Hrvatska mora stvoriti uvjete u kojima će stranci poželjeti doći u ovu zemlju jer će u protivnom blokirati svoj društveni razvoj, poručili su učesnici političke akademije o temi „Useljenička politika“ koju je danas u Zagrebu organizirala Hrvatska narodna stranka (HNS), javio je dopisnik agencije Anadolija.
Politički analitičar i koordinator skupa Davor Gjenero kazao je kako su nakon rasprava o ljudskim pravima, manjinskim pravima, pitanjima diskriminacije i pravima LGBT populacije, na red došli azilanti.
„To je neka vrst unutarnje pretpristupne rasprave pred ulazak u EU. Kroz naše razgovore saznali smo da je pitanje useljeničke politike puno teže nego što smo mislili. O njemu moramo voditi računa iz pozicije razvojne politike, otvorena društva i demografskog rasta“, rekao je Gjenero.
Prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova te zemlje Vesna Pusić, koja je ujedno i potpredsjednica HNS-a, podsjetila je na sličnu raspravu od prije pet godina. „Govorili smo o preobražavanju Hrvatske iz emigracijske u imigracijsku zemlju. Svi su nas gledali kao da smo pali s Marsa. Hrvatska kao imigracijska zemlja tada se činilo kao nešto pretjerano i nerealno. U tom razgovoru postalo je jasno da je to neobično važna i relevantna tema, na koju se kao društvo već trebali pripremiti ili se moramo intenzivno pripremati“, naglasila je Pusić i predividjela kako će stvari izgledati u bliskoj budućnosti.
„Postat ćemo zanimljivi onima koji traže posao i onima koji su suočeni s nekom teškom situacijom u zemlji iz koje dolaze. Dodatno na to utječe i situacija u širem susjedstvu, u zemljama Bliskog istoka i Južnog Mediterana, a mi smo mediteranska zemlja, koje su ili u tranziciji ili u ratu. To će područje biti predmetom konsolidacije. Mi smo tu prva ili druga zemlja, ako uzmemo Italiju, za imigracije“, rekla je Pusić i dodala da 1. srpnja ove godine padaju granice, pri čemu Hrvatska neće odmah imati strogu kontrolu granica, ali bit će zanimljiva kao zemlja imigracije.
Dokument u kojem Hrvatska definira svoju migracijsku politiku pokriva sedam područja: vizni režim, statusnu politiku stranaca, azil, državljanstvo, integracijsku politiku, neregularne migracije i iseljeništvo iz Hrvatske.
Ministrica Pusić je kazala kako Hrvatska do sada nije imala azil na obali.
„To govori da smo novi u tome. Dolazit će tzv. boat people, kao što dolaze u Italiju. Ti ljudi su u nekoj vrsti opasnosti i ako dobiju azil i pravo boravka u RH imaju mogućnost putovanja po zemljama EU. Mi smo, harmonizirajući svoju situaciju s europskom, višim demokratskim slobodama i istovremenim strogim i striktnim kontrolama imigracije, pogotovo radne snage, u standardu EU. To je vrlo osjetljiva tema, Italiju su kritizirali kada je primila azilante iz Libije i došlo je do oštrih rasprava. Naš je interes da imamo više ljudi pod pretpostavkom uspješnog gospodarstva, ali ne uvoženja konflikata i opasnosti u zemlju i da smo sposobni ljude koji dođu uspješno integrirati u hrvatsko društvo. Ukoliko za to nemamo kapicetata to predstavlja potencijalne opasnosti, jer integriranje ne uključuje samo formalna pravo, već politiku stanovanja, zadravstva,školovanja, funkcioniranje multietničnog suživota“, kazala je Vesna Pusić i zaključila da je ključno uskladiti zakone i institucije, što je nazvala lakšim dijelom posla.
Stručnjakinja za za tržište rada Sanja Crnković-Pozaić govorila je o uvozu radne snage kao poluge razvoju gospodarstva, te se složila sa ministricom u konstataciji da je bitno da se Hrvatska smatra tolerantnom zemljom.
„Mi smo popuštali poslodavcima koji su tražili uvoz radne snage. To je jedan način koji je orijentiran na sprječavanje, a ne na poticanje. Mi trebamo poticati imigraciju za ona znanja i vještinje koje nam trebaju u gospodarstvu. Glavne stavke su prije svega imperativ konkurentnosti, koji je vrlo bitan u smislu prilagođavanja poduzeća zahtjevima globalnog tržišta. Moramo biti spremni na učenje. Demografski trendovi kažu da je prosječna dob radne snage prešla 41 godinu. To je dramatično, imat ćemo problema sa zadovoljenjem osnovnih potreba kao što je zamjena radne snage, a mladi, kojih je sve manje, ne mogu doći do svoje prve prakse. Imamo probleme u zamjeni radne snage u poljoprivredi i prehrani, graditeljstvu, geologiji, nafti i kemiji te prometu i logistici“, konstatirala je Crnković-Pozaić.
Goranka Lalić-Novak sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je o pravu na azil u praksi.
„Pitanje azila nije ozbiljnije problematizirano do sada. Do 2010. imamo malen broj tražitelja azila, od stotinu godišnje. Imamo porast od nekoliko stotina posto u zadnje vrijeme, što je malo za EU, ali za Hrvatsku značajno. Imamo oko osamdesetak odobrenih zaštita putem azila. Većina tražitelja u zadnje tri godine bilo je iz regije, iz Srbije i Kosova, a u zadnje vrijeme sa istoka. Demografska slika tražitelja se mijenja. No, Hrvatska je za sada samo zemlja tranzita, ali ulaskom u EU to se mijenja. Prva zemlja EU u koju je azilant ušao, zadužena je za njegov status i ispitivanje“, rekla je Lalić Novak i objasnila da strani državljani mogu dobiti utočište u RH osim ako su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima međunarodnog prava.
