Dr. Khan objašnjava zašto raste broj oboljelih širom Indijskog potkontinenta i postavlja pitanje zašto tako veliki broj trudnica u Brazilu umire od COVID-a.
Otkako je izbila epidemija u Wuhanu, svjedočili smo kako se epicentar pandemije COVID-19 kreće sa dalekog istoka prema Evropi i SAD-u. Budući da su se bogatije države vakcinacijom izvukle iz krize, epicentar se vratio u manje razvijene nacije u južnoj Aziji.
Vjeruje se da je najveći broj slučajeva u Indiji izazvan sojem B.1.7. koji potječe iz Velike Britanije. To je soj za koji znamo da je zarazniji i da se brže širi i, nažalost, Indija je pružila ovom virusu veliki broj ljudi koje može zaraziti i još važnije, omogućila mu je da ponovo mutira.
Rezultirajući novi indijski “dvostruko mutirani” soj izazvao je zabrinutost u cijelom svijetu jer se smatra zaraznijim i mogao bi izbjeći zaštititu koju pružaju vakcine i ranije prebolovana bolest.
Nadalje, uprkos problemu sa oklijevanjem da se vakcinišu neki dijelovi populacije, Indija je imala obećavajući početak programa vakcinacije. Međutim, došlo je do problema s dopremanjem sirovih materijala iz SAD-a potrebnih za izradu vakcina, pa se Indija bori da zadovolji potražnju.
Zbog ovoga je veliki broj ljudi ostao nezaštićen; bolnice su brzo postale preopterećene usred haotičnih prizora gdje ljudi nisu bili u stanju da pristupe osnovnoj zdravstvenoj njezi. Budući da su kisik i lijekovi koji se koriste da se suzbije bolest postali luksuz, indijsko crno tržište je procvjetalo sa oportunistima koji vrebaju ugrožene i prodaju zdravstvene zalihe po visokim cijenama.
Države širom svijeta su prepoznale da je u njihovom interesu da pošalju medicinsku pomoć Indiji kako bi suzbili širenje virusa, ali tek nakon što je Indija dostigla rekordne dnevne stope smrtnosti.
Pakistan, u kojem živi 217 miliona ljudi u poređenju sa Indijom gdje živi 1,37 milijardi, zabilježio je najveću dnevnu stopu smrtnosti 28. aprila sa prijavljenih 201 umrlih.
Potražnja za krevetima u intenzivnoj njezi je velika i sada postoji bojazan da bi Pakistan mogao doživjeti sličnu sudbinu kao i susjedna Indija. Pakistan je uspio izbjeći prvobitna dva talasa pandemije relativno neokrznut. Imajući u vidu gustu naseljenost i veliko siromaštvo, naučnicima nije jasno zašto ova država nije imala veći broj zaraženih i umrlih tokom 2020.
Međutim, dolazak britanskog soja, kao i apatija Pakistanaca spram virusa doveli su do nedavnog skoka u broju slučajeva.
Pakistanski premijer Imran Khan sada poziva na poštivanje socijalne distance. On se obratio naciji nakon sastanka Nacionalnog odbora za koordinaciju 23. aprila kada je kazao: “Apelujem na vas da slijedile standardne radne procedure (SOPs) kako ne bismo morali poduzimati korake koje poduzima Indija, što znači nametanje lockdowna. Pola problema ste riješili ako nosite masku.” On je angažovao pakistansku vojsku i policiju da prate da li javnost poštuje standardne radne procedure. One uključuju: škole u distriktima sa stopom pozitivnosti većom od 5 posto ostaju zatvorene do Bajrama; tržnice se zatvaraju u 18 sati (izuzev esencijalnih trgovina i apoteka); kolektivno objedovanje unutra i vani je zabranjeno do Bajrama (dozvoljena je hrana za ponijeti i dostava); uredi se zatvaraju u 14 sati i rade sa upola manjim kapacitetom osoblja; i svi letovi za Indiju su zabranjeni.
Približavanje Ramazanskog bajrama u maju, kada ljudi inače više kupuju i druže se, izazvalo je zabrinutost i građani se ohrabruju da ove godine održavaju jednostavnije i manje svečanosti.
Program vakcinacije u Pakistanu sporo napreduje, jer stanovništvo oklijeva i ravnodušno je zbog relativno malog broja umrlih u početnim talasima pandemije. Ova država je odobrila kinesku Sinopharm vakcinu, kao i rusku vakcinu Sputnjik V. Očekuje i da će dobiti milione doza Oxfordove AstraZenece kroz globalnu shemu COVAX. Do sada je samo 1 posto populacije vakcinisano kroz vladin besplatni program ili u privatnom sektoru, za one koji to mogu priuštiti.
Ramazan, mjesec u kojem se posti tokom dana, ali se više miješa u zatvorenom prostoru u kućama ili bogomoljama uvečer, zajedno sa predstojećim Bajramom, bit će vrijeme testa za Pakistan. Ukoliko vlasti ne uspiju pridobiti javnost na svoju stranu sa mjerama socijalne distance, ova bi država mogla dijeliti istu sudbinu kao i susjedna Indija.
Otkako je počeo rasti broj oboljelih, vlada je uvela restrikcije nakon lockdowna, uključujući zabranu javnih okupljanja u predjelima sa velikim brojem oboljelih i zabranu putovanja u i iz država koje vlada smatra visokorizičnim. Odgođeni su i planirani izbori za neke predjele. U toku je vakcinacija, ali sporo napreduje. Svega 2,81 milion ljudi je primio obje doze vakcine, a oko osam miliona doza je dato ukupno. Ključ za Bangladeš je da se nada da se indijski problemi ne preliju i u ovu državu i poharaju zdravstveni sistem. Vlada i zdravstveni službenici moraju naporno raditi na tome da ubijede populaciju da se virus mora ozbiljno shvatiti i da se restrikcije moraju poštovati.
Brojne države su poslale pomoć Indiji i posmatrat će razvoj događaja u ovom dijelu svijeta sa zanimanjem. Vidjeli smo kako je nemoguće suzbiti pandemiju u jednom dijelu svijeta; kretanje ljudi i robe, zajedno sa činjenicom da svaka treća osoba zaražena korona virusom ne pokazuje simptome, znači da će virus prelaziti granice.
Šta lokalne vlade rade da suzbiju širenje ove bolesti bit će ključno za sve nas. Ovo je globalna pandemija i neće biti gotova dok ne bude završena u cijelom svijetu i to bi moglo značiti da će države ostaviti po strani svoje interese kako bi pomogle drugima.
Posebno zabrinjava što je veliki broj trudnica ili mladih majki preminuo, neke od krvnih ugrušaka, nakon što su se zarazile COVID-19 u Brazilu. Više od 800 žena je preminulo na ovaj način, više od polovine od februara ove godine, kada je Brazil ušao u najsmrtonosniju fazu pandemije.
Situacija je postala tako opasna da je zvaničnik Ministarstva zdravstva Raphael Parente, rekao tokom konferencije za medije 16. aprila: “Ako je moguće, odgodite trudnoću za neki bolji trenutak”. Referirajući se na brazilski soj P1, za koji se smatra da se brže prenosi i da je u stanju izbjeći neka od antitijela koja se stvaraju kroz vakcinaciju i prethodno prebolovanu bolest, kazao je: “Kliničko iskustvo specijalista pokazuje da se ovaj novi soj ponaša agresivnije kod trudnica”.
To je zato što trudnoća sama po sebi može povećati rizik pojave krvnih ugrušaka, a COVID-19 dodatno pojačava taj rizik. Pored ovog povećanog rizika od razvijanja krvnih ugrušaka, brazilski zdravstveni sistem je pod velikim pritiskom zbog broja ljudi koji bivaju zaraženi, što znači da ljudi, uključujući i trudnice teže dolaze do njege koja im je potrebna, a ova država već ima historijske nejednakosti kada je u pitanju pristup prenatalnoj zdravstvenoj njezi.
Tek je ove sedmice, nakon pritiska javnosti, Brazil prioritet dao trudnicama za vakcinu protiv COVID-19. Ali program vakcinacije odvija se sporo i obilježen je odgođenim dostavama, i samo je 10 posto odrasle populacije, do sada, primilo obje doze.
Brazil očekuje izazovan period; suzbiti ovu pandemiju neće biti lako. Lideri moraju pojačati napore i ozbiljno shvatiti ovaj virus. I međunarodna zajednica mora pojačati napore; brazilski soj P1 opasan je po sve nas i još jednom dokazuje da ovaj virus i dalje ima razorne trikove u rukavu.
Mi u mojoj porodici redovno razgovaramo sa rođacima u Indiji svakodnevno. Oni su nastanjeni u Saharanpuru, gradu na sjeveru države. Prvobitno su se oni brinuli za nas. U Velikoj Britaniji je tokom zime mnogo ljudi umrlo i oni su nas redovno zvali telefonom da provjere jesmo li dobro.
“Vidjeli smo na vijestima”, govorili su. “Hiljade Britanaca umiru”. Svaki put smo ih razuvjeravali da se držimo mjera i da smo dobro. Bilo nam je čudno da je, dok smo se mi u Velikoj Britaniji borili sa virusom, naša porodica u Indiji živjela kao i obično.
Ali kako je Velika Britanija uvela mjere lockdowna i ozbiljno se pozabavila vakcinacijom, situacija se obrnula. Jednog dana mi je moja mama, mama Khan, koja većinom razgovara sa rođacima u Indiji, rekla da je zabrinuta jer su joj rekli da je broj oboljelih u velikim gradovima u porastu. U tom trenutku to nisu bile glavne vijesti i nije postojala bojazan da će bolnički kapaciteti dostići tačku pucanja. Ja sam je umirio: “Ne brini mama, naša je porodica daleko od sveg tog. Siguran sam da je to manji problem.” Znao sam dok sam to govorio da to vjerovatno nije tačno.
Kako su prolazili dani, telefonski pozivi iz Indije postali su češći. Mama bi me zvala u suzama. Porodični prijatelj u Delhiju se razbolio od COVID-19 i završio je u bolnici. Srećom, to se desilo prije nego što su cifre naglo porasle i kada su bilnički kreveti još bili dostupni.
Ljudima u Saharanpuru su govorili da se pridržavaju smjernica o socijalnoj distanci i da nose maske, kao i da ostanu kući gdje je to moguće. Naša porodica tamo nije bogata, posjeduju malu trgovinu namještaja u centru grada. Nema za njih plana za odsustvo, pa izostanak s posla znači značajno smanjenje prihoda, nešto što ne mogu učiniti. Svelo se to na izbor između zarađivanja dovoljne količine novca da prehrane i obuku porodicu ili zatvaranja radnje kako bi se zaštitili od smrtonosne bolesti. Znam da bih, da sam suočen s istom odlukom, ja odabrao da se pobrinem za porodicu nauštrb vlastitog zdravlja i tako su i oni odlučili. Milioni Indijaca su se suočili sa ovom istom teškom odlukom, što je nužno doprinijelo porastu broja slučajeva.
Kada mi je mama rekla da i dalje rade uprkos riziku, odlučili smo da je vrijeme da pomognemo. Rekli smo im da ćemo im poslati novac kako bi mogli ostati kući. Razumijem da ih je ovo stavilo u privilegovan položaj kada veliki broj ljudi širom Indijskog potkontinenta nema porodicu koja to sebi može priuštiti, ali nismo imali izbora.
Vjerujem da mnogi ljudi koji ovo čitaju imaju porodicu ili prijatelje u Indiji. Svaki put kada zazvoni telefon, srce vam poskoči. Svaki put kada pročitate kako se situacija tamo pogoršava, brinete se za svoje bližnje. To je osjećaj na koji se nemoguće naviknuti.
Ovaj tim, koji je objavio svoje rezultate u Žurnalu oralne medicine i dentalnog istraživanja tvrdi da loša oralna higijena i bolest desni omogućava korona virusu direktniji pristup krvotoku i krvnim sudovima pluća, gdje može uzrokovati upalu i oštećenje pluća. CT snimci oboljelih od bolesti pluća povezane sa COVID-19 pokazali su da su krvni sudovi u plućima stradali prije samog tkiva pluća.
Bolest desni nastaje nakupljanjem plaka – tankog sloja bakterije koja oštećuje desni ako se ne održava oralna higijena. Bolest desni izlaže krvne sudove ispod ruba desni. Ako se osoba zarazi onda se virusne čestice mogu naći u njenoj pljuvačci. Ako je prisutna i bolest desni, virus se može kretati direktno iz pljuvačke do izloženih krvnih sudova ispod desni. Virusne čestice potom krvotokom putuju do srca i pluća gdje mogu uzrokovati oštećenje pluća. Ovo bi moglo objasniti zašto neki ljudi imaju oštećenje pluća usljed COVID-19, a drugi nemaju.
Istraživači kažu da je potrebno napraviti još studija, ali u međuvremenu, svakodnevna oralna higijena kroz dobro pranje zuba i upotrebu vodice za ispiranje usta mogu vam ne samo poboljšati zdravlje usta već i smanjiti rizik od razvijanja bolesti pluća ako se zarazite korona virusom.
Pitanje čitatelja: radim u domu i moj kolega odbija primiti vakcinu, trebaju li radnici biti obavezni da je prime?
Ovo je teško pitanje budući da je prije riječ o etičkom pitanju nego izravno medicinskom.
Ja radim kao doktor i primio sam vakcinu protiv COVID-19 ne samo da bih zaštitio sebe i svoje bližnje već i kao dio brige za moje pacijente.
Mnogi od mojih pacijenata imaju oboljenja od ranije koja bi ih mogla izložiti riziku da razviju ozbiljne simptome ukoliko bih im ja nenamjerno prenio korona virus. Slično tome, stanovnici koji žive u domovima uglavnom su stariji ili imaju invaliditet što znači da im treba puna njega.
Njegovatelji su napravili sjajan posao tokom proteklih 12 mjeseci, išli su na posao i brinuli se o ugroženim ljudima. U državama kao što je Velika Britanija, većina stanovnika domova je vakcinisana što će im pružiti izvjestan nivo zaštite. Ali to nije zagarantovano i vakcine ne pružaju stopostotnu zaštitu. Stoga, ako su ljudi s kojima stanovnici doma dolaze u kontakt vakcinisani, to će značajno smanjiti rizik od razvijanja teže kliničke slike ukoliko se zaraze.
Smatram da vakcine ne bi trebale biti obavezne; one bi se uvijek trebale davati sa punim pristankom pacijenta. Potrebna nam je bolja edukacija, da ljudi shvate dobrobiti vakcine, i još važnije, trebamo raditi na zaustavljanju širenja dezinformacija o vakcinama.
Na internetu je prisutna nevjerovatna količina dezinformacija o COVID-19 i vakcinama i većina ljudi joj lako može pristupiti. Daleko je bolje objasniti činjenice i naučnu podlogu iza vakcina onima koji oklijevaju nego prisliti ih da prime vakcinu protiv svoje volje.
Indija
U Indiji je došlo do brzog porasta broja oboljelih o čemu se mnogo pisalo. Nakon što su restrikcije postepeno ublažavane širom države tokom 2020, indijski lider, predsjednik Narendra Modi je izjavio da država ulazi u “završnicu” pandemije. Nedugo nakon ove hrabre izjave, dozvoljeni su veliki vjerski i politički skupovi, a nije se vodilo mnogo računa o socijalnoj distanci i neizbježno je broj oboljelih počeo vrtoglavo rasti. Trećeg maja je Indija dostigla miljokaz od 20 miliona slučajeva oboljelih od COVID-19, iako se smatra da je stvarni broj mnogo veći.Vjeruje se da je najveći broj slučajeva u Indiji izazvan sojem B.1.7. koji potječe iz Velike Britanije. To je soj za koji znamo da je zarazniji i da se brže širi i, nažalost, Indija je pružila ovom virusu veliki broj ljudi koje može zaraziti i još važnije, omogućila mu je da ponovo mutira.
Rezultirajući novi indijski “dvostruko mutirani” soj izazvao je zabrinutost u cijelom svijetu jer se smatra zaraznijim i mogao bi izbjeći zaštititu koju pružaju vakcine i ranije prebolovana bolest.
Nadalje, uprkos problemu sa oklijevanjem da se vakcinišu neki dijelovi populacije, Indija je imala obećavajući početak programa vakcinacije. Međutim, došlo je do problema s dopremanjem sirovih materijala iz SAD-a potrebnih za izradu vakcina, pa se Indija bori da zadovolji potražnju.
Zbog ovoga je veliki broj ljudi ostao nezaštićen; bolnice su brzo postale preopterećene usred haotičnih prizora gdje ljudi nisu bili u stanju da pristupe osnovnoj zdravstvenoj njezi. Budući da su kisik i lijekovi koji se koriste da se suzbije bolest postali luksuz, indijsko crno tržište je procvjetalo sa oportunistima koji vrebaju ugrožene i prodaju zdravstvene zalihe po visokim cijenama.
Države širom svijeta su prepoznale da je u njihovom interesu da pošalju medicinsku pomoć Indiji kako bi suzbili širenje virusa, ali tek nakon što je Indija dostigla rekordne dnevne stope smrtnosti.
Pakistan
Situacija u Indiji je tragična, ali i druge južnoazijske države sada imaju porast oboljelih. S druge strane granice, Pakistan je iskusio veliki porast broja oboljelih i prijavio je više od 140 000 novozaraženih i više od 3000 umrlih samo u aprilu.Pakistan, u kojem živi 217 miliona ljudi u poređenju sa Indijom gdje živi 1,37 milijardi, zabilježio je najveću dnevnu stopu smrtnosti 28. aprila sa prijavljenih 201 umrlih.
Potražnja za krevetima u intenzivnoj njezi je velika i sada postoji bojazan da bi Pakistan mogao doživjeti sličnu sudbinu kao i susjedna Indija. Pakistan je uspio izbjeći prvobitna dva talasa pandemije relativno neokrznut. Imajući u vidu gustu naseljenost i veliko siromaštvo, naučnicima nije jasno zašto ova država nije imala veći broj zaraženih i umrlih tokom 2020.
Međutim, dolazak britanskog soja, kao i apatija Pakistanaca spram virusa doveli su do nedavnog skoka u broju slučajeva.
Pakistanski premijer Imran Khan sada poziva na poštivanje socijalne distance. On se obratio naciji nakon sastanka Nacionalnog odbora za koordinaciju 23. aprila kada je kazao: “Apelujem na vas da slijedile standardne radne procedure (SOPs) kako ne bismo morali poduzimati korake koje poduzima Indija, što znači nametanje lockdowna. Pola problema ste riješili ako nosite masku.” On je angažovao pakistansku vojsku i policiju da prate da li javnost poštuje standardne radne procedure. One uključuju: škole u distriktima sa stopom pozitivnosti većom od 5 posto ostaju zatvorene do Bajrama; tržnice se zatvaraju u 18 sati (izuzev esencijalnih trgovina i apoteka); kolektivno objedovanje unutra i vani je zabranjeno do Bajrama (dozvoljena je hrana za ponijeti i dostava); uredi se zatvaraju u 14 sati i rade sa upola manjim kapacitetom osoblja; i svi letovi za Indiju su zabranjeni.
Približavanje Ramazanskog bajrama u maju, kada ljudi inače više kupuju i druže se, izazvalo je zabrinutost i građani se ohrabruju da ove godine održavaju jednostavnije i manje svečanosti.
Program vakcinacije u Pakistanu sporo napreduje, jer stanovništvo oklijeva i ravnodušno je zbog relativno malog broja umrlih u početnim talasima pandemije. Ova država je odobrila kinesku Sinopharm vakcinu, kao i rusku vakcinu Sputnjik V. Očekuje i da će dobiti milione doza Oxfordove AstraZenece kroz globalnu shemu COVAX. Do sada je samo 1 posto populacije vakcinisano kroz vladin besplatni program ili u privatnom sektoru, za one koji to mogu priuštiti.
Ramazan, mjesec u kojem se posti tokom dana, ali se više miješa u zatvorenom prostoru u kućama ili bogomoljama uvečer, zajedno sa predstojećim Bajramom, bit će vrijeme testa za Pakistan. Ukoliko vlasti ne uspiju pridobiti javnost na svoju stranu sa mjerama socijalne distance, ova bi država mogla dijeliti istu sudbinu kao i susjedna Indija.
Bangladeš
Istočno od Indije smješten je Bangladeš. I ova država je ostala relativno neokrznuta tokom talasa pandemije u 2020, ali to je bilo uzrokom da ljudi postanu spokojni i da se ne pridržavaju mjera o socijalnoj distanci. U martu i aprilu porastao je broj oboljelih od COVID-19 u Bangladešu (populacija 163 miliona) što je nagnalo vladu da uvede nove restrikcije širom države. Bangladeš je 19. aprila zabilježio najveću dnevnu stopu smrtnosti od 112 slučajeva. Potpuni lockdown je uveden 14. aprila.Otkako je počeo rasti broj oboljelih, vlada je uvela restrikcije nakon lockdowna, uključujući zabranu javnih okupljanja u predjelima sa velikim brojem oboljelih i zabranu putovanja u i iz država koje vlada smatra visokorizičnim. Odgođeni su i planirani izbori za neke predjele. U toku je vakcinacija, ali sporo napreduje. Svega 2,81 milion ljudi je primio obje doze vakcine, a oko osam miliona doza je dato ukupno. Ključ za Bangladeš je da se nada da se indijski problemi ne preliju i u ovu državu i poharaju zdravstveni sistem. Vlada i zdravstveni službenici moraju naporno raditi na tome da ubijede populaciju da se virus mora ozbiljno shvatiti i da se restrikcije moraju poštovati.
Nepal, Afganistan i Šri Lanka
U okruženju, u Nepalu, Afganistanu i Šri Lanki, tokom marta je došlo do blagog porasta broja oboljelih i došli su do vakcina kroz niz donacija, ali ostaje da se vidi da li će se ono što se dešava u Indiji ponoviti ovdje.Brojne države su poslale pomoć Indiji i posmatrat će razvoj događaja u ovom dijelu svijeta sa zanimanjem. Vidjeli smo kako je nemoguće suzbiti pandemiju u jednom dijelu svijeta; kretanje ljudi i robe, zajedno sa činjenicom da svaka treća osoba zaražena korona virusom ne pokazuje simptome, znači da će virus prelaziti granice.
Šta lokalne vlade rade da suzbiju širenje ove bolesti bit će ključno za sve nas. Ovo je globalna pandemija i neće biti gotova dok ne bude završena u cijelom svijetu i to bi moglo značiti da će države ostaviti po strani svoje interese kako bi pomogle drugima.
Izvještaj o napretku: zašto trudnice umiru od COVID-19 u Brazilu?
Iako je fokus većeg dijela svijeta na Indijskom potkontinentu, važno je ne zaboraviti druge dijelove svijeta koji se bore protiv ove bolesti. Brazil (populacija 211 milion) je jedna takva država; s liderom koji poriče pandemiju i porastom broja oboljelih, situacija je tamo očajna.Posebno zabrinjava što je veliki broj trudnica ili mladih majki preminuo, neke od krvnih ugrušaka, nakon što su se zarazile COVID-19 u Brazilu. Više od 800 žena je preminulo na ovaj način, više od polovine od februara ove godine, kada je Brazil ušao u najsmrtonosniju fazu pandemije.
Situacija je postala tako opasna da je zvaničnik Ministarstva zdravstva Raphael Parente, rekao tokom konferencije za medije 16. aprila: “Ako je moguće, odgodite trudnoću za neki bolji trenutak”. Referirajući se na brazilski soj P1, za koji se smatra da se brže prenosi i da je u stanju izbjeći neka od antitijela koja se stvaraju kroz vakcinaciju i prethodno prebolovanu bolest, kazao je: “Kliničko iskustvo specijalista pokazuje da se ovaj novi soj ponaša agresivnije kod trudnica”.
To je zato što trudnoća sama po sebi može povećati rizik pojave krvnih ugrušaka, a COVID-19 dodatno pojačava taj rizik. Pored ovog povećanog rizika od razvijanja krvnih ugrušaka, brazilski zdravstveni sistem je pod velikim pritiskom zbog broja ljudi koji bivaju zaraženi, što znači da ljudi, uključujući i trudnice teže dolaze do njege koja im je potrebna, a ova država već ima historijske nejednakosti kada je u pitanju pristup prenatalnoj zdravstvenoj njezi.
Tek je ove sedmice, nakon pritiska javnosti, Brazil prioritet dao trudnicama za vakcinu protiv COVID-19. Ali program vakcinacije odvija se sporo i obilježen je odgođenim dostavama, i samo je 10 posto odrasle populacije, do sada, primilo obje doze.
Brazil očekuje izazovan period; suzbiti ovu pandemiju neće biti lako. Lideri moraju pojačati napore i ozbiljno shvatiti ovaj virus. I međunarodna zajednica mora pojačati napore; brazilski soj P1 opasan je po sve nas i još jednom dokazuje da ovaj virus i dalje ima razorne trikove u rukavu.
Lično svjedočanstvo: strahovanje za rođake u Indiji
Kao neko ko ima bližu rodbinu u Indiji, srce mi se slamalo dok sam gledao kako ovom državom hara trenutni talas korona virusa. Svaki put kada vidim novi izvještaj, kao i mnogi ljudi koji imaju porodicu u Indiji, moje srce se ispuni strepnjom. To je kao da gledate tragediju koja se odvija na drugom kraju svijeta, osim što je blizu jer su riziku izloženi voljeni ljudi.Mi u mojoj porodici redovno razgovaramo sa rođacima u Indiji svakodnevno. Oni su nastanjeni u Saharanpuru, gradu na sjeveru države. Prvobitno su se oni brinuli za nas. U Velikoj Britaniji je tokom zime mnogo ljudi umrlo i oni su nas redovno zvali telefonom da provjere jesmo li dobro.
“Vidjeli smo na vijestima”, govorili su. “Hiljade Britanaca umiru”. Svaki put smo ih razuvjeravali da se držimo mjera i da smo dobro. Bilo nam je čudno da je, dok smo se mi u Velikoj Britaniji borili sa virusom, naša porodica u Indiji živjela kao i obično.
Ali kako je Velika Britanija uvela mjere lockdowna i ozbiljno se pozabavila vakcinacijom, situacija se obrnula. Jednog dana mi je moja mama, mama Khan, koja većinom razgovara sa rođacima u Indiji, rekla da je zabrinuta jer su joj rekli da je broj oboljelih u velikim gradovima u porastu. U tom trenutku to nisu bile glavne vijesti i nije postojala bojazan da će bolnički kapaciteti dostići tačku pucanja. Ja sam je umirio: “Ne brini mama, naša je porodica daleko od sveg tog. Siguran sam da je to manji problem.” Znao sam dok sam to govorio da to vjerovatno nije tačno.
Kako su prolazili dani, telefonski pozivi iz Indije postali su češći. Mama bi me zvala u suzama. Porodični prijatelj u Delhiju se razbolio od COVID-19 i završio je u bolnici. Srećom, to se desilo prije nego što su cifre naglo porasle i kada su bilnički kreveti još bili dostupni.
Ljudima u Saharanpuru su govorili da se pridržavaju smjernica o socijalnoj distanci i da nose maske, kao i da ostanu kući gdje je to moguće. Naša porodica tamo nije bogata, posjeduju malu trgovinu namještaja u centru grada. Nema za njih plana za odsustvo, pa izostanak s posla znači značajno smanjenje prihoda, nešto što ne mogu učiniti. Svelo se to na izbor između zarađivanja dovoljne količine novca da prehrane i obuku porodicu ili zatvaranja radnje kako bi se zaštitili od smrtonosne bolesti. Znam da bih, da sam suočen s istom odlukom, ja odabrao da se pobrinem za porodicu nauštrb vlastitog zdravlja i tako su i oni odlučili. Milioni Indijaca su se suočili sa ovom istom teškom odlukom, što je nužno doprinijelo porastu broja slučajeva.
Kada mi je mama rekla da i dalje rade uprkos riziku, odlučili smo da je vrijeme da pomognemo. Rekli smo im da ćemo im poslati novac kako bi mogli ostati kući. Razumijem da ih je ovo stavilo u privilegovan položaj kada veliki broj ljudi širom Indijskog potkontinenta nema porodicu koja to sebi može priuštiti, ali nismo imali izbora.
Vjerujem da mnogi ljudi koji ovo čitaju imaju porodicu ili prijatelje u Indiji. Svaki put kada zazvoni telefon, srce vam poskoči. Svaki put kada pročitate kako se situacija tamo pogoršava, brinete se za svoje bližnje. To je osjećaj na koji se nemoguće naviknuti.
A sada, dobre vijesti: pranje zuba može smanjiti rizik od COVID-19
Grupa istraživača iz Velike Britanije, Južne Afrike i SAD-a otkrila je da možda postoji povezanost između pranja zuba i reduciranja rizika od razvijanja ozbiljnih simptoma COVID-19.Ovaj tim, koji je objavio svoje rezultate u Žurnalu oralne medicine i dentalnog istraživanja tvrdi da loša oralna higijena i bolest desni omogućava korona virusu direktniji pristup krvotoku i krvnim sudovima pluća, gdje može uzrokovati upalu i oštećenje pluća. CT snimci oboljelih od bolesti pluća povezane sa COVID-19 pokazali su da su krvni sudovi u plućima stradali prije samog tkiva pluća.
Bolest desni nastaje nakupljanjem plaka – tankog sloja bakterije koja oštećuje desni ako se ne održava oralna higijena. Bolest desni izlaže krvne sudove ispod ruba desni. Ako se osoba zarazi onda se virusne čestice mogu naći u njenoj pljuvačci. Ako je prisutna i bolest desni, virus se može kretati direktno iz pljuvačke do izloženih krvnih sudova ispod desni. Virusne čestice potom krvotokom putuju do srca i pluća gdje mogu uzrokovati oštećenje pluća. Ovo bi moglo objasniti zašto neki ljudi imaju oštećenje pluća usljed COVID-19, a drugi nemaju.
Istraživači kažu da je potrebno napraviti još studija, ali u međuvremenu, svakodnevna oralna higijena kroz dobro pranje zuba i upotrebu vodice za ispiranje usta mogu vam ne samo poboljšati zdravlje usta već i smanjiti rizik od razvijanja bolesti pluća ako se zarazite korona virusom.
Pitanje čitatelja: radim u domu i moj kolega odbija primiti vakcinu, trebaju li radnici biti obavezni da je prime?
Ovo je teško pitanje budući da je prije riječ o etičkom pitanju nego izravno medicinskom.
Ja radim kao doktor i primio sam vakcinu protiv COVID-19 ne samo da bih zaštitio sebe i svoje bližnje već i kao dio brige za moje pacijente.
Mnogi od mojih pacijenata imaju oboljenja od ranije koja bi ih mogla izložiti riziku da razviju ozbiljne simptome ukoliko bih im ja nenamjerno prenio korona virus. Slično tome, stanovnici koji žive u domovima uglavnom su stariji ili imaju invaliditet što znači da im treba puna njega.
Njegovatelji su napravili sjajan posao tokom proteklih 12 mjeseci, išli su na posao i brinuli se o ugroženim ljudima. U državama kao što je Velika Britanija, većina stanovnika domova je vakcinisana što će im pružiti izvjestan nivo zaštite. Ali to nije zagarantovano i vakcine ne pružaju stopostotnu zaštitu. Stoga, ako su ljudi s kojima stanovnici doma dolaze u kontakt vakcinisani, to će značajno smanjiti rizik od razvijanja teže kliničke slike ukoliko se zaraze.
Smatram da vakcine ne bi trebale biti obavezne; one bi se uvijek trebale davati sa punim pristankom pacijenta. Potrebna nam je bolja edukacija, da ljudi shvate dobrobiti vakcine, i još važnije, trebamo raditi na zaustavljanju širenja dezinformacija o vakcinama.
Na internetu je prisutna nevjerovatna količina dezinformacija o COVID-19 i vakcinama i većina ljudi joj lako može pristupiti. Daleko je bolje objasniti činjenice i naučnu podlogu iza vakcina onima koji oklijevaju nego prisliti ih da prime vakcinu protiv svoje volje.
