Drajčići, selo 15 kilometra udaljeno od Prizrena smješteno je na obroncima Šar-planine. Od kada selo postoji u njemu žive i Srbi i Bošnjaci. Nekada je brojalo oko 300 domaćinstava, a sada ih ima svega tridesetak.
Posljednje veće iseljavanje mještana ovog sela je bilo prije 15 godina, kada je izbio rat na Kosovu, tako da ovdje trenutno žive samo stariji ljudi i desetak mladića.
Bošnjaci i Srbi ovdje godinama zajedno žive, bez ikakvih problema. Za vrijeme rata su podržavali i pomagali jedni druge. Jedan od takvih primjera jeste nedavni požar u kome su izgorjele tri srpske kuće u kojima su živjele tri starice Srpkinje. Njima je prvu pomoć pružila komšinica Bošnjakinja Sadija Bajrami.
Vidosava Jevtić je usamljena starica koja se rodila i udala u ovom selu. Prema njenim riječima odnos sa komšijama je i prije i poslije rata ostao isti.
Atar sela je uglavnom kameniti, stare kuće i vajati podsjećaju na djedove i pradjedove, alati iz prošlog vijeka, drvena korita, katanci, reze na vratima mogu se vidjeti u ovom selu...
Ljeti ga rado posjećuju ljudi koji su otišli sa svog ognjišta, ali se sa završetkom odmora odlaze jer nema najosnovnijih uslova za život. Nekada je ovo selo imalo sve, školu, ambulantu, puno djece, dok se sada mogu vidjeti stari iznemogli ljudi i desetak mladih, koji su nezaposleni i žive od socijalne pomoći.
Devetnaestogodišnji Nermin Ilijazi srednju školu nije završio jer nije imao uslova, radi sa ocem na građevini, kad ima posla.
Obližnja škola ili ambulanta udaljena je 15 kilometara, prijevoz nemaju pa do najbliže stanice u Sredskoj idu pješke i zimi i ljeti, što im predstavlja jedan od najvećih problema.
Iba Bajrami je Bošnjakinja koja živi u Drajčićima i za svoje komšije ima samo riječi hvale, međutim školovanje predstavlja problem i ovoj porodici. Njeni unuci svakodnevno putuju do Sredske pješaka a onda kombijem do škole u Mušnikovu.
Zbog bolesti i nedovoljnih uslova za liječenje odlaze po drugim gradovima, da li su to Bošnjaci ili Srbi svi imaju iste probleme, istakao nam je jedan od žitelja, Krsta Spasić.
Mještani ovog sela, i Bošnjaci i Srbi zajedno siromaštvo prebrođuju međusobnim poštovanjem, druženjem i ljubavlju. Odlaze jedni drugima na slavu, bajram, svadbe.
Ovo je simbol jednog multietničkog sela. Pored rasturenih ograda, nakrivljenih krovova, srušenih stabala i starih šljiva promiče dobra riječ, ljubav i poštovanje...
Tako identična slika života i pejzaža na selu lagano iščezava. Sve izgleda kao poslije neke oluje koja je odnijela sa sobom i stoku i ljude, a i sve ostalo... Ovo je simbol propadanja i prošlosti. Međutim, ovi stari ali i veseli ljudi ne odustaju...
DW Akademija: Anela Ademi, Medina Smaić, Amil Kasi, Aleksandra Jovanović
