"Najveći reformator kog je Srbija imala", "Reformator koji nedostaje", "Smrt Reformatora", sve su to naslovi i, ujedno, poruke koje se posljednjih dana mogu pročitati u povodu desete godišnjice od atentata na srbijanskog premijera, pokojnog dr. Zorana Đinđića, čovjeka koji je nakon decenije ratnih užasa na prostoru Zapadnog Balkana, želio stvoriti evropsku Srbiju, promijeniti lice svoje zemlje koja je, zbog Slobodna Miloševića, Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i sljedbenika velikosrpske politike mnoge na Balkanu dugo podsjećala samo na jedno – na smrt.
U intervjuu za DW povodom 10. godišnjice od smrti Zorana Đinđića, Dunja Melčić je jasno istakla da se Đinđić izdvajao po izuzetnoj toleranciji prema Albancima, te da je znao da Kosovo ne može biti srpsko.
"Bili smo zajedno kad su 1981. počeli nemiri na Kosovu. Zoran je imao vrlo razrađeno mišljenje o Kosovu i među srpskom inteligencijom izdvajao se po izuzetnoj toleranciji prema Albancima. Ako je nekad i izjavio nešto mimo toga, bilo je to iz pragmatične potrebe jednog političara koji se ponekad okreće i liniji manjeg otpora. No, sjećam se da smo oboje u Njemačkoj, povodom nemira 1981. godine, simpatizirali albansku stranu", kazala je Mečić i dodala:
"Zoran Đinđić je kratko prije ubojstva pokrenuo pitanje Kosova. Smatrao je da se o tome mora govoriti, da to ne smije ostati neriješeno. Te su njegove izjave prouzročile opću konsternaciju, iako su ljudi većinski gledali na njega vrlo pozitivno. Ali, pogledajte ovo sad: 10 godina nakon ubojstva Đinđića, s već nezavisnim Kosovom, srpski premijer Ivica Dačić prvi put ponovno otvara tu temu. I danas je već puno većem broju ljudi tamo jasno da je to neminovnost. Ne ide drukčije, postaje jasno da se Srbija ne može pomaknuti s mrtve tačke dok ne raščisti svoj odnos prema nezavisnosti Kosova. Zoran je već tada znao da Kosovo više ne može biti srpsko i zacijelo bi mnoge stvari bile riješene povoljnije i po Srbiju, da su se rješavale pod njegovom egidom."
