Odbijanje Beograda da potpiše sporazum s Prištinom djeluje kao pirova pobjeda Srba sa sjevera Kosova, ističe Rada Trajković. Međutim, dodaje ona, nepostizanjem sporazuma svi Srbi na Kosovu postaće veliki gubitnici.
S druge strane, istakla je ona gostujući u Kažiprstu B92, Srbi s Kosova, a pogotovo oni južno od Ibra, ne znaju o čemu se pregovaralo u Briselu, šta se nudilo, a šta ne, kao ni šta je bila agenda tih pregovora. Oni su toliko bili netransparentni, dodala je Rada Trajković, poslanica u Skupštini Kosova.
Prema njenim riječima, život Srba južno od Ibra, koji su u enklavama, je veoma različit od onog kakav imaju Srbi sa sjevera Kosova. Mi smo okruženi Albancima, koji imaju svoje interese, principe, pitanja koje ostvaruju kroz institucije Kosova, a mi Srbi smo unutar te realnosti. Možemo da je ne priznajemo u glavi i srcu, ali čim izađemo napolje mi moramo da se tome prilagodimo, kaže Trajković.
Srbi sa sjevera, dodaje ona, imaju podršku ne samo Beograda, već i Prištine i međunarodne zajednice, vjerovatno zbog toga da bi se Kosovo prikazalo kao multietničko, jer Srba po enklavama gotovo da i nema. Upravo sad je došlo vrijeme da se to pitanje zaista riješi, to jest da se vidi kakve će institucije imati ta multietničnost, smatra Rada Trajković i podseća de se upravo sada to postavlja kao najveći problem.
Obećanja srpskih funkcionera, koji su posjećivali Kosovo, svelo se na to da se institucije Srbije na Kosovu neće ukinuti, ali to je i ono što te ljude na Kosovu i drži. Jer, kako kaže, 60.000 Srba sa Kosova radi za srpske institucije, dok svega njih oko 3.000 za poslodavca ima Prištinu. Dakle, ni samo Kosovo nije trenutno spremno da inegriše toliki broj ljudi u svoj sistem, što može jednog dana da rezultira i odlaskom Srba sa Kosova.
Rada Trajkoviće kaže i da joj se mnogi ljudi žale da neće ostati na Kosovu ukoliko im djeca ne idu u srpske škole, odnosno ukoliko budu motrala da nastavu pohađaju po kosovskom obrazovnom sistemu, a to je, kako kaže realan životni problem koga političari u Srbiji nisu svijesni. Oni, kako ističe Rada Trajković, ne znaju kakva je realna situacija na Kosovu, odnosno koji su životni problemi jer su zatvoreni za komunikaciju. Ne mislim da smo mi mnogo pametni, ali mislim da bi mogli da kažemo koji su strahovi stanovnika južno od Ibra, dodala je Rada Trajković, napominjujći da su institucije Prištine prema Srbima zaista diskriminatorske.
Zbog toga će biti jako teško, i to je veliki problem, inegrisati Srbe u kosovski sistem, a što bi trebalo da bude krajnji cilj i što bi trebalo da donese konačnu stabilizaciju čitavog tog problema. Kao primjer diskriminatorskog odnosa Prištine prema Srbima ona navodi sopstveni primjer, koji je prisutan u najvišem zakonodavnom tijelu- Skupštini Kosova.
Naime, Trajkovićeva objašnjava da često, zbog zdravstvenog stanja, na sjednice kosovskog parlamenta mora da se dovozi kolima. Međutim, ne dopuštaju joj da se dovoljno približi zgradi skupštine zbog beogradskih registarskih tablica, dok u to vrijeme, na skupštinskom parkingu stoje automobili i bosanskih, crnogorskih i brojnih drugih tablica.
Ona takođe podsjeća i da je u izvještajima koji su integrisani u Ahtisaarijev plan istaknuto da na Kosovu postoji izuzetna diskriminacije Srba , ali po tom pitanju kosovske vlasti ništa nisu učinile, iako ih je na to obavezivao Ahtisaarijev plan. Ni jedan zakon iz Ahtisaarijevog paketa, ističe Rada Trajković, nije usvoje izvorno, jer je sve izmjenjeno, poput medija, koji su pod direktnom kontrolom prištinskih institucija, što nije bilo predviđeno Ahtisaarijevim planom.
Prema njenim riječima, život Srba južno od Ibra, koji su u enklavama, je veoma različit od onog kakav imaju Srbi sa sjevera Kosova. Mi smo okruženi Albancima, koji imaju svoje interese, principe, pitanja koje ostvaruju kroz institucije Kosova, a mi Srbi smo unutar te realnosti. Možemo da je ne priznajemo u glavi i srcu, ali čim izađemo napolje mi moramo da se tome prilagodimo, kaže Trajković.
Srbi sa sjevera, dodaje ona, imaju podršku ne samo Beograda, već i Prištine i međunarodne zajednice, vjerovatno zbog toga da bi se Kosovo prikazalo kao multietničko, jer Srba po enklavama gotovo da i nema. Upravo sad je došlo vrijeme da se to pitanje zaista riješi, to jest da se vidi kakve će institucije imati ta multietničnost, smatra Rada Trajković i podseća de se upravo sada to postavlja kao najveći problem.
Obećanja srpskih funkcionera, koji su posjećivali Kosovo, svelo se na to da se institucije Srbije na Kosovu neće ukinuti, ali to je i ono što te ljude na Kosovu i drži. Jer, kako kaže, 60.000 Srba sa Kosova radi za srpske institucije, dok svega njih oko 3.000 za poslodavca ima Prištinu. Dakle, ni samo Kosovo nije trenutno spremno da inegriše toliki broj ljudi u svoj sistem, što može jednog dana da rezultira i odlaskom Srba sa Kosova.
Rada Trajkoviće kaže i da joj se mnogi ljudi žale da neće ostati na Kosovu ukoliko im djeca ne idu u srpske škole, odnosno ukoliko budu motrala da nastavu pohađaju po kosovskom obrazovnom sistemu, a to je, kako kaže realan životni problem koga političari u Srbiji nisu svijesni. Oni, kako ističe Rada Trajković, ne znaju kakva je realna situacija na Kosovu, odnosno koji su životni problemi jer su zatvoreni za komunikaciju. Ne mislim da smo mi mnogo pametni, ali mislim da bi mogli da kažemo koji su strahovi stanovnika južno od Ibra, dodala je Rada Trajković, napominjujći da su institucije Prištine prema Srbima zaista diskriminatorske.
Zbog toga će biti jako teško, i to je veliki problem, inegrisati Srbe u kosovski sistem, a što bi trebalo da bude krajnji cilj i što bi trebalo da donese konačnu stabilizaciju čitavog tog problema. Kao primjer diskriminatorskog odnosa Prištine prema Srbima ona navodi sopstveni primjer, koji je prisutan u najvišem zakonodavnom tijelu- Skupštini Kosova.
Naime, Trajkovićeva objašnjava da često, zbog zdravstvenog stanja, na sjednice kosovskog parlamenta mora da se dovozi kolima. Međutim, ne dopuštaju joj da se dovoljno približi zgradi skupštine zbog beogradskih registarskih tablica, dok u to vrijeme, na skupštinskom parkingu stoje automobili i bosanskih, crnogorskih i brojnih drugih tablica.
Ona takođe podsjeća i da je u izvještajima koji su integrisani u Ahtisaarijev plan istaknuto da na Kosovu postoji izuzetna diskriminacije Srba , ali po tom pitanju kosovske vlasti ništa nisu učinile, iako ih je na to obavezivao Ahtisaarijev plan. Ni jedan zakon iz Ahtisaarijevog paketa, ističe Rada Trajković, nije usvoje izvorno, jer je sve izmjenjeno, poput medija, koji su pod direktnom kontrolom prištinskih institucija, što nije bilo predviđeno Ahtisaarijevim planom.
