U jednom tekstu povodom šestogodišnjice smrti Slobodana Miloševića njegova ćerka Marija je napisala da je on bio najbolji u svemu što je radio - student, bankar, predsjednik države, pregovarač u mirovnim pregovorima, najbolji otac... Iako već dugo ne kontaktira sa novinarima prihvatila je molbu da za beogradske "Vesti" kaže riječ više o svom ocu, njegovom djelovanju i politici, prenosi portal "Indeksonline".
Kakav je bio Milošević?
- Bio je najbolji u svemu. To sam videla otvorenih očiju. Ali, nažalost, to su videli i drugi. Kažem "nažalost" jer je njegova superiorna ličnost provocirala nešto zavidljivosti, pa i mržnje. To se događa u historiji otkad je historije".
Rekli ste da vaš otac nije bio smetnja da Jugosloveni žive u ljubavi.
- Naprotiv. Zalagao se da ostane Jugoslavija od Triglava do Đevđelije. Jugoslavija je počela davno da se raspada, mislim da je moj tata bio tada predsjednik Gradskog komiteta partije Beograda, što je apsolutno nedovoljno da mu se pripišu "zasluge" za otcepljenje, recimo Slovenije ili bilo koje druge republike. Tada je još postojala SFRJ. Predsjednik Predsjedništva je bio Stjepan Mesić koji je kao predsjednik sabora Hrvatske rekao 5. decembra 1991: "Mislim da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema". Iste godine, 23. decembra, Njemačka je priznala nezavisnost Hrvatske i počeo je građanski rat. Nekoliko mjeseci kasnije Tuđman je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu rekao: "Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Ali mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo mi vodili politiku pregovora, a iza tih pregovora smo formirali svoje oružane jedinice". Decembra 1991. Alija Izetbegović je izjavio: "Za suverenu Bosnu i Hercegovinu spreman sam žrtvovati mir". Poslije toga su u Bosnu stigli sveti ratnici iz mnogih islamskih zemalja da naprave prvu islamsku državu u Evropi...
A šta je sve to vrijeme radio vaš otac?
- Bavio se mirom svih 10 godina. Prihvatio je svih pet mirovnih planova: plan Cutileiroa, plan Vance-Owen, plan Owen-Stoltenberg, plan Evropske unije i plan Kontakt grupe. A u međuvremenu zbrinjavao je izbjeglice, sačuvao Srbiju od rata... Tako da je pogrešno pisati "Milošević, Tuđman i Izetbegović su odgovorni za rat". Ništa on sa njima zajedničko nije imao.
Znači, nije Milošević započeo rat u Jugoslaviji, nego oni koji su ga okončali?
- Pa nisu ni okončali cijelu aktivnost na dezintegraciji zemlje. Na redu su Vojvodina i Sandžak. To traje. Rat su izazvali nosioci ideje globalizacije. Kad god je bio mir na vidiku, oni su ga onemogućavali. Poslije Dejtonskog sporazuma, koji je prihvatio državotvornost sva tri naroda, održan je Samit zemalja jugoistočne Evrope na Kritu 1997. Tada je albanski premijer Fatos Nano javno rekao da je Kosovo unutrašnji problem Jugoslavije. Tada je i tata potpisao sporazum sa Rugovom. Trebalo je da se situacija smiri. Međutim, nije. Rasturače Jugoslavije to je samo razljutilo i onda su nam doputovali novi teroristi. Zato je otac govorio da je Samit na Kritu poslužio kao okidač. Na kraju, on je najbolje objasnio zašto Jugoslavija nije smela da nadživi Varšavski pakt u svojoj knjizi "Optužujem" koja izlazi 20. avgusta, na njegov rođendan.
Rekli ste da Milošević nije napravio nijedan kompromis na štetu svog naroda. Zato je on izgubio život, a narod gubi državu?
- Tačno tako. Citiraću knjigu svoje majke "Takvog ga znam": "Pročitala sam veliki broj tekstova u kojima ga (Slobodana Miloševića) u SAD pominju kao jedinog sebi ravnog sagovornika na toj teritoriji. Zato su pokušavali da nađu zajednički jezik sa njim u prilog svojim interesima. A on je nastojao da nađe zajednički jezik sa njima u prilog srpskim interesima".
Vi smatrate da je Vašeg oca ubio "novi svjetski poredak" onog trenutka kad su se interesi njegove države sukobili sa njihovim?
- To sada smatra cio svijet. To smatraju čak i nosioci tog "novog svijetskog poretka".
Tvrdite da se dogodilo sve ono što je vaš otac najavio oktobra 2000. i da se događa i dalje, jer još nije kraj?
- Pa, dogodilo se. I svi se slažu da se dogodilo. Čak i oni koji su u to vjerovali iznenađeni su koliko brzo se sve to dogodilo. Upravo zato na sajtu udruženja "Sloboda" stoji taj njegov, kako ga zovu, "proročanski" govor između dva kruga izbora 2000. godine kad su spaljivanjem Savezne Skupštine, u kojoj su bili izborni rezultati, spriječili da se održi drugi krug. To će biti budućnost Srbije ako joj se ne suprotstavi razum.
Da li postoji još nešto tako "proročanski" napisano?
- Postoji Izetbegovićeva "Islamska deklaracija". To je dokument koji treba da pročita svako ko je zabrinut za mir u svietu. Inače će i on postati vizionarski, ako to ne spriječimo. A kad smo već kod vizionarstva, i kartu Velike Albanije treba učiniti pristupačnom svim južnim Slovenima, jer svi na Balkanu treba da znaju da se nije pravila Velika Srbija, ali se pravi Velika Albanija.
Rekli ste da će se uskoro iz štampe pojaviti knjiga o vašem ocu.
- To nije knjiga o Slobodanu. To je Slobodanova knjiga. O njemu je prošle godine izašla knjiga pod naslovom "Takvog ga znam" u kojoj je mnogo ljudi pisalo o njemu - kakvog ga znaju, uključujući i mamu, Marka i mene. Što se tiče ove nove knjige, ona je sasvim tatina. Svaku riječ u toj knjizi je on izgovorio. Zapravo su to sva njegova izlaganja u haškoj sudnici, od prvog do posljednjeg. Naslov knjige je "Optužujem". I on optužuje sve one koji su razorili Jugoslaviju planski i nasilno, optužuje ratne huškače i njihove pomagače, zlonamerne emisare koji su zastupali separatizam, NATO za ubistva civila bombardovanjem, za izazivanje ekološke katastrofe, optužuje teroriste, svoje kidnapere...
Da li ćemo još nešto saznati o skrivenoj historiji?
- U toj knjizi opisuje i kako je počeo rat u Hrvatskoj, pa u Bosni, ko je šta potpisao, ko je šta odbio da potpiše, koja je i kakva bila uloga svih stranaca u tih 10 godina, kako su pokušali da ubiju njega i cijelu porodicu. I dalje, da u Rambujeu nije bilo nikakvog sporazuma. I dalje, o zelenoj transverzali iz Bosne, preko Sandžaka do Kosova. I konačno, zašto je uvjeren da imati istinu za saveznika predstavlja garanciju ranije ili kasnije pobjede.
- Bio je najbolji u svemu. To sam videla otvorenih očiju. Ali, nažalost, to su videli i drugi. Kažem "nažalost" jer je njegova superiorna ličnost provocirala nešto zavidljivosti, pa i mržnje. To se događa u historiji otkad je historije".
Rekli ste da vaš otac nije bio smetnja da Jugosloveni žive u ljubavi.
- Naprotiv. Zalagao se da ostane Jugoslavija od Triglava do Đevđelije. Jugoslavija je počela davno da se raspada, mislim da je moj tata bio tada predsjednik Gradskog komiteta partije Beograda, što je apsolutno nedovoljno da mu se pripišu "zasluge" za otcepljenje, recimo Slovenije ili bilo koje druge republike. Tada je još postojala SFRJ. Predsjednik Predsjedništva je bio Stjepan Mesić koji je kao predsjednik sabora Hrvatske rekao 5. decembra 1991: "Mislim da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema". Iste godine, 23. decembra, Njemačka je priznala nezavisnost Hrvatske i počeo je građanski rat. Nekoliko mjeseci kasnije Tuđman je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu rekao: "Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Ali mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo mi vodili politiku pregovora, a iza tih pregovora smo formirali svoje oružane jedinice". Decembra 1991. Alija Izetbegović je izjavio: "Za suverenu Bosnu i Hercegovinu spreman sam žrtvovati mir". Poslije toga su u Bosnu stigli sveti ratnici iz mnogih islamskih zemalja da naprave prvu islamsku državu u Evropi...
A šta je sve to vrijeme radio vaš otac?
- Bavio se mirom svih 10 godina. Prihvatio je svih pet mirovnih planova: plan Cutileiroa, plan Vance-Owen, plan Owen-Stoltenberg, plan Evropske unije i plan Kontakt grupe. A u međuvremenu zbrinjavao je izbjeglice, sačuvao Srbiju od rata... Tako da je pogrešno pisati "Milošević, Tuđman i Izetbegović su odgovorni za rat". Ništa on sa njima zajedničko nije imao.
Znači, nije Milošević započeo rat u Jugoslaviji, nego oni koji su ga okončali?
- Pa nisu ni okončali cijelu aktivnost na dezintegraciji zemlje. Na redu su Vojvodina i Sandžak. To traje. Rat su izazvali nosioci ideje globalizacije. Kad god je bio mir na vidiku, oni su ga onemogućavali. Poslije Dejtonskog sporazuma, koji je prihvatio državotvornost sva tri naroda, održan je Samit zemalja jugoistočne Evrope na Kritu 1997. Tada je albanski premijer Fatos Nano javno rekao da je Kosovo unutrašnji problem Jugoslavije. Tada je i tata potpisao sporazum sa Rugovom. Trebalo je da se situacija smiri. Međutim, nije. Rasturače Jugoslavije to je samo razljutilo i onda su nam doputovali novi teroristi. Zato je otac govorio da je Samit na Kritu poslužio kao okidač. Na kraju, on je najbolje objasnio zašto Jugoslavija nije smela da nadživi Varšavski pakt u svojoj knjizi "Optužujem" koja izlazi 20. avgusta, na njegov rođendan.
Rekli ste da Milošević nije napravio nijedan kompromis na štetu svog naroda. Zato je on izgubio život, a narod gubi državu?
- Tačno tako. Citiraću knjigu svoje majke "Takvog ga znam": "Pročitala sam veliki broj tekstova u kojima ga (Slobodana Miloševića) u SAD pominju kao jedinog sebi ravnog sagovornika na toj teritoriji. Zato su pokušavali da nađu zajednički jezik sa njim u prilog svojim interesima. A on je nastojao da nađe zajednički jezik sa njima u prilog srpskim interesima".
Vi smatrate da je Vašeg oca ubio "novi svjetski poredak" onog trenutka kad su se interesi njegove države sukobili sa njihovim?
- To sada smatra cio svijet. To smatraju čak i nosioci tog "novog svijetskog poretka".
Tvrdite da se dogodilo sve ono što je vaš otac najavio oktobra 2000. i da se događa i dalje, jer još nije kraj?
- Pa, dogodilo se. I svi se slažu da se dogodilo. Čak i oni koji su u to vjerovali iznenađeni su koliko brzo se sve to dogodilo. Upravo zato na sajtu udruženja "Sloboda" stoji taj njegov, kako ga zovu, "proročanski" govor između dva kruga izbora 2000. godine kad su spaljivanjem Savezne Skupštine, u kojoj su bili izborni rezultati, spriječili da se održi drugi krug. To će biti budućnost Srbije ako joj se ne suprotstavi razum.
Da li postoji još nešto tako "proročanski" napisano?
- Postoji Izetbegovićeva "Islamska deklaracija". To je dokument koji treba da pročita svako ko je zabrinut za mir u svietu. Inače će i on postati vizionarski, ako to ne spriječimo. A kad smo već kod vizionarstva, i kartu Velike Albanije treba učiniti pristupačnom svim južnim Slovenima, jer svi na Balkanu treba da znaju da se nije pravila Velika Srbija, ali se pravi Velika Albanija.
Rekli ste da će se uskoro iz štampe pojaviti knjiga o vašem ocu.
- To nije knjiga o Slobodanu. To je Slobodanova knjiga. O njemu je prošle godine izašla knjiga pod naslovom "Takvog ga znam" u kojoj je mnogo ljudi pisalo o njemu - kakvog ga znaju, uključujući i mamu, Marka i mene. Što se tiče ove nove knjige, ona je sasvim tatina. Svaku riječ u toj knjizi je on izgovorio. Zapravo su to sva njegova izlaganja u haškoj sudnici, od prvog do posljednjeg. Naslov knjige je "Optužujem". I on optužuje sve one koji su razorili Jugoslaviju planski i nasilno, optužuje ratne huškače i njihove pomagače, zlonamerne emisare koji su zastupali separatizam, NATO za ubistva civila bombardovanjem, za izazivanje ekološke katastrofe, optužuje teroriste, svoje kidnapere...
Da li ćemo još nešto saznati o skrivenoj historiji?
- U toj knjizi opisuje i kako je počeo rat u Hrvatskoj, pa u Bosni, ko je šta potpisao, ko je šta odbio da potpiše, koja je i kakva bila uloga svih stranaca u tih 10 godina, kako su pokušali da ubiju njega i cijelu porodicu. I dalje, da u Rambujeu nije bilo nikakvog sporazuma. I dalje, o zelenoj transverzali iz Bosne, preko Sandžaka do Kosova. I konačno, zašto je uvjeren da imati istinu za saveznika predstavlja garanciju ranije ili kasnije pobjede.
