Na današnji dan prije 30 godina u Sarajevu je uhapšen Alija Izetbegović, a tog dana širom zemlje pohapšen je i isljeđivan veći broj muslimanskih intelektualaca, “Mladih muslimanaâ€, koje je komunistički režim optužio za tobožnje rušenje tadašnjeg poretka i uspostavljanje islamske države na tlu Bosne i Hercegovine, čime je otpočeo dobro poznati "Sarajevski proces".
Glavni dokaz
Hapšenja su rezultirala podizanjem optužnice protiv Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Hasana Čengića, Ismeta Kasumagića, Saliha Behmena, Derviša Đurđevića, Džemaludina Latića, Edhema Bičakčića, Melike Salihbegović, Mustafe Spahića, Huseina Živalja, Đule Bičakčić i Rušida Prgude, koji je preminuo za vrijeme trajanja istrage.
Suđenje pred Višim okružnim sudom u Sarajevu trajalo je 28 dana i ocjenjuje se jednim od najkontroverznijih političkih procesa u tadašnjoj Jugoslaviji.
Optužba je tvrdila da su okrivljeni činili dobro organiziranu grupu koja je "u dogovoru s navodnim inozemnim centrima moći htjela srušiti tadašnji ustavni poredak". Glavni dokaz optužbe bilo je djelo prvooptuženog Alije Izetbegovića "Islamska deklaracija", teoretska rasprava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu.
Proces je predvodio predsjednik Sudskog vijeća, sudija Rizah Hadžić, a optužbu je zastupala tadašnja javna tužiteljica Edina Rešidović.
Verbalni delikt
Svi optuženi su u avgustu 1983. godine proglašeni krivim i osuđeni na ukupnu kaznu od 90 godina zatvora.
Na 15 godina robije osuđen je Omer Behmen, Izetbegović na 14, a Čengić i Kasumagić na po 10 godina zatvora. Edhem Bičakčić dobio je sedam, Latić šest i po, Živalj šest, a Salih Behmen te Spahić, Salihbegović i Đurđević po pet godina zatvora.
Đula Bičakčić osuđena je na šest mjeseci robije. Osuđeni kojima je kazna još bila na snazi amnestirani su 1988. godine i tada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji suđeni za verbalni delikt. Većina optuženih se politički aktivirala i kasnije obavljala visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.
Još nema zakona o lustraciji
Edhem Bičakčić uhapšen je 25. marta 1983. u vozu na povratku iz Zagreba, gdje je u to vrijeme bio na postdiplomskom studiju. U izjavi za bh. "Avaz" kaže da su sjećanja na taj dan živa "kao da je jučer bilo". Negdje na relaciji između Zenice i Visokog izveden je iz voza i predat u ruke zloglasne UDBA-e, čiji su ga pripadnici isljeđivali četiri dana.
"Uslijedio je klasični politički montirani proces. Jednostavno, nismo imali šanse da se odbranimo, iako smo isticali da nismo krivi i da je sve namješteno. Kasnije je Savezni sud u Beogradu ukinuo moju presudu za verbalni delikt od sedam godina, ali ja sam tad već proveo tri godine u zatvoru", prisjeća se Bičakčić, potcrtavajući da BiH nikada nije donijela zakon o lustraciji niti o političkim zatvorenicima, što je njemu i drugim osuđenima u "Sarajevskom procesu" onemogućilo podizanje tužbi i traženje odšteta.
Hapšenja su rezultirala podizanjem optužnice protiv Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Hasana Čengića, Ismeta Kasumagića, Saliha Behmena, Derviša Đurđevića, Džemaludina Latića, Edhema Bičakčića, Melike Salihbegović, Mustafe Spahića, Huseina Živalja, Đule Bičakčić i Rušida Prgude, koji je preminuo za vrijeme trajanja istrage.
Suđenje pred Višim okružnim sudom u Sarajevu trajalo je 28 dana i ocjenjuje se jednim od najkontroverznijih političkih procesa u tadašnjoj Jugoslaviji.
Optužba je tvrdila da su okrivljeni činili dobro organiziranu grupu koja je "u dogovoru s navodnim inozemnim centrima moći htjela srušiti tadašnji ustavni poredak". Glavni dokaz optužbe bilo je djelo prvooptuženog Alije Izetbegovića "Islamska deklaracija", teoretska rasprava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu.
Proces je predvodio predsjednik Sudskog vijeća, sudija Rizah Hadžić, a optužbu je zastupala tadašnja javna tužiteljica Edina Rešidović.
Verbalni delikt
Svi optuženi su u avgustu 1983. godine proglašeni krivim i osuđeni na ukupnu kaznu od 90 godina zatvora.
Na 15 godina robije osuđen je Omer Behmen, Izetbegović na 14, a Čengić i Kasumagić na po 10 godina zatvora. Edhem Bičakčić dobio je sedam, Latić šest i po, Živalj šest, a Salih Behmen te Spahić, Salihbegović i Đurđević po pet godina zatvora.
Đula Bičakčić osuđena je na šest mjeseci robije. Osuđeni kojima je kazna još bila na snazi amnestirani su 1988. godine i tada su oslobođeni svi politički zatvorenici u Jugoslaviji suđeni za verbalni delikt. Većina optuženih se politički aktivirala i kasnije obavljala visoke funkcije u Bosni i Hercegovini.
Još nema zakona o lustraciji
Edhem Bičakčić uhapšen je 25. marta 1983. u vozu na povratku iz Zagreba, gdje je u to vrijeme bio na postdiplomskom studiju. U izjavi za bh. "Avaz" kaže da su sjećanja na taj dan živa "kao da je jučer bilo". Negdje na relaciji između Zenice i Visokog izveden je iz voza i predat u ruke zloglasne UDBA-e, čiji su ga pripadnici isljeđivali četiri dana.
"Uslijedio je klasični politički montirani proces. Jednostavno, nismo imali šanse da se odbranimo, iako smo isticali da nismo krivi i da je sve namješteno. Kasnije je Savezni sud u Beogradu ukinuo moju presudu za verbalni delikt od sedam godina, ali ja sam tad već proveo tri godine u zatvoru", prisjeća se Bičakčić, potcrtavajući da BiH nikada nije donijela zakon o lustraciji niti o političkim zatvorenicima, što je njemu i drugim osuđenima u "Sarajevskom procesu" onemogućilo podizanje tužbi i traženje odšteta.
