Nakon što su predstavnici opozicije u Izraelu sklopili pakt za vlast, Benjamin Netanyahu za sada je postao stvar prošlosti. Premijer sa "devet života" tako će nakon 12 godina vlasti prestati obnašati funkciju premijera Izraela.
Iako se do posljednjeg trenutka sumnjalo u mogućnost dogovora opozicionih partija, te se činilo kako će Netanyahu preživjeti još jednu političku turbulenciju, opozicija je ovaj puta bila svjesna situacije te je gurnula u stranu sve razlike kako bi ostvarili zajednički cilj - smijeniti Netanyahua i konačno otkloniti političku blokadu države.
Do sada, izraelski premijer držao je na okupu većinu desničarskih izraelskih stranaka što mu je omogućavalo opstanak na vlasti i pored brojnih problema i neslaganja s političkim zvaničnicima iz drugih stranaka.
Međutim, politika koju je Netanyahu vodio u posljednjem periodu, te brojne korupcijske afere koje su se vezale za njegov rad, dovele su do toga da su pojedini desničari okrenuli leđa izraelskom premijeru što je dovelo i do njegovog pada.
Benjamin Netanyahu dio je izraelske političke scene još od osamdesetih godina 20. stoljeća, a premijersku funkciju obnašao je u nekoliko navrata.
Iako je na mjesto premijera zemlje izabran još 1996. godine čime je postao najmlađi političar na toj poziciji u historiji zemlje, period koji će većini ostati u sjećanju jeste dio karijere od 2009. godine. Tada je Benjamin Netanyahu ponovo postao premijer Izraela i time počeo stvarati temelje za dugogodišnju vladavinu.
Upravo u periodu od 2009. godine Netanyahu je donosio odluke koje su uvijek izazivale brojne kontroverze, a teme koje su obilježile njegov mandat jesu Palestina, odnosi sa SAD-om, ekonomija te korupcijski skandali.
Kada se govori o izraelskim političarima, vjerovatno prva stvar koja se ocjenjuje jeste njihov odnos prema Palestincima i aktivnosti koje poduzimaju kako bi postigli konačni mir. Za 12 godina mandata, Benjamin Netanyahu promijenio je cijeli spektar mišljenja o uspostavljanju palestinske države koja će funkcionirati neovisno o Izraelu.
Od čovjeka koji je odbacio izraelsko-palestinske sporazume iz Osla, čovjeka koji govorio o mogućnosti uspostave dvije države, pa sve do izjava o izraelskoj aneksiji Zapadne obale i odobravanju širenja ilegalnih izraelskih naselja na tom području. Sve su to stavovi koje je Netanyahu zastupao ovisno o trenutnoj političkoj situaciji i Izraelu, ali i u SAD-u koji je ostao najveći partner Izraela.
Tokom perioda njegove vladavine, Izrael je izvršio niz vojnih operacija u pojasu Gaze što uključuje i veliki sukob iz 2014. godine u kojem je život izgubilo najmanje 2.250 Palestinaca što uključuje više od 1.400 civila. Nakon sukoba, brojne svjetske organizacije kritikovale su Netanyahua zbog pretjerane upotrebe sile u ovom ratu koji je trajao 50 dana.
U periodu vladavine u Izraelu, Netanyahu je s vlasti ispratio dvojicu američkih predsjednika, Baracka Obamu i Donalda Trumpa. U međuvremenu, poželio je dobrodošlicu i novoj američkoj administraciji na čelu s predsjednikom Bidenom.
Dok je sa Donaldom Trumpom njegovao dobre odnose, političke relacije s Obamom obilježile su brojne tenzije, a Netanyahu je često optuživao Obamu za protuizraelsko djelovanje. Tenzije na relaciji Netanyahu - Obama naročito su došle do izražaja u periodu 2015. godine kada je Netanyahu držao govor pred Kongresom SAD-a i kritikovao Obamu i SAD zbog potpisivanja nuklearnog sporazuma sa Iranom.
I pored tog susreta Obama i Netanyahu su i na drugim događajima jasno pokazivali netrpeljivost jedan prema drugome, a kasnije je i sam Obama priznao kako su on i Netanyahu imali potpuno različite poglede na svijet i politiku.
S druge strane, Netanyahu je s Donaldom Trumpom bio u znatno boljim odnosima te je od samog početka pokazao kako su on i Trump na istim talasnim dužinama. Obojicu su mediji i brojni analitičari opisivali kao narcisoidne i egoistične lidere koji se prije svega interesuju za ostvarivanje vlastitih ciljeva.
Da je veza između Trumpa i Netanyahua bila i više nego dobra, dokazuju i potezi koje je američka administracija na čelu sa Trumpom povlačila, a koji su prije svega odgovarali jačanju političke pozicije Netanyahua u Izraelu.
Trump je priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, učestvovao je u potpisivanju historijskih izraelsko-arapskih mirovnih sporazuma te je na taj način indirektno jačao i samu poziciju Netanyahua u Izraelu, ali u odnosima s drugim zemljama Bliskog istoka. U međuvremenu, Netanyahu je posmatrao poteze "Velikog brata" i govorio o tome kako Izrael nikada nije imao prijatelja kao što je Trump.
S američkim predsjednikom Bidenom saradnja nije trajala dugo s obzirom na politička kretanja u Izraelu, ali čini se kako je i u ovom kratkom periodu između januara i maja Netanyahu pokazao da postaje političar koji je sve manje raspložen za bilo kakvu vrstu pregovora.
To je pokazao i posljednji sukob Hamasa i Izraela gdje je, uprkos nastojanjima SAD-a da se rat okonča, Netanyahu nastavio sa provođenjem ratne operacije koja je pored primarnog cilja služila i u svrhu promoviranja njegove ličnosti i jačanja političke pozicije u momentu kada se počelo pričati o njegovoj smjeni.
Iako je Netanyahu zaslužan za ekonomski razvoj Izraela, sve dobre stvari koje su izraelski premijer i njegova stranka Likud učinili za Izrael pale su u drugi plan pokretanjem sudskih procesa protiv Netanyahua. Korupcijske afere koje su aktuelne od 2016. godine, a zbog kojih su sudski procesi intenzivirani u 2021. godini, ostat će u historiji kao jedna od prvih asocijacija na izraelskog premijera.
Netanyahu je pred sudom optužen za niz kriminalnih radnji uključujući prevare, primanje mita te trgovinu utjecajem. Netanyahu je prema navodima suda u više navrata koristio vlastiti utjecaj kako bi omogućio dolazak do finansijskih sredstava određenim osobama sumnjive prošlosti.
Sudski proces intenziviran je početkom maja, a tokom trajanja suđenja bit će saslušano više od 330 svjedoka. Ovakva situacija dodatno je polarizirala izraelsko društvo čiji su građani počeli sve više okretati leđa premijeru te iskazivati sve otvorenije nezadovoljstvo njegovim načinom vladavine.
Uprkos ratu sa Hamasom, Netanyahuovim "asom iz rukava" koji mu je uvijek donosio političku popularnost, ovaj put građani su protestima na ulicama pokazali kako je krajne vrijeme da Netanyahu napusti političko kormilo te ga prepusti nekim drugim snagama.
Iako je opozicija usaglasila način djelovanja, Netanyahu i dalje pokazuje da se, uprkos životnoj zrelosti ,u političkom ringu ponaša poput djeteta kojem su uzeli igračku. Premijer u odlasku iznio je niz kritika prema novoj koaliciji te ju je nazvao antiizraelskom.
Da Netanyahu neće tako lako odustati od vlasti dovoljno govori i informacija kako izraelski premijer intenzivno radi na pokušaju destabilizacije koalicije što uključuje pritiske na političke zvaničnike koji bi trebali činiti novu vlast.
Pored pritiska na zvaničnike, Netanyahu je otvoreno pozvao simpatizere i sve stanovnike Izraela na proteste protiv stranaka koje bi trebale činiti novu vlast čime je jasno pokazao kako će se u ovom momentu služiti svim sredstvima kako bi opstao na vlasti.
U ovom trenutku čini se kako opozicija na čelu sa Bennettom i Lapidom djeluje stabilno te da je formiranje nove vlasti samo stvar forme. Međutim, najveći egoista među političarima kako ga mnogi nazivaju, sigurno će i u budućnosti vrebati svaku priliku za ponovno preuzimanje vlasti čime će nastojati da dokaže priče koje su već duži niz godina prisutne u izraelskom javnom mnijenju.
Priče da je Benjamin Netanyahu političar sa devet života koji se i pored brojnih prepreka gotovo na neobjašnjiv način uvijek dočeka na noge.
Do sada, izraelski premijer držao je na okupu većinu desničarskih izraelskih stranaka što mu je omogućavalo opstanak na vlasti i pored brojnih problema i neslaganja s političkim zvaničnicima iz drugih stranaka.
Međutim, politika koju je Netanyahu vodio u posljednjem periodu, te brojne korupcijske afere koje su se vezale za njegov rad, dovele su do toga da su pojedini desničari okrenuli leđa izraelskom premijeru što je dovelo i do njegovog pada.
Benjamin Netanyahu dio je izraelske političke scene još od osamdesetih godina 20. stoljeća, a premijersku funkciju obnašao je u nekoliko navrata.
Iako je na mjesto premijera zemlje izabran još 1996. godine čime je postao najmlađi političar na toj poziciji u historiji zemlje, period koji će većini ostati u sjećanju jeste dio karijere od 2009. godine. Tada je Benjamin Netanyahu ponovo postao premijer Izraela i time počeo stvarati temelje za dugogodišnju vladavinu.
Upravo u periodu od 2009. godine Netanyahu je donosio odluke koje su uvijek izazivale brojne kontroverze, a teme koje su obilježile njegov mandat jesu Palestina, odnosi sa SAD-om, ekonomija te korupcijski skandali.
Od rješavanja palestinskog pitanja do ratova
Kada se govori o izraelskim političarima, vjerovatno prva stvar koja se ocjenjuje jeste njihov odnos prema Palestincima i aktivnosti koje poduzimaju kako bi postigli konačni mir. Za 12 godina mandata, Benjamin Netanyahu promijenio je cijeli spektar mišljenja o uspostavljanju palestinske države koja će funkcionirati neovisno o Izraelu.
Od čovjeka koji je odbacio izraelsko-palestinske sporazume iz Osla, čovjeka koji govorio o mogućnosti uspostave dvije države, pa sve do izjava o izraelskoj aneksiji Zapadne obale i odobravanju širenja ilegalnih izraelskih naselja na tom području. Sve su to stavovi koje je Netanyahu zastupao ovisno o trenutnoj političkoj situaciji i Izraelu, ali i u SAD-u koji je ostao najveći partner Izraela.
Tokom perioda njegove vladavine, Izrael je izvršio niz vojnih operacija u pojasu Gaze što uključuje i veliki sukob iz 2014. godine u kojem je život izgubilo najmanje 2.250 Palestinaca što uključuje više od 1.400 civila. Nakon sukoba, brojne svjetske organizacije kritikovale su Netanyahua zbog pretjerane upotrebe sile u ovom ratu koji je trajao 50 dana.
Čudne političke relacije s američkim predsjednicima
U periodu vladavine u Izraelu, Netanyahu je s vlasti ispratio dvojicu američkih predsjednika, Baracka Obamu i Donalda Trumpa. U međuvremenu, poželio je dobrodošlicu i novoj američkoj administraciji na čelu s predsjednikom Bidenom.
Dok je sa Donaldom Trumpom njegovao dobre odnose, političke relacije s Obamom obilježile su brojne tenzije, a Netanyahu je često optuživao Obamu za protuizraelsko djelovanje. Tenzije na relaciji Netanyahu - Obama naročito su došle do izražaja u periodu 2015. godine kada je Netanyahu držao govor pred Kongresom SAD-a i kritikovao Obamu i SAD zbog potpisivanja nuklearnog sporazuma sa Iranom.
I pored tog susreta Obama i Netanyahu su i na drugim događajima jasno pokazivali netrpeljivost jedan prema drugome, a kasnije je i sam Obama priznao kako su on i Netanyahu imali potpuno različite poglede na svijet i politiku.
S druge strane, Netanyahu je s Donaldom Trumpom bio u znatno boljim odnosima te je od samog početka pokazao kako su on i Trump na istim talasnim dužinama. Obojicu su mediji i brojni analitičari opisivali kao narcisoidne i egoistične lidere koji se prije svega interesuju za ostvarivanje vlastitih ciljeva.
Da je veza između Trumpa i Netanyahua bila i više nego dobra, dokazuju i potezi koje je američka administracija na čelu sa Trumpom povlačila, a koji su prije svega odgovarali jačanju političke pozicije Netanyahua u Izraelu.
Trump je priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, učestvovao je u potpisivanju historijskih izraelsko-arapskih mirovnih sporazuma te je na taj način indirektno jačao i samu poziciju Netanyahua u Izraelu, ali u odnosima s drugim zemljama Bliskog istoka. U međuvremenu, Netanyahu je posmatrao poteze "Velikog brata" i govorio o tome kako Izrael nikada nije imao prijatelja kao što je Trump.
S američkim predsjednikom Bidenom saradnja nije trajala dugo s obzirom na politička kretanja u Izraelu, ali čini se kako je i u ovom kratkom periodu između januara i maja Netanyahu pokazao da postaje političar koji je sve manje raspložen za bilo kakvu vrstu pregovora.
To je pokazao i posljednji sukob Hamasa i Izraela gdje je, uprkos nastojanjima SAD-a da se rat okonča, Netanyahu nastavio sa provođenjem ratne operacije koja je pored primarnog cilja služila i u svrhu promoviranja njegove ličnosti i jačanja političke pozicije u momentu kada se počelo pričati o njegovoj smjeni.
Korupcijske afere
Iako je Netanyahu zaslužan za ekonomski razvoj Izraela, sve dobre stvari koje su izraelski premijer i njegova stranka Likud učinili za Izrael pale su u drugi plan pokretanjem sudskih procesa protiv Netanyahua. Korupcijske afere koje su aktuelne od 2016. godine, a zbog kojih su sudski procesi intenzivirani u 2021. godini, ostat će u historiji kao jedna od prvih asocijacija na izraelskog premijera.
Netanyahu je pred sudom optužen za niz kriminalnih radnji uključujući prevare, primanje mita te trgovinu utjecajem. Netanyahu je prema navodima suda u više navrata koristio vlastiti utjecaj kako bi omogućio dolazak do finansijskih sredstava određenim osobama sumnjive prošlosti.
Sudski proces intenziviran je početkom maja, a tokom trajanja suđenja bit će saslušano više od 330 svjedoka. Ovakva situacija dodatno je polarizirala izraelsko društvo čiji su građani počeli sve više okretati leđa premijeru te iskazivati sve otvorenije nezadovoljstvo njegovim načinom vladavine.
Uprkos ratu sa Hamasom, Netanyahuovim "asom iz rukava" koji mu je uvijek donosio političku popularnost, ovaj put građani su protestima na ulicama pokazali kako je krajne vrijeme da Netanyahu napusti političko kormilo te ga prepusti nekim drugim snagama.
Netanyahuovo posljednje zbogom ili ne?
Iako je opozicija usaglasila način djelovanja, Netanyahu i dalje pokazuje da se, uprkos životnoj zrelosti ,u političkom ringu ponaša poput djeteta kojem su uzeli igračku. Premijer u odlasku iznio je niz kritika prema novoj koaliciji te ju je nazvao antiizraelskom.
Da Netanyahu neće tako lako odustati od vlasti dovoljno govori i informacija kako izraelski premijer intenzivno radi na pokušaju destabilizacije koalicije što uključuje pritiske na političke zvaničnike koji bi trebali činiti novu vlast.
Pored pritiska na zvaničnike, Netanyahu je otvoreno pozvao simpatizere i sve stanovnike Izraela na proteste protiv stranaka koje bi trebale činiti novu vlast čime je jasno pokazao kako će se u ovom momentu služiti svim sredstvima kako bi opstao na vlasti.
U ovom trenutku čini se kako opozicija na čelu sa Bennettom i Lapidom djeluje stabilno te da je formiranje nove vlasti samo stvar forme. Međutim, najveći egoista među političarima kako ga mnogi nazivaju, sigurno će i u budućnosti vrebati svaku priliku za ponovno preuzimanje vlasti čime će nastojati da dokaže priče koje su već duži niz godina prisutne u izraelskom javnom mnijenju.
Priče da je Benjamin Netanyahu političar sa devet života koji se i pored brojnih prepreka gotovo na neobjašnjiv način uvijek dočeka na noge.
