Poluge moći svakim danom sve više u rukama društvenih mreža i tehnoloških kompanija.
Enormne sume koje na godišnjem nivou zarađuju velike društvene mreže i tehnološki giganti, te milijarde korisnika njihovih servisa, pokazuju kako su ove kompanije kategorija koja polako, ali sigurno piše vlastita pravila. Neki bi spremno istakli kazne koje se broje milionima ili čak i stotinama miliona dolara, a koje su ove kompanije morale platiti iz ovog ili onog razloga, ali s obzirom da te isplate predstavljaju samo djelić njihovog bogatstva, upitno je koliku težinu te kazne uopće i nose.
Da se odnos snaga ozbiljno poremetio u korist tehnoloških teškaša pokazuje i vijest da je Googleova kompanija Alphabet Inc izjavila da će blokirati svoju tražilicu u Australiji ako vlada nastavi s novim zakonom koji bi prisilio Google i Facebook da medijskim kompanijama plate za pravo na korištenje njihovog sadržaja.
Jasno je da su poluge moći svakim danom sve više u rukama društvenih mreža i tehnoloških kompanija, upozoravaju sagovornici Al Jazeere.
Čak je generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres izjavio da je posebno zabrinut zbog moći društvenih medija, što dovodi do pitanja da li su ove kompanije već postale moćnije od država.
Ogroman broj korisnika koji se mjeri u stotinama miliona, gotovo da je formirao jednu vrstu “digitalne nacije” koja većinu svojih stavova i mišljenja kreira na osnovu ogromnog broja podatka sa društvenih mreža, dodaje.
“Upravo te društvene mreže su prema mom mišljenju postale digitalni medij za sebe, između ostalog i zbog toga što i sami tradicionalni mediji zavise od njih (ogroman auditorijum, mogućnost oglašavanja i slično), pa upravo iz tih razloga imamo situaciju da sve veći broj ljudi, ne samo što deli svoje podatke na mrežama, nego ih i koristi kao jedine, za njih, relevantne medije”.
A kada nešto ili neko postane toliko snažan kako finansijski, ali i utjecajan u globalnoj zajednici, onda prosto ima mogućnosti da utječe i na tokove na najvišem mogućem političkom i državnom nivou, govori novinar Netokracije dok podsjeća na skandal sa Cambridge Analyticom.
Prema njegovim riječima, Facebook i Google su na neki način postale “digitalne države” od kojih mnogi zavise, pa su samim tim snažan pandan vladajućim grupama mnogih zemalja.
“Jer znate kako to ide, ako narod nije zadovoljan, onda nastaju ogromni problemi, a do tih problema vodi samo jedan potez čelnih ljudi tech giganata”.
Ove velike kompanije, a pogotovo Google, svjesni su da bi njihovo blokiranje pružanja usluga izazvalo ogromne probleme, kako u poslovnom, tako i privatnom svijetu, čime imaju veliku prednost u “pregovorima” s vladama.
Ukidanje njihovih usluga, kaže novinar Netokracije, izazvalo bi ogromne posljedice, te dodaje da se jednostavno Google godinama pozicionirao kao kompanija koja kroz svoj Gsuite danas nudi neke od alata bez kojih ne bismo mogli da zamislimo današnje poslovanje.
Čini se da je Google na neki način postavio standard kada je riječ o načinu na koji danas koristimo Internet, smatra on, te ističe da nije tu samo riječ o prelasku na konkurentne sisteme, koji opet mnogima mogu da ne odgovaraju, već srž leži u tome da upravo Google čuva ogroman broj podataka kompanija.
Štaviše, obustava takvih servisa na nivou države bi bila katastrofalna po samo poslovanje, jer samim tim gubite trku sa ostalim državama i bivate na nekom “crnom spisku” bez recimo Gsuita, što će gotovo sigurno odbiti mnoge investitore i kompanije koje bi htjele da posluju u toj zemlji, dodaje.
“A to nikome nije u interesu da se desi”.
Kompanijama poput Facebooka, Twittera, Googlea… odnosno tehnoloških velikana čije usluge koriste bukvalno milijarde ljudi ide u prilog i aktuelna pandemija korona virusa, koja je dovela do povećanog korištenja interneta i raznoraznih online servisa, do te mjere da se za neke korisnike olako govori da su ovisnici o internetu ili društvenim mrežama.
“Ta vrsta potkrepljenja podrazumijeva nagradu za određeno ponašanje, koja može ali i ne mora da se pojavi svaki put nakon ponašanja. Dakle, svaki put kada otvorimo početnu stranicu na društvenim mrežama ili u internet pretraživaču postoji mogućnost da ćemo dobiti nagradu – sadržaj koji će nam biti interesantan. Stoga se kod ljudi javlja kompulzivna reakcija da sve češće posežu za telefonom, tabletom ili računarom u potrazi za nagradom. Izvještaj Digital za 2020. godinu je potvrdio da u našoj zemlji internet koristi oko 72 posto stanovništva, a društvene mreže 52 posto, što je više od globalnog prosjeka (55 posto za internet i 49 posto za društvene mreže) tako da je racionalno očekivati da i među našim građanima ima onih koji pokazuju znakove ovisnosti”.
Psihologinja Hrlović napominje da je važno znati da nije svako ponašanje ovisničko.
“Ukoliko je potreba da se često bude na internetu i/ili društvenim mrežama dugotrajna, imate probleme sa spavanjem, imate osjećaj da ne možete kontrolirati vrijeme provedeno na internetu ili društvenim mrežama, imate teškoće u normalnom funkcioniranju na poslu, školi, fakultetu ili porodici i/ili se zbog toga osjećate tužno i depresivno svakako potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje”.
“Povećanjem izloženosti sigurno se povećao i rizik, ali je još uvijek teško govoriti o tome da li su i stvarni brojevi u porastu, posebno jer ne postoji zvanična klasifikacija ove vrste ovisnosti, ali i zbog činjenice da je sama pandemija značajno uticala na mentalno zdravlje ljudi”.
Epidemiološke mjere uvedene u brojnim zemljama, poput djelomičnih ili potpunih lockdowna, izazvale su proteste širom svijeta, što je razvoj koji dodatno omjer moći gura u pravcu velikih tehnoloških kompanija. Jer, u vrijeme ograničenog kretanja, veliki broj ljudi je proveo sate na Facebooku ili Twitteru, milioni fotografija su objavljeni i pregledani na Instagramu, a ko zna koliko je poruka razmijenjeno putem WhatsAppa ili nekog drugog servisa za online komunikaciju.
Ukidanje takvih usluga bilo bi, može se reći, poput dolijevanja ulja na vatru.
Koliki plamen bi se stvorio, to je druga stvar.
Kako kaže psihologinja Hrlović, svaka pojedinačna društvena mreža ima svoju grupu korisnika, koji bi vjerovatno reagirali na neki način ukoliko bi se ona ukinula. Međutim da li bi reakcija bila usmjerena samo na pritužbe, peticije, bojkot određenih servisa ili bi se proširila na proteste ovisi o mnogo različitih faktora: veličine grupe korisnika, njihove fizičke blizine, dostupnosti alternativa, intenziteta grupne emocionalne reakcije na ukidanje mreže, potencijalne efikasnosti bunta, povjerenja u vlasti i njihove odluke, percepcije ugroženosti, i tako dalje.
Da se odnos snaga ozbiljno poremetio u korist tehnoloških teškaša pokazuje i vijest da je Googleova kompanija Alphabet Inc izjavila da će blokirati svoju tražilicu u Australiji ako vlada nastavi s novim zakonom koji bi prisilio Google i Facebook da medijskim kompanijama plate za pravo na korištenje njihovog sadržaja.
Jasno je da su poluge moći svakim danom sve više u rukama društvenih mreža i tehnoloških kompanija, upozoravaju sagovornici Al Jazeere.
Čak je generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres izjavio da je posebno zabrinut zbog moći društvenih medija, što dovodi do pitanja da li su ove kompanije već postale moćnije od država.
Digitalna nacija
Danas jednostavno moramo da budemo svjesni činjenice da se gotovo sve što oblikuje socijalnu, ekonomsku i informativnu sferu dešava upravo na društvenim mrežama, kaže Marko Crnjanski, novinar portala Netokracija.Ogroman broj korisnika koji se mjeri u stotinama miliona, gotovo da je formirao jednu vrstu “digitalne nacije” koja većinu svojih stavova i mišljenja kreira na osnovu ogromnog broja podatka sa društvenih mreža, dodaje.
“Upravo te društvene mreže su prema mom mišljenju postale digitalni medij za sebe, između ostalog i zbog toga što i sami tradicionalni mediji zavise od njih (ogroman auditorijum, mogućnost oglašavanja i slično), pa upravo iz tih razloga imamo situaciju da sve veći broj ljudi, ne samo što deli svoje podatke na mrežama, nego ih i koristi kao jedine, za njih, relevantne medije”.
A kada nešto ili neko postane toliko snažan kako finansijski, ali i utjecajan u globalnoj zajednici, onda prosto ima mogućnosti da utječe i na tokove na najvišem mogućem političkom i državnom nivou, govori novinar Netokracije dok podsjeća na skandal sa Cambridge Analyticom.
Prema njegovim riječima, Facebook i Google su na neki način postale “digitalne države” od kojih mnogi zavise, pa su samim tim snažan pandan vladajućim grupama mnogih zemalja.
Pravo na ucjenu
Ipak, nisu u potpunosti nedodirljivi i itekako mogu snositi sankcije sa vrha, ali moramo da zapamtimo jedno – imaju “armiju” korisnika koji zavise od njih, pa zato i imaju pravo na ucjenu i onih sa vrha, kao što je slučaj u Australiji, dodaje Crnjanski.“Jer znate kako to ide, ako narod nije zadovoljan, onda nastaju ogromni problemi, a do tih problema vodi samo jedan potez čelnih ljudi tech giganata”.
Ove velike kompanije, a pogotovo Google, svjesni su da bi njihovo blokiranje pružanja usluga izazvalo ogromne probleme, kako u poslovnom, tako i privatnom svijetu, čime imaju veliku prednost u “pregovorima” s vladama.
Ukidanje njihovih usluga, kaže novinar Netokracije, izazvalo bi ogromne posljedice, te dodaje da se jednostavno Google godinama pozicionirao kao kompanija koja kroz svoj Gsuite danas nudi neke od alata bez kojih ne bismo mogli da zamislimo današnje poslovanje.
Čini se da je Google na neki način postavio standard kada je riječ o načinu na koji danas koristimo Internet, smatra on, te ističe da nije tu samo riječ o prelasku na konkurentne sisteme, koji opet mnogima mogu da ne odgovaraju, već srž leži u tome da upravo Google čuva ogroman broj podataka kompanija.
Posljedica obustave usluga
“Zamislite samo šta bi se desilo kada bi se obustavile njihove usluge. Koliko samo firmi u svetu ima sačuvanih dokumenata na Google Driveu koji se čuvaju negde u ‘oblaku’ Googleovih servera i zamislite da sve to nestane preko noći ukoliko nije napravljen adekvatan backup. Upravo takav scenario bi ostavio ogromne posledice na poslovanja mnogih. Štaviše, smatram da mnoge kompanije nisu ni spremne tako lako da izvrše tranziciju na neke druge sisteme, pre svega one velike jer bi oduzelo dosta vremena i resursa. Upravo zato je Google postao standard na koji smo se navikli, posebno kada je reč o kvalitetu usluga koje ima”, kaže Marko Crnjanski.Štaviše, obustava takvih servisa na nivou države bi bila katastrofalna po samo poslovanje, jer samim tim gubite trku sa ostalim državama i bivate na nekom “crnom spisku” bez recimo Gsuita, što će gotovo sigurno odbiti mnoge investitore i kompanije koje bi htjele da posluju u toj zemlji, dodaje.
“A to nikome nije u interesu da se desi”.
Kompanijama poput Facebooka, Twittera, Googlea… odnosno tehnoloških velikana čije usluge koriste bukvalno milijarde ljudi ide u prilog i aktuelna pandemija korona virusa, koja je dovela do povećanog korištenja interneta i raznoraznih online servisa, do te mjere da se za neke korisnike olako govori da su ovisnici o internetu ili društvenim mrežama.
Kompulzivna upotreba interneta
Psihologinja Dženana Hrlović iz Sarajeva napominje da vodeći priručnici za klasifikaciju mentalnih poremećaja još uvijek ne definiraju nekontroliranu kompulzivnu upotrebu interneta i društvenih mreža kao poremećaj, ali dodaje da je evidentno da je ovaj problem u porastu. Kako kaže, većina psihologa se slaže da na neki način čovjek može postati ovisan o ovim alatima, posebno imajući u vidu takozvano instrumentalno potkrepljenje koje oni pružaju, a koje je slično potkrepljenju koje pruža kockanje.“Ta vrsta potkrepljenja podrazumijeva nagradu za određeno ponašanje, koja može ali i ne mora da se pojavi svaki put nakon ponašanja. Dakle, svaki put kada otvorimo početnu stranicu na društvenim mrežama ili u internet pretraživaču postoji mogućnost da ćemo dobiti nagradu – sadržaj koji će nam biti interesantan. Stoga se kod ljudi javlja kompulzivna reakcija da sve češće posežu za telefonom, tabletom ili računarom u potrazi za nagradom. Izvještaj Digital za 2020. godinu je potvrdio da u našoj zemlji internet koristi oko 72 posto stanovništva, a društvene mreže 52 posto, što je više od globalnog prosjeka (55 posto za internet i 49 posto za društvene mreže) tako da je racionalno očekivati da i među našim građanima ima onih koji pokazuju znakove ovisnosti”.
Psihologinja Hrlović napominje da je važno znati da nije svako ponašanje ovisničko.
“Ukoliko je potreba da se često bude na internetu i/ili društvenim mrežama dugotrajna, imate probleme sa spavanjem, imate osjećaj da ne možete kontrolirati vrijeme provedeno na internetu ili društvenim mrežama, imate teškoće u normalnom funkcioniranju na poslu, školi, fakultetu ili porodici i/ili se zbog toga osjećate tužno i depresivno svakako potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje”.
Odlazak u online svijet
Pandemija nije krivac za ovakav odnos prema internetu, jer su problemi sa kompulzivnom upotrebom interneta uočeni su davno prije pandemije, kaže Hrlović. Međutim, dodaje, pandemija je u velikoj mjeri povećala realne potrebe za odlazak u online svijet: sve više ljudi radi online, obrazovanje se u velikoj mjeri odvija u online svijetu, zbog ograničenja se okrećemo online načinima socijalizacije.“Povećanjem izloženosti sigurno se povećao i rizik, ali je još uvijek teško govoriti o tome da li su i stvarni brojevi u porastu, posebno jer ne postoji zvanična klasifikacija ove vrste ovisnosti, ali i zbog činjenice da je sama pandemija značajno uticala na mentalno zdravlje ljudi”.
Epidemiološke mjere uvedene u brojnim zemljama, poput djelomičnih ili potpunih lockdowna, izazvale su proteste širom svijeta, što je razvoj koji dodatno omjer moći gura u pravcu velikih tehnoloških kompanija. Jer, u vrijeme ograničenog kretanja, veliki broj ljudi je proveo sate na Facebooku ili Twitteru, milioni fotografija su objavljeni i pregledani na Instagramu, a ko zna koliko je poruka razmijenjeno putem WhatsAppa ili nekog drugog servisa za online komunikaciju.
Ukidanje takvih usluga bilo bi, može se reći, poput dolijevanja ulja na vatru.
Koliki plamen bi se stvorio, to je druga stvar.
Kako kaže psihologinja Hrlović, svaka pojedinačna društvena mreža ima svoju grupu korisnika, koji bi vjerovatno reagirali na neki način ukoliko bi se ona ukinula. Međutim da li bi reakcija bila usmjerena samo na pritužbe, peticije, bojkot određenih servisa ili bi se proširila na proteste ovisi o mnogo različitih faktora: veličine grupe korisnika, njihove fizičke blizine, dostupnosti alternativa, intenziteta grupne emocionalne reakcije na ukidanje mreže, potencijalne efikasnosti bunta, povjerenja u vlasti i njihove odluke, percepcije ugroženosti, i tako dalje.
