa protutenkovskim oružjem, dronovima i artiljeriskom vatrom te tako više puta osujetila namjere mnogo većih formacija ruske vojske.
Ukrajinci ne brane samo tačke u urbanim područjima već i manevrišu između njih, slijedeći Clausewitzianovu izreku da je najbolja odbrana štit dobro usmjerenih udaraca, navodi professor u svom tekstu.
Nevoljkost da se prizna šta se dešava na ukrajinskom tlu dolazi dijelom iz zaštitničke nastrojenosti učenjaka kada je u pitanju tema kojom se bave ali više iz toga što naglašavaju upotrebu tehnologije, brojeve i doktrinu. Ruska vojska lako opčini svojom elegantnom taktikom i operativnim razmišljanjem pa se njena spremnost ne dovodi mnogo u pitanje. No ovaj je rat pažnju okrenuo ka ljudskoj dimenziji događaja.
Većina modernih vojski oslanja se na jak časnički kadar. Narednici se brinu da su vozila održavana i vode taktičke vježbe sa odredima. Danas su ruski oficiri koji se za misije unajmljuju ugovorima, slabi i korumpirani, pa ćemo bez snage i sposobnosti vojnih lica čak i uz veliku tehnološku moć, gledati napuštena vozila i trupe koje se skrivaju po grmovima ili se predaju u borbi, naglašava Cohen.
Najveća prepreka Zapadu u prihvatanju tuđeg uspjeha jeste da je u proteklih 20 godina navikao da za saveznike ima nekompetentne strane. Sada je vrijeme se to mišljenje preraste i činjenice cijene onakvima kakvim ih vidimo. Mnogo je dokaza da Ukrajina pobjeđuje u ratu, ako samo pobliže pogledate podatke, navodi se u analizi.
Izostanak ruskog progresa na frontovima samo je dio slike bez obzira na velike crvene tačke na mapi jer one ne pokazuju da su to područja pod ruskom kontrolom već mjesta kroz koja ruski vojnici voze. Neuspjeh je vidljiv i kada se radi o zračnim napadima I nemogućnosti da se unište ukrajinske zračne snage i zračni sistem. Ruski gubici su ogromni, između 7.000 i 14.000 vojnika je poginulo dok je po informacijama minimalno 30.000 ranjeno ili je van borbenog polja zbog povreda, nestanka ili zatočeništva. To predstavlja 15% ukupnih snaga koje učestvuju u ovoj invaziji.
Priče o pregovorima zamagljuju kvalitet dinamike rata. Što ste uspješniji još je veća mogućnost da to i ostanete. Što više gubite, veća je mogućnost da ćete ostati gubitnici. Ne postoje javno dostupni dokazi da se Rusi mogu pregrupisati i dobiti veće nove zalihe oružja. Na žalost, ruska vojska nastavit će upravo zbog toga još više bombardovati gradove i ubijati civile, zaključuje professor Cohen.
