U vrijeme komunizma u zemljama Jugoistočne Evrope, mediji su bili pod direktnom kontrolom Komunističke partije. Demokratija i krnji kapitalizam stavili su medije pod otvoren pritisak onih koji su na vlasti, piše "Deutsche welle".
Pošto je dobila otkaz na bugarskoj TV 7, novinarka Luba Kulezič ispričala je drugim medijima da je bivši premijer Bugarske Bojko Borisov slao poruke urednicima i novinarima i tako određivao o čemu bi trebalo da izvještavaju. Sličnu priču o tome kako različiti centri moći utiču na medije čućete od gotovo svih novinara Jugoistočne Evrope.
"Pritisak na novinare vrše političke stranke", sigurna je Elvira Jukić-Mujkić, novinarka Balkanske istraživačke mreže iz Bosne i Hercegovine.
"Političari nekada, tokom dana, zovu urednike i po dvadeset puta i traže da nešto bude ili ne bude objavljeno", priča i Valentina Nešić iz novinske agencije Beta. Novinarima se sa takvim zahtjevima rijetko direktno obraćaju. Nešić objašnjava da uputstva dolaze od urednika, ali drugačije formulisana: "Nije nam to zanimljivo; ili ćemo na ovu ili onu stranu".
Političari, onda, biraju i ko će biti šefovi medija, kojima će davati uputstva.
"Konkretno, situacija u Bosni i Hercegovini je takva da u Federaciji, recimo, imate promjenu vlasti i bukvalno od te promjene vlasti zavisi da li će se direktori televizije mijenjati", kaže Jukić-Mujkić.
"Ako bi se promijenila vlast u Republici Srpskoj, vjerovatno bi se promijenio i menadžment javnog servisera. A javni servisi su u Bosni i Hercegovini najgledaniji mediji".
Do prije nekoliko mjeseci, političari koalicije na vlasti bili su vlasnici gotovo svih najuticajnijih medija u Makedoniji. U nekim od njih se, pod pritiskom Evropske unije, vlasnička struktura promijenila. Ipak, pritisak je ostao, tvrdi novinarka Marija Sevrieva:
"Najveći marketing dolazi od Vlade. Vlada plaća mnogo medijima da emituju njihove reklame i onda se može reći da i najveća zarada medijima dolazi od Vlade".
Indirektan pritisak političara
Vlade na taj način ne diktiraju u svim zemljama Jugoistočne Evrope šta će biti objavljeno u medijima.
"Vlasnici većine medija su biznismeni, ali oni imaju politički interes", ukazuje Roksana Prikop, novinarka rumunskog finansijskog dnevnika "Zero finanćijal". Slično je i u Albaniji, gdje vlasnici velikog broja građevinskih firmi imaju svoje novine ili televizije, kao i političare koje podržavaju.
"Oni im pružaju podršku u medijima da bi dobili građevinske dozvole ili neke tendere ili usluge", objašnjava albanski novinar Fatjon Kodra:
"S druge strane, postoje mediji, novine ili televizije, koje podržavaju opoziciju i nadaju se da će opozicija doći na vlast, a oni biti nagrađeni".
Novac određuje sadržaj
I kad nisu vlasnici medija, biznismeni određuju o čemu će se izvještavati. Britanski novinar Richard Mirs iz fondacije "Tomson Reuters" objašnjava da mu je novinarka sa Balkana pričala da su njene novine, zbog izvještavanja o namještanju tendera za određene kompanije, gubile upravo te kompanije kao značajne oglašivače.
"Veliki broj novinara mi kaže da ih šefovi zaustavljaju prije nego što i počnu da pišu priče koje bi mogle da utiču na to ko će se oglašavati".
Novinarka iz Ljubljane Lana Dakić kaže da je baš tako u Sloveniji:
"Pogotovu u energetici, jer je to veliki lobi". Ona tek očekuje da pritisak tog sektora na novinare poraste, jer će se u Sloveniji graditi hidroelektrane, kao i gasovod Južni tok. Slovenija je 35. na listi "Reportera bez granica" po slobodi medija i najbolje je rangirana zemlja Jugoistočne Evrope.
U vrijeme komunizma, u svim tim zemljama, mediji su bili pod direktnom kontrolom partije, tako da su novinari, na neki način, navikli na politički pritisak, smatra Reuterov predavač Mirs. Demokratija, krnji kapitalizam i uticaj kompanija doveli su do pomjeranja centra iz kojeg se vrši pritisak – sa politike na biznis.
"Teško je reći šta je gore. Vjerovatno, kako se zemlje razvijaju, raste komercijalni uticaj i zavisnost od oglašavanja. Ali, u mnogim zemljama je problem objedinjen jer su političari i moćni biznismeni često isti ljudi, tako da je to ponekad lažna razlika", kaže Mirs.
"Cenzurišu sami sebe"
Goran Milić je u vrijeme komunizma u bivšoj Jugoslaviji bio novinar i urednik. On već 43 godine radi u medijima. Sada je urednik Al Jazerra Balkan.
"Novinari sami sebe pritiskaju, jer znaju šta će im čitati javnost. Znate ono kad vam se javi njih pedeset: 'Sram te bilo, izdajice, ti ćeš pisati protiv Hrvata, ti ćeš pisati protiv Srba… Šta si rekao, sa Kosovarima treba pregovarati? – Neka ti mama pregovara sa Kosovarima'."
Milić tvrdi da novinari vole da kažu da ih pritiskaju veliki centri moći, a da te centre, u stvari, novine i ne zanimaju, a pritisak dolazi sa potpuno drugačije strane. "Dođu ti tata, mama, kažu ovim mladim novinarima: Sine, crni, pa ja ne smijem da krenem čaršijom zbog tebe. Pa šta mi to radiš?"
"Ima i autocenzure, al' ja ne vjerujem da je tolika", kaže Mahir Šahinović, koji istražuje upravo slučajeve korupcije za Centar za istraživačko novinarstvo iz Bosne i Hercegovine.
"Više mislim da novinari ne mogu da rade i onda jednostavno i odustaju kada rade u takvim medijima, neće da rade takve priče jer jednostavno znaju da neće da prođe".
Izvještavanje o korupciji prolazi ako novinari pišu u medijima koji pripadaju suprotnoj političkoj opciji, tvrdi većina balkanskih novinara.
"Ako si na strani opozicije, pisaćeš o korupciji. Ako si u novinama koje kontroliše partija koja ima većinu, nema šanse da ćeš pisati o tome", siguran je Fatjon Kodra, urednik albanskog dnevnika "Integrimi".
Kriza pritiska
Novinari koji trpe pritisak u bilo kojoj od balkanskih zemalja nadaju se da će se stanje popraviti ulaskom u Evropsku uniju. Roksana Prikop kaže da se to u Rumuniji i dogodilo, ali na kratko: "Situacija za novinare je loša, gora nego što je bila prije ulaska u Evropsku uniju – zbog krize, ne zbog političara". Ona objašnjava da se novinari plaše da će izgubiti posao i zato pažljivo biraju o čemu će izvještavati.
Cvetan Vasiliv, kontroverzni bugarski biznismen, vlasnik je dvije televizije i osam novina i u dobrim je odnosima sa bivšim premijerom.
"Postoje mediji čiji su vlasnici drugi biznismeni, koji su manje-više manje kontroverzni, da tako kažem. A oni su trenutno u problemima zbog tužbi za izvještavanje o poslovima prvog tajkuna, tako da se oni zapravo bore jedni protiv drugih", kaže bugarski novinar Filip Lipev.
Mali broj medija koji nisu u vlasništvu članova vladajuće koalicije u Makedoniji, ipak, ne može da piše ni o korupciji u suprotnom bloku. Situaciju u Skoplju slobodna novinarka Marija Sevrieva objašnjava ovako:
"Imamo prestroge zakone za klevetu i uvredu. Gazde medija bukvalno i iskreno kažu: 'Nemamo više para da se vučemo po sudovima, moramo da spustimo loptu. Znamo da to nije profesionalno, ali ne možemo opstati na tržištu ako iniciramo teme o korupciji'". Makedonija se nalazi na 116. mestu liste Reportera bez granica. Po slobodi medija najgore je rangirana država Jugoistočne Evrope.
"Pritisak na novinare vrše političke stranke", sigurna je Elvira Jukić-Mujkić, novinarka Balkanske istraživačke mreže iz Bosne i Hercegovine.
"Političari nekada, tokom dana, zovu urednike i po dvadeset puta i traže da nešto bude ili ne bude objavljeno", priča i Valentina Nešić iz novinske agencije Beta. Novinarima se sa takvim zahtjevima rijetko direktno obraćaju. Nešić objašnjava da uputstva dolaze od urednika, ali drugačije formulisana: "Nije nam to zanimljivo; ili ćemo na ovu ili onu stranu".
Političari, onda, biraju i ko će biti šefovi medija, kojima će davati uputstva.
"Konkretno, situacija u Bosni i Hercegovini je takva da u Federaciji, recimo, imate promjenu vlasti i bukvalno od te promjene vlasti zavisi da li će se direktori televizije mijenjati", kaže Jukić-Mujkić.
"Ako bi se promijenila vlast u Republici Srpskoj, vjerovatno bi se promijenio i menadžment javnog servisera. A javni servisi su u Bosni i Hercegovini najgledaniji mediji".
Do prije nekoliko mjeseci, političari koalicije na vlasti bili su vlasnici gotovo svih najuticajnijih medija u Makedoniji. U nekim od njih se, pod pritiskom Evropske unije, vlasnička struktura promijenila. Ipak, pritisak je ostao, tvrdi novinarka Marija Sevrieva:
"Najveći marketing dolazi od Vlade. Vlada plaća mnogo medijima da emituju njihove reklame i onda se može reći da i najveća zarada medijima dolazi od Vlade".
Indirektan pritisak političara
Vlade na taj način ne diktiraju u svim zemljama Jugoistočne Evrope šta će biti objavljeno u medijima.
"Vlasnici većine medija su biznismeni, ali oni imaju politički interes", ukazuje Roksana Prikop, novinarka rumunskog finansijskog dnevnika "Zero finanćijal". Slično je i u Albaniji, gdje vlasnici velikog broja građevinskih firmi imaju svoje novine ili televizije, kao i političare koje podržavaju.
"Oni im pružaju podršku u medijima da bi dobili građevinske dozvole ili neke tendere ili usluge", objašnjava albanski novinar Fatjon Kodra:
"S druge strane, postoje mediji, novine ili televizije, koje podržavaju opoziciju i nadaju se da će opozicija doći na vlast, a oni biti nagrađeni".
Novac određuje sadržaj
I kad nisu vlasnici medija, biznismeni određuju o čemu će se izvještavati. Britanski novinar Richard Mirs iz fondacije "Tomson Reuters" objašnjava da mu je novinarka sa Balkana pričala da su njene novine, zbog izvještavanja o namještanju tendera za određene kompanije, gubile upravo te kompanije kao značajne oglašivače.
"Veliki broj novinara mi kaže da ih šefovi zaustavljaju prije nego što i počnu da pišu priče koje bi mogle da utiču na to ko će se oglašavati".
Novinarka iz Ljubljane Lana Dakić kaže da je baš tako u Sloveniji:
"Pogotovu u energetici, jer je to veliki lobi". Ona tek očekuje da pritisak tog sektora na novinare poraste, jer će se u Sloveniji graditi hidroelektrane, kao i gasovod Južni tok. Slovenija je 35. na listi "Reportera bez granica" po slobodi medija i najbolje je rangirana zemlja Jugoistočne Evrope.
U vrijeme komunizma, u svim tim zemljama, mediji su bili pod direktnom kontrolom partije, tako da su novinari, na neki način, navikli na politički pritisak, smatra Reuterov predavač Mirs. Demokratija, krnji kapitalizam i uticaj kompanija doveli su do pomjeranja centra iz kojeg se vrši pritisak – sa politike na biznis.
"Teško je reći šta je gore. Vjerovatno, kako se zemlje razvijaju, raste komercijalni uticaj i zavisnost od oglašavanja. Ali, u mnogim zemljama je problem objedinjen jer su političari i moćni biznismeni često isti ljudi, tako da je to ponekad lažna razlika", kaže Mirs.
"Cenzurišu sami sebe"
Goran Milić je u vrijeme komunizma u bivšoj Jugoslaviji bio novinar i urednik. On već 43 godine radi u medijima. Sada je urednik Al Jazerra Balkan.
"Novinari sami sebe pritiskaju, jer znaju šta će im čitati javnost. Znate ono kad vam se javi njih pedeset: 'Sram te bilo, izdajice, ti ćeš pisati protiv Hrvata, ti ćeš pisati protiv Srba… Šta si rekao, sa Kosovarima treba pregovarati? – Neka ti mama pregovara sa Kosovarima'."
Milić tvrdi da novinari vole da kažu da ih pritiskaju veliki centri moći, a da te centre, u stvari, novine i ne zanimaju, a pritisak dolazi sa potpuno drugačije strane. "Dođu ti tata, mama, kažu ovim mladim novinarima: Sine, crni, pa ja ne smijem da krenem čaršijom zbog tebe. Pa šta mi to radiš?"
"Ima i autocenzure, al' ja ne vjerujem da je tolika", kaže Mahir Šahinović, koji istražuje upravo slučajeve korupcije za Centar za istraživačko novinarstvo iz Bosne i Hercegovine.
"Više mislim da novinari ne mogu da rade i onda jednostavno i odustaju kada rade u takvim medijima, neće da rade takve priče jer jednostavno znaju da neće da prođe".
Izvještavanje o korupciji prolazi ako novinari pišu u medijima koji pripadaju suprotnoj političkoj opciji, tvrdi većina balkanskih novinara.
"Ako si na strani opozicije, pisaćeš o korupciji. Ako si u novinama koje kontroliše partija koja ima većinu, nema šanse da ćeš pisati o tome", siguran je Fatjon Kodra, urednik albanskog dnevnika "Integrimi".
Kriza pritiska
Novinari koji trpe pritisak u bilo kojoj od balkanskih zemalja nadaju se da će se stanje popraviti ulaskom u Evropsku uniju. Roksana Prikop kaže da se to u Rumuniji i dogodilo, ali na kratko: "Situacija za novinare je loša, gora nego što je bila prije ulaska u Evropsku uniju – zbog krize, ne zbog političara". Ona objašnjava da se novinari plaše da će izgubiti posao i zato pažljivo biraju o čemu će izvještavati.
Cvetan Vasiliv, kontroverzni bugarski biznismen, vlasnik je dvije televizije i osam novina i u dobrim je odnosima sa bivšim premijerom.
"Postoje mediji čiji su vlasnici drugi biznismeni, koji su manje-više manje kontroverzni, da tako kažem. A oni su trenutno u problemima zbog tužbi za izvještavanje o poslovima prvog tajkuna, tako da se oni zapravo bore jedni protiv drugih", kaže bugarski novinar Filip Lipev.
Mali broj medija koji nisu u vlasništvu članova vladajuće koalicije u Makedoniji, ipak, ne može da piše ni o korupciji u suprotnom bloku. Situaciju u Skoplju slobodna novinarka Marija Sevrieva objašnjava ovako:
"Imamo prestroge zakone za klevetu i uvredu. Gazde medija bukvalno i iskreno kažu: 'Nemamo više para da se vučemo po sudovima, moramo da spustimo loptu. Znamo da to nije profesionalno, ali ne možemo opstati na tržištu ako iniciramo teme o korupciji'". Makedonija se nalazi na 116. mestu liste Reportera bez granica. Po slobodi medija najgore je rangirana država Jugoistočne Evrope.
