U prelijepom ambijentu zelenih livada, na mjestu zvanom Vlaška u ataru sela Vranište nadmak Dragaša, 6.maja obilježen je vjekovni praznik Đurđevdan, ili kako ga stanovnici Gore najčešće zovu Đuren.
Đuren se praktikuje u čast buđenja prirode, života i dolaska proljeća. U prazničnoj atmosferi dominirala je lijepa goranska nošnja brojnih djevojaka iz osamnaest razasutih goranskih sela.
Vlaška, popularno mjesto centralne manifestacije Đurđevdana, prelamala se milozvucima zurli i tupana obiježavajući staru vjekovnu tradiciju popularnog Đurena, praznika koji je u svijesti stanovnika Gore od posebnog značaja. Jer, za njih Đurđevdan ima kosmopolitsku dimenziju; od one materijalne, pa do one duhovne - prelaska zime u proljeće. Simbolizira buđenje proljeća, a ono nosi sunce, život, plodnost zemlje i berićet. Goranci su posvećeni Gori i rukovode se poznatom goranskom krilaticom “ke da si da si, za Đuren doma da si”.
Hamdija Fejza iz Globočice, kolovođa velikog i nepreglednog kola u kojem je dominrala mladost, šarm i ljepota djevojaka u narodnoj nošnji i momaka iz Gore, ističe sa radošću da je kolo vodio u čast svoje ćerke Almedine, prvoj mezimici, čija će svadba biti 29. juna. Specijalno je sa porodicom iz Njemačke doputovao za ovaj veliki Đuren i povede, držeći je očinski za ruku, veliko kolo u njenu ljubav.
“Goranci su žilav narod i uvijek se vraćaju svojem zavičaju. Gori se vraćamo, dođemo da posjetimo svoje stare roditelje i mezare svojih najbližih. Ovdje smo dušom i srcem, a tamo smo samo tijelom”, kaže Fejza.
Naravno, ovaj “đurđevdenov praznik” je ujedno i prilika da se među mladima rodi ljubav, da se međusobno upoznaju na jedan spontani način koji nije namjetljiv, već prirodan, ali osjećajno insanski jak. Mladi Gorani dolaze sa svih strana svijeta, ovdje možete čuti razne jezike, ali najradije govore svoj goranski, kako ga nazivaju “buljbuljski jezik”
“Danas se ovdje biraju djevojke i djevojke biraju momke”, kaže Didara Sulejmani, koja je aktivno fotoaparatom bilježila današnju proslavu Đurđevdana u Gori. “Gdje god da su Gornaci, za Đurđevdan su doma”, kaže ona, što potvrđuju mnogi koji su doputovali iz inozemstva.
Junuz Karče iz Restelice, živi i radi u Njemačkoj. I on je nestrpljivo dočekao ovaj dan, doputovao je ovim povodom da, kako kaže, osjeti “miris Đurđevdana u Gori”.
Kao što su i mnogi istraživači, etnolozi, novinari i lingvisti ustanovili, Gora živi za ovaj dan. Đurđevdan, osim što je to proslava buđenja prirode i dolaska proljeća, nema vjerskih elemenata. Ali ima onaj veoma bitan duhovni značaj kroz kojeg žitelji Gore opstaju pruženim mogućnostima upoznavanja, sklapanja novih prijateljstava i rađanja novih ljubavi. Svi ovi elementi spoznaje su jako bitni za opstanak ove zajednice, da se ne osipa i asimilira, uprkos činjenici da su razasatuti diljem svijeta.