Stručnjaci za oružje Međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) identifikovali su oružje srbijanske proizvodnje u videozapisima koje su objavile naoružane grupe koje djeluju u Sahelu (Afrika), uključujući i podružnicu "Islamske države" koja je preuzela odgovornost za stotine smrtnih slučajeva civila.
Nove puške, neki od najnovijih dostupnih modela, podudaraju se sa trgovačkim zapisima o prodaji Srbije u Burkini Faso, što ukazuje na to da je oružje nedavno prodato vladi prije nego što je dospjelo u ruke naoružanih grupa, tvrdi ta organizacija.
Analiza podataka komercijalne trgovine Amnesty Internationala također pokazuje da su Češka Republika, Francuska i Slovačka izvozile velike količine malokalibarskog i lakog naoružanja vladama Sahela od izbijanja sukoba.
Stručnjaci iz Amnesty Internationala analizirali su više od 400 digitalnih sadržaja iz dvije zemlje upletene u sukob u Sahelu, Burkine Faso i Malija, uključujući i provjerene fotografije i videozapise na društvenim mrežama koje su objavili članovi raznih naoružanih grupa od januara 2018. do maja 2021. godine.
Slike prikazuju oružje i vojnike iz raznih grupa, među kojima i Islamske države Velike Sahare i Grupe za podršku islamu i muslimanima (Jama’at Nusrat al Islam wal Muslimeen) povezane sa al-Qaidom, saopštili su iz Amnesty Internationala.
- Dok se u većini vidljivog oružja radilo o zaostalim kalašnjikovima sovjetskog porijekla starim nekoliko decenija, Amnesty je identifikovao i 12 slučajeva gdje su vojnici nosili novije oružje proizvedeno u firmi "Zastava" iz Srbije - tvrde iz ove grupe za zaštitu ljudskih prava.
To uključuje M02 Kojot mitraljeze, te puške serija M92 i M05, uključujući i najnovije modele M05E3 koji nisu bili dostupni prije početka borbi na sjeveru Malija tokom 2011. godine.
Iz Amnesty Internationala navode da nije bilo moguće precizno ustanoviti lanac vlasništva nad oružjem, ali tvrde da "je vrlo vjerovatno to oružje preusmjereno naoružanim grupama putem ilegalnih kanala ili zapljene u borbama".
U periodu 2015-20. Srbija je, prema godišnjim izvještajima za ATT, prijavila ukupan transfer 20.811 pušaka i karabina, 4.000 automatskih pušaka, 600 revolvera i samopunjivih pištolja i 290 mitraljeza u Burkinu Faso, navodi AI.
Inače, Srbija je ratifikovala međunarodni Ugovor o trgovini oružjem UN-a, kojim se zabranjuje prenos oružja ukoliko postoji rizik da će se ono koristiti za počinjenje ili omogućavanje kršenja ljudskih prava. ATT zahtijeva od država ugovornica da procijene rizik od preusmjeravanja naoružanja - posebno malokalibarskog i lakog naoružanja koje je lako sakriti i transportovati. Ako postoji znatan rizik da će oružje biti preusmjereno na krajnje korisnike koji će ih koristiti za kršenje ili olakšavanje kršenja ljudskih prava, izvoz ne bi trebalo da bude odobren.
- Do 2020. godine, kada je Srbija izvršila zadnji prijavljeni transfer oružja u Burkinu Faso, nasilje među naoružanim grupama je već bilo u toku. Svaka adekvatna procjena rizika od strane Srbije zaključila bi da će prodaja oružja Burkini Faso vrlo vjerovatno doprinijeti kršenjima ljudskih prava - kazao je Patrick Wilcken, šef za poslove, sigurnost i ljudska prava pri Amnesty Internationalu.
- Srbijansko naoružanje koje smo identifikovali predstavlja najnoviji dokaz za postojanje rizika da svo oružje prodano vladama u regiji Sahel padne u ruke svirepim naoružanim grupama, te da raspiruje i pogoršava sukob - rekao je Wilcken.
Prema zvaničnim podacima iz godišnjeg izveštaja EU, od 2013. države Evropske unije izdale su Maliju i Burkini Faso 506 dozvola za vojnu opremu, vrijednih 205 miliona eura.
Slovačka je prijavila transfer 1.000 komada oružja za napad, 2.460 pušaka i karabina, 550 mitraljeza, 680 pištolja i revolvera i 750 puškomitraljeza do Malija. Češka Republika je prijavila transfer 3.500 automatskih pušaka i 10 puškomitraljeza u Burkinu Faso, a Francuska je prijavila još 1.164 pištolja i samopunjivih revolvera, 4 puške i karabine, zajedno sa 13 borbenih oklopnih vozila u Mali.
- Kako se situacija pogoršava širom Sahela, sve zemlje izvoznice moraju usvojiti stroge mjere zaštite kako bi spriječile preusmjeravanje oružja oružanim grupama ili njihovo korištenje za kršenje ljudskih prava od strane oružanih snaga. Ako se one ne mogu garantovati, oružje ne treba izvoziti. Države uvoznice također moraju suzbiti nezakonitu prodaju oružja i obezbijediti da zalihe budu sigurne - upozorio je direktor u AI Patrick Vilcken.
Inače, sukob u regiji Sahel započeo je 2012. godine separatističkim i islamističkim ustankom u Maliju, nakon čega su nastale druge naoružane grupe proširivši borbe na Burkinu Faso i Niger, a ovo uključuje i grupe povezane sa al-Qaidom i Islamskom državom.
Oružje proizvedeno u Srbiji primijećeno je u nekoliko zona sukoba posljednjih godina.
Amnesty International
Analiza podataka komercijalne trgovine Amnesty Internationala također pokazuje da su Češka Republika, Francuska i Slovačka izvozile velike količine malokalibarskog i lakog naoružanja vladama Sahela od izbijanja sukoba.
Stručnjaci iz Amnesty Internationala analizirali su više od 400 digitalnih sadržaja iz dvije zemlje upletene u sukob u Sahelu, Burkine Faso i Malija, uključujući i provjerene fotografije i videozapise na društvenim mrežama koje su objavili članovi raznih naoružanih grupa od januara 2018. do maja 2021. godine.
Slike prikazuju oružje i vojnike iz raznih grupa, među kojima i Islamske države Velike Sahare i Grupe za podršku islamu i muslimanima (Jama’at Nusrat al Islam wal Muslimeen) povezane sa al-Qaidom, saopštili su iz Amnesty Internationala.
- Dok se u većini vidljivog oružja radilo o zaostalim kalašnjikovima sovjetskog porijekla starim nekoliko decenija, Amnesty je identifikovao i 12 slučajeva gdje su vojnici nosili novije oružje proizvedeno u firmi "Zastava" iz Srbije - tvrde iz ove grupe za zaštitu ljudskih prava.
To uključuje M02 Kojot mitraljeze, te puške serija M92 i M05, uključujući i najnovije modele M05E3 koji nisu bili dostupni prije početka borbi na sjeveru Malija tokom 2011. godine.
Iz Amnesty Internationala navode da nije bilo moguće precizno ustanoviti lanac vlasništva nad oružjem, ali tvrde da "je vrlo vjerovatno to oružje preusmjereno naoružanim grupama putem ilegalnih kanala ili zapljene u borbama".
U periodu 2015-20. Srbija je, prema godišnjim izvještajima za ATT, prijavila ukupan transfer 20.811 pušaka i karabina, 4.000 automatskih pušaka, 600 revolvera i samopunjivih pištolja i 290 mitraljeza u Burkinu Faso, navodi AI.
Inače, Srbija je ratifikovala međunarodni Ugovor o trgovini oružjem UN-a, kojim se zabranjuje prenos oružja ukoliko postoji rizik da će se ono koristiti za počinjenje ili omogućavanje kršenja ljudskih prava. ATT zahtijeva od država ugovornica da procijene rizik od preusmjeravanja naoružanja - posebno malokalibarskog i lakog naoružanja koje je lako sakriti i transportovati. Ako postoji znatan rizik da će oružje biti preusmjereno na krajnje korisnike koji će ih koristiti za kršenje ili olakšavanje kršenja ljudskih prava, izvoz ne bi trebalo da bude odobren.
- Do 2020. godine, kada je Srbija izvršila zadnji prijavljeni transfer oružja u Burkinu Faso, nasilje među naoružanim grupama je već bilo u toku. Svaka adekvatna procjena rizika od strane Srbije zaključila bi da će prodaja oružja Burkini Faso vrlo vjerovatno doprinijeti kršenjima ljudskih prava - kazao je Patrick Wilcken, šef za poslove, sigurnost i ljudska prava pri Amnesty Internationalu.
- Srbijansko naoružanje koje smo identifikovali predstavlja najnoviji dokaz za postojanje rizika da svo oružje prodano vladama u regiji Sahel padne u ruke svirepim naoružanim grupama, te da raspiruje i pogoršava sukob - rekao je Wilcken.
Prema zvaničnim podacima iz godišnjeg izveštaja EU, od 2013. države Evropske unije izdale su Maliju i Burkini Faso 506 dozvola za vojnu opremu, vrijednih 205 miliona eura.
Slovačka je prijavila transfer 1.000 komada oružja za napad, 2.460 pušaka i karabina, 550 mitraljeza, 680 pištolja i revolvera i 750 puškomitraljeza do Malija. Češka Republika je prijavila transfer 3.500 automatskih pušaka i 10 puškomitraljeza u Burkinu Faso, a Francuska je prijavila još 1.164 pištolja i samopunjivih revolvera, 4 puške i karabine, zajedno sa 13 borbenih oklopnih vozila u Mali.
- Kako se situacija pogoršava širom Sahela, sve zemlje izvoznice moraju usvojiti stroge mjere zaštite kako bi spriječile preusmjeravanje oružja oružanim grupama ili njihovo korištenje za kršenje ljudskih prava od strane oružanih snaga. Ako se one ne mogu garantovati, oružje ne treba izvoziti. Države uvoznice također moraju suzbiti nezakonitu prodaju oružja i obezbijediti da zalihe budu sigurne - upozorio je direktor u AI Patrick Vilcken.
Inače, sukob u regiji Sahel započeo je 2012. godine separatističkim i islamističkim ustankom u Maliju, nakon čega su nastale druge naoružane grupe proširivši borbe na Burkinu Faso i Niger, a ovo uključuje i grupe povezane sa al-Qaidom i Islamskom državom.
Oružje proizvedeno u Srbiji primijećeno je u nekoliko zona sukoba posljednjih godina.
Amnesty International
