Albanija se odlikuje bogatim planinskim reljefom i bogatstvom voda, posebno lijepih rijeka i vodopada, kristalno čistih i boja od kojih zastaje dah. Valbona je jedna od takvih rijeka na sjeveru zemlje koja će vas ostaviti bez daha.

Jedna je od planinskih bujičnih rijeka sjevernih “Albanskih Alpi” u dužini od oko 50 km. Izvire iz planine Velika Malsia (Malësisë së Madhe) u blizini sela Rragam i prolazi, otprilike, dva kilometra uz granicu oblasti Tropoje u kukskom okrugu. Nakon  par kilometara, u blizini grada Bajram Curri, ponovo se vraća za selo Gashi, a potom njen tok se usmjerava prema selu Llukaj  i konačno ka jezeru Koman (Liqenin e Komanit).
Da biste stigli u “Dolinu Valbone”, morate se penjati autom dobrim asfaltnim putem ka “Albanskim Alpima”, nakon prijelaska kosovsko-albanskog graničnog prijelaza  “Qaf Morine”- blizu Đakovice sa kosovske strane. Inače, od Tirane trebaće vam 7 do 8 sati vožnje, a može se stići i trajektom iz Crne Gore. 
Dolina ima status Nacionalnog parka površine oko 8.000 hektara. Boja rijeke Valjbone smatra se  kao jedno od jedinstvenih čuda prirode “Albanskih Alpi”, te je svrtsava u “imeniku” najljepših rijeka Albanije. Ulazak kroz “vrata” Doline Valjbone počinje na zapadu, a završava se u “Dolini Drin” na jugozapadu, u neposrednoj blizini brane hidroelektrane “Fierza”. Spada u najposjećenija turistička područja u okrugu Tropoje, rijetke ljepote. Mnogi domaći i inostrani turisti, koje ćete sresti u mnogim restoranima visoko u “Alpima”, žele da upoznaju kuhinju i tradiciju sjevernog dijela zemlje. U meniju svih restorana naći ćete obaveznu janjetinu pečenu ispod sača, kvalitetnog kozijeg sira i prirodnog soka borovnice. Sve ekološki, a cijene su pristupačne.
Priroda ovog parka je veoma čista, bogata florom i faunom, pogodna za turizam, ribolov i planinarenje. U koritu Valjbone živi kvalitetna pastrmka-potočara. U unutrašnjosti parka je vrlo zanimljiva Dragobska pećina (Shpella e Dragobisë). U dolini preovladava planinska klima sa oštrim zimama i bogatim padavinama snijega i kiše, niskim temperaturama, jakih mrazeva i vjetrova. No, sama dolina je zaštićena na prirodan način, tako da je prosječna temperatura u godini 10,7 stupnjeva. Prosječna temperatura u januaru je 0,3 stupnjeva, dok je u julu prosjek 20,4 stepeni, što čini da gotovo ovdje nema pravog ljeta.
Prosječni  protok rijeke Valjbone u Dragobi je od 12,2 m3/sec do  33.3 m3/sec hladne vode, čiste kao kristal, koja na svome putu 50 kilometara dugom kanjonu stvara brojne vodopade i jezerca.
Gotovo sva sela Valjbone skoncentrisana su na oko 1000 metara nadmorske visine i nalaze se na  neumoljivoj zemlji koju je stvorila. Selo Valjbona trenutno ima oko 30 kuća, uglavnom starih, sa debelim kamenim zidovima i karakterističnim alpskim krovovima. Gostoljubivi mještani sela, koji u svemu tome vide unosan posao, nude smještaj i hranu turistima. U sredini sela je lokalitet sa žarom za pećenja na ražnju.
Duž cijele doline Valjbone uzdižu se visoke, fantastične planine sa snijegovima do kojih dopire zelenilo jela i borova, dajući nezaboravan utisak. Tu su i mali vodotoci i doline koje povezuju jezera sa slivom Drina stvarajući mali fjord na ulasku u unutrašnjosti planinskih masiva. Sve se to može doživjeti i tokom putovanja trajektom do kaskada dveju velikih hidroelektrana na Drinu. Putovanje trajektom Skadarskim jezerom traje dva sata i pol. 
Čarobna rijeka Valjbona je 4-5 mjeseci u zimskom periodu potpuno izolirana od snijega, tako da je u tom periodu skoro nemoguće vidjeti. A ljeti, kad njen protok spadne na 3 do 4 m3/sek, gubi svoju prelijepu boju zbog koje je svrstavaju u najljepšu rijeku Albanije. Valjbona je i često žensko ime kod Albanaca, vjeruje se da djevojci koja nosi njeno ime, donosi čistotu i ljepotu i svu žustrinu života, baš kao i sama rijeka Valjbona. 
Ono što posjetioce i putnike namjernike posebno oduševi je besprekorna čistota doline Valjbone, te biste bili pravi “srećnik” da pronađete iole mali papirić, ili opušak na vašem putu netaknute prirode.