"Svojoj majci ništa ne zamjeram, ali silovatelj, moj otac, zaslužuje samo osude. Mora da preuzme odgovornost za zločin koji je napravio umjesto da se krije kao kukavica. Za mene je on ratni zločinac".

Alena Muhića je u februaru 1993. u Goraždu rodila mlada muslimanka koju je mnogo puta silovao srpski vojnik u BiH. Majka je pokušala da abortira, ali je kod ljekara došla prekasno.
Kad je rodila i čula dijete kako plače, poželjela je da udavi bebu. 
"Majka me ostavila čim me rodila. Nijednom me nije podojila... Samo je otišla", naveo je za Newsweek danas 22-godišnji Alen.
Domar bolnice u kojoj je ostavljen sažalio se nad djetetom i počeo je da ga preko dana odvodi kod žene i svoje djece, ali bi ga u bolnicu vraćao tokom noći. Porodica se zaljubila u bebu i odlučili su da ga zvanično usvoje. 
"Moje kćerke su oduvijek željele da imaju brata i ispunio im se taj san", kazao je domar Advija Muhić, koji je dječaka doveo u muslimansku enklavu bez grijanja i tekuće vode. 
Advija je o Alenu novinarima Newsweeka pričao još 1996. Novinari su u to vrijeme pisali o brojnim bebama rođenim tokom rata u Bosni između 1992. i 1995, koje su plod zabilježenih čak 50.000 silovanja od strane vojnika.
Tada je rekao da ne zna kako će Alenu kad odraste ispričati ko su mu roditelji, ali je bio svjestan da to jednom mora da uradi. 
Alen je istinu saznao kada je imao 10 godina, kada mu je, zbog dječije prepirke oko sitnice, neko od dječaka rekao da je usvojen.
"Ti si četničko kopile", rekao mu je dječak.
Alen je otišao kući, u suzama. 
Njegovi roditelji su ga uvijek tretirali kao nešto najvrijednije što imaju, ali je okolina bila okrutna. U to vrijeme djecu rođenu kao rezultat ratnog silovanja u BiH nazivali su "djeca mržnje". Majke su ih ostavljale, a u sirotištima su ih držali zajedno krijući tajnu njihovog porijekla čak i od potencijalnih udomitelja.
Godinu nakon toga, Šemsudin Gegić je u Alenovom komšiluku snimao film "Dječak iz rata".
"Odjednom se ispred mene našao dječak koji je rekao da je Alen i da je njegova istinita priča još bolja od moje", prisjetio se Gegić.
I tako je nastao dokumentarac o Alenovom životu. Film je dobio nekoliko međunarodnih nagrada, Alen je dao intervju za CNN, Sky News i Channel 4. Kaže da mu je to promijenilo život. Porodica je dobila finansijsku sigurnost, ali je i on osjetio ogromno olakšanje.
"Kao da sam skinuo težak teret stida", priznao je.
Newsweekov reporter je kasnije došao i do Alenove biološke majke u Sarajevu koja mu je dala iskreni intervju, ali je odbila da upozna sina. Otkrila je da je silovao komšija, oženjeni Srbin, nakon što je u srpskoj opsadi "palo" mjesto Miljevina odakle su oboje.
Kad bi završio, stavio bi joj nož pod vrat i uperio bi joj pištolj u čelo i zaprijetio da nikome ništa ne govori jer će je ubiti, kazala je ona. 
I to je činio nekoliko puta sedmično, mjesecima. Uspjela je da pobjegne u Goražde, ali je bilo prekasno za abortus. 
"Srećna sam što je moj sin živ. On je moj jedini dokaz. Nijedna kazna nije dovoljna za to što mi je taj muškarac napravio", rekla je.
Američki novinar je, prema njenim navodima, pronašao i Alenovog oca. Kad ga je suočio s optužbama, nasmijao se i rekao "Zašto bih je silovao? Pa nije ona vrijedna toga".
Alenova majka kasnije je otišla da živi u SAD i rodila je još dvoje djece. Alenov otac živi u istočnoj Bosni.
Kad je završio srednju školu, Muhić je odlučio da upozna biološke roditelje. Poželio je da ga u tim trenucima snima kamera. Navodno su ti susreti tema narednog Gegićevog filma, koji još nije objavljen, a autor ne želi da otkriva detalje.
Ispričao je samo da kad se sa Muhićem pojavio na vratima navodnog oca, nikoga u kući nije bilo. Pobjegao je, kaže Gegić, jer mu je neko dojavio da stižu. Čak je ubrzo nakon toga prodao kuću i odselio na nepoznatu adresu.
"Svojoj majci ništa ne zamjeram, ali silovatelj, moj otac, zaslužuje samo osude. Mora da preuzme odgovornost za zločin koji je napravio umjesto da se krije kao kukavica. Za mene je on ratni zločinac bez obzira bio Srbin, musliman ili Hrvat", kazao je Alen, prenosi Index.hr.