Kao rezultat netransparentnosti od strane pregovaračkih strana, javno mnijenje ima mnogo neizvjesnosti i nesigurnosti u ono što se zapravo događa u pregovorima između Kosova i Srbije, a to dovodi do različitih reakcija i velikih konfuzija.
Kako se ovo ne bi događalo i kako bi se postigli željeni rezultati, strana u dijalogu ali i Briselu, kao njihovim posrednicima predlaže se da budu jasni u onome što rade i transparentniji prema javnosti.
Tako stoji u analizi pripremljenoj od strane Bekima Baliqija pod nazivom "Dijalog Kosovo-Srbija, normalizacija odnosa ili uzajamno priznavanje?", objavljenoj u sklopu fondacije Konrad Adenauer Stiftung (KAS), prenosi list "Zëri".
Analiza sagledava cijeli proces od njegovog početka, u početku s pregovaračima Editom Tahiri i Borislavom Stefanovićem pa sve do prelaska u novu fazu gdje su u pregovorima lideri dva premijera, Hashim Thaçi i Ivica Dačić.
Prva faza ovog procesa donijela je sedam sporazuma, a to su: sloboda kretanja, povratak civilnog registra, povratak katastarskog registra, priznavanje univerzitetskih diploma, priznavanje poštanskih maraka, integrirano upravljanje granicama i regionalna prezentacija.
"No, do sada, neki od njih se postupno sprovode, kao što je povratak civilnih knjiga i katastarskih, a neki od nisu ni počeli da se sprovode, kao što je zastupljenost zemalja u regionalnim skupovima, gdje Srbija ili bojkotira sastanke kada je Kosovo prisutno ili ih na druge načine spriječava. A i što se tiče sporazuma o slobodnoj trgovini, također Srbija i tu radi na daljnjem spriječavanju", stoji u analizi.
Što se tiče sadašnje faze pregovora, gdje je prvi susret između dva premijera održan 19. oktobra prošle godine, i dalje je zatvoren proces za javnost, iako je njihov fokus naznačen da je sjever, raspuštanje ilegalnih struktura i pronalaženje rješenje za ovaj dio Kosova, kaže se u analizi.
Dakle, prema ovoj analizi, budući da se razgovori smatraju od velike važnosti kako za Kosovo tako i za Srbiju, a također i za stabilnosti u regiji, oni bi trebali biti transparentni.
Međutim, izazovi koji očekuju ovaj proces su veliki i nepoznati, pa se u preporukama iz analize kaže da pregovarači se moraju posebno pozabaviti rezultatima što je prije moguće kako oni ne bi propali.
Inače, kao što je navedeno u analizi, teško je očekivati da se od ovih pregovara postigne mirovni sporazum, uzajamno priznavanje ili historijsko pomirenje, koje bi dovelo do normalizacije odnosa između njih.
Tako stoji u analizi pripremljenoj od strane Bekima Baliqija pod nazivom "Dijalog Kosovo-Srbija, normalizacija odnosa ili uzajamno priznavanje?", objavljenoj u sklopu fondacije Konrad Adenauer Stiftung (KAS), prenosi list "Zëri".
Analiza sagledava cijeli proces od njegovog početka, u početku s pregovaračima Editom Tahiri i Borislavom Stefanovićem pa sve do prelaska u novu fazu gdje su u pregovorima lideri dva premijera, Hashim Thaçi i Ivica Dačić.
Prva faza ovog procesa donijela je sedam sporazuma, a to su: sloboda kretanja, povratak civilnog registra, povratak katastarskog registra, priznavanje univerzitetskih diploma, priznavanje poštanskih maraka, integrirano upravljanje granicama i regionalna prezentacija.
"No, do sada, neki od njih se postupno sprovode, kao što je povratak civilnih knjiga i katastarskih, a neki od nisu ni počeli da se sprovode, kao što je zastupljenost zemalja u regionalnim skupovima, gdje Srbija ili bojkotira sastanke kada je Kosovo prisutno ili ih na druge načine spriječava. A i što se tiče sporazuma o slobodnoj trgovini, također Srbija i tu radi na daljnjem spriječavanju", stoji u analizi.
Što se tiče sadašnje faze pregovora, gdje je prvi susret između dva premijera održan 19. oktobra prošle godine, i dalje je zatvoren proces za javnost, iako je njihov fokus naznačen da je sjever, raspuštanje ilegalnih struktura i pronalaženje rješenje za ovaj dio Kosova, kaže se u analizi.
Dakle, prema ovoj analizi, budući da se razgovori smatraju od velike važnosti kako za Kosovo tako i za Srbiju, a također i za stabilnosti u regiji, oni bi trebali biti transparentni.
Međutim, izazovi koji očekuju ovaj proces su veliki i nepoznati, pa se u preporukama iz analize kaže da pregovarači se moraju posebno pozabaviti rezultatima što je prije moguće kako oni ne bi propali.
Inače, kao što je navedeno u analizi, teško je očekivati da se od ovih pregovara postigne mirovni sporazum, uzajamno priznavanje ili historijsko pomirenje, koje bi dovelo do normalizacije odnosa između njih.
