Ratni komandant Srebrenice Naser Orić ogorčen je odlukom Haškog tribunala da oslobodi šefove Državne bezbjednosti (DB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića Frenkija.
Posebno zbog činjenice da su oni bili ključni ljudi za zloglasne ''Škorpione'' i druge jedinice pod kontrolom DB-a koje su sijale smrt po BiH i Hrvatskoj. Jedinica ''Škorpioni'' postala je poznata nakon što je u javnost dospjela snimka brutalnog ubistva šestorice Srebreničana kod Trnova u BiH.
"Ne znam kako se to moglo desiti Haškom tribunalu. Mislim da je ovdje Haško tužiteljstvo podbacilo. Nisu imali dovoljno dokaza. Znam poziciju tih ljudi u ratu. Faktički, poslije Slobodana Miloševića prvi čovjek je bio Jovica Stanišića. A njegov prvi zamjenik je bio Frenki Simatović. On je bio oficir za vezu sa svim jedinicama koje su imale svoje ispostave u BiH. Imali su svoje ljude u brojnim gradovima BiH. 'Crvene beretke' su, primjerice, imale bazu u Bajnoj Bašti i izvodile su ofanzivna djelovanja po BiH. Meni je ova presuda krajnje zbunjujuća. U ratu su Stanišić i Simatović bili gospodari. Morali su znati, spriječiti po komandnoj odgovornosti", rekao je Orić u razgovoru za agenciju Anadolija.
On vjeruje da je u ovakvu presudu umiješana politika i da su Srbiji napravljeni ''veliki ustupci vezano za Kosovo''.
"U globalnom smislu ovim se želi poručiti da ovdje u Bosni nije bilo agresije, da smo se između sebe potukli i da praktično sa strane nije bilo nikog, da nije bilo agresora. Zašto nije potvrđeno da je Srbija bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, a imamo milion dokaza za to? Treba početi od tog pitanja i doći ćemo do brojnih zaključaka i za posljednje slučajeve u Tribunalu. Suviše sam mali da kažem riječ koja stoji iza svega toga... Ja mislim da svi to vrlo dobro znaju. Svi smo mi bili dio igre", zagonetan je bio Orić.
Konstatira da će historija dokazati zašto nije potvrđena agresija Srbije na BiH, iako, podvlači, ima toliko dokaza da se radilo o agresiji.
"Ovdje su važne tri stvari. To da Haško tužilaštvo nije moglo da iznese prave dokaze, znači da su oni zatajili. Druga stvar, postoji mogućnost da je to odluka političke prirode. Treće, ova presuda se naslanja na presudu Međunarodnog suda pravde (MSP) u postupku BiH protiv Srbije i Crne Gore gdje je Srbija amnestirana", smatra Orić.
U Hagu smo zajedno jeli
Nadalje, Orić otkriva da je u zatvoru Haškog tribunala bio na istom spratu sa Stanišićem i Simatovićem.
"Unutar zatvora bili su veoma korektni. Ne mogu reći da su bili krvoloci. Bili su veoma komunikativni. U nenormalnim uvjetima zatvora bili su veoma normalni. Štaviše jeli smo zajedno, kuhali čorbice. Frenki i Jovica su sa Čermakom (Ivan Čermak, umirovljeni hrvatski general) znali skuhati dobru čorbu, dobru juhu da naprave. To je bio naš zajednički život kroz zatvor", kazao je Orić.
"Ne znam kako se to moglo desiti Haškom tribunalu. Mislim da je ovdje Haško tužiteljstvo podbacilo. Nisu imali dovoljno dokaza. Znam poziciju tih ljudi u ratu. Faktički, poslije Slobodana Miloševića prvi čovjek je bio Jovica Stanišića. A njegov prvi zamjenik je bio Frenki Simatović. On je bio oficir za vezu sa svim jedinicama koje su imale svoje ispostave u BiH. Imali su svoje ljude u brojnim gradovima BiH. 'Crvene beretke' su, primjerice, imale bazu u Bajnoj Bašti i izvodile su ofanzivna djelovanja po BiH. Meni je ova presuda krajnje zbunjujuća. U ratu su Stanišić i Simatović bili gospodari. Morali su znati, spriječiti po komandnoj odgovornosti", rekao je Orić u razgovoru za agenciju Anadolija.
On vjeruje da je u ovakvu presudu umiješana politika i da su Srbiji napravljeni ''veliki ustupci vezano za Kosovo''.
"U globalnom smislu ovim se želi poručiti da ovdje u Bosni nije bilo agresije, da smo se između sebe potukli i da praktično sa strane nije bilo nikog, da nije bilo agresora. Zašto nije potvrđeno da je Srbija bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, a imamo milion dokaza za to? Treba početi od tog pitanja i doći ćemo do brojnih zaključaka i za posljednje slučajeve u Tribunalu. Suviše sam mali da kažem riječ koja stoji iza svega toga... Ja mislim da svi to vrlo dobro znaju. Svi smo mi bili dio igre", zagonetan je bio Orić.
Konstatira da će historija dokazati zašto nije potvrđena agresija Srbije na BiH, iako, podvlači, ima toliko dokaza da se radilo o agresiji.
"Ovdje su važne tri stvari. To da Haško tužilaštvo nije moglo da iznese prave dokaze, znači da su oni zatajili. Druga stvar, postoji mogućnost da je to odluka političke prirode. Treće, ova presuda se naslanja na presudu Međunarodnog suda pravde (MSP) u postupku BiH protiv Srbije i Crne Gore gdje je Srbija amnestirana", smatra Orić.
U Hagu smo zajedno jeli
Nadalje, Orić otkriva da je u zatvoru Haškog tribunala bio na istom spratu sa Stanišićem i Simatovićem.
"Unutar zatvora bili su veoma korektni. Ne mogu reći da su bili krvoloci. Bili su veoma komunikativni. U nenormalnim uvjetima zatvora bili su veoma normalni. Štaviše jeli smo zajedno, kuhali čorbice. Frenki i Jovica su sa Čermakom (Ivan Čermak, umirovljeni hrvatski general) znali skuhati dobru čorbu, dobru juhu da naprave. To je bio naš zajednički život kroz zatvor", kazao je Orić.
