Sakupljanje ljekovitog bilja, profesija ili nužda?

Zovu naše prelijepe Šare u njena njedra rijetko tko može odoljeti. Šarena, kako joj i dolikuje, ponosno izdignutih vrhova,puna svježine I proljetnog mirisa. Gore plavetnilo neba, u sredini bijeli vrhovi, a dolje, dolje u samom njenom srcu, šarenilo mirisnog bilja, raj za dušu i osjećaje.

Dok se sunce polako pomalja iza brda i blago rasipa svoje jutarnje zrake po krošnjama drveća, a rosna trava svetluca kao djevojački biser, tom beskrajnom tišinom, koju u daljini remeti poneki lavež i fijukanje blagog povjetarca, odzvanja topot Zekanovih kopita i kašljucanje mu njegovog gazde. Iza njih se, pomalo od umora, tromo vuče njihov vjerni pratilac Baljov. Poranio Adžo Aslan Durmiši na svoj svakodnevni put.
Put protkan ljubavlju i nuždom. Neizmjerna ljubav prema Šari i siromaštvo koje se polako uvlači u njegov dom, Adžo Aslan spaja u korisno. Starina pun volje i optimizma, riješen da prkosi nemaštini.
Priprema svoju skromnu kolibu u planini, koja će biti njegov dom narednih mjeseci. Priprema se za berbu borovnica. Priprema se da obezbjedi svoj minimum golog opstanka i preživljavanja njegove familije. Vrstan je poznavalac ljekovitog bilja. Sakuplja sve od čega se može zaraditi. Sakupio je nekoloko stotina kilograma  jagorčevine, raznih jestivih gljiva, bosa...
“Puno sam zahvalan udruženju malinara i sakupljača ljekovitog bilja Agro-Red-Gold, a posebno Ademu Ademiju. Sve mi otkupljuju. Ponekad ni svoje troškove benzina ne mogu pokriti ali dolaze po moje bilje u Manastirici“, zahvalno govori Adžo Aslan.
Oronula garderoba, koja bi pod prvim naletom vjetra i kiše popustila, ali druge nema. A već je godinama bio prikovan za postelju. Obijao je pragove raznih humanitarnih organizacija, makar da mu odjelo, čizme i neophodni materijal za kolibu  poklone. Ima obećanja, a odjelo i čizme i dalje one stare. O kolibi i da ne govorimo.
Drži se one stare poslovice “Nemojte mi davati ribu, naučite me kako da je upecam“.
“Stisli troškovi, nema se. Moramo svi, i muško i žensko put planine. Puno očekujemo od borovnica, da zaradimo i preživimo zimu“, drhtavim ali ponosnim glasom ističe Aslan.
“Divim se vama malinarima, srce mi zaigra kada vidim vaše lijepe plantaže, rado bih se bavio ovim poslom“.
Dirnuti njegovim stanjem i željom, malinari su spremni da mu za slijedeću sezonu obezbjede iz svojih malinjaka, u granicama mogućnosti, sadni materijal, da skromno krene.
Pozivamo sve ljude dobre volje, sve humane ljude i istinske ljubitelje naše Šare, da se pomogne Adžo Aslanu.
Članovi udruženja malinara i sakupljača ljekovitog bilja Agro-Red-Gold, rado će posredovati u tome. Javite se, pokažimo se još jednom.
I.O.
Udruženje Agro-Red-Gold