Produbljivanje podjela Popović: Srebrenica u zvaničnom narativu Srbije postala političko sredstvo
Istoričar iz Beograda Dragan Popović u intervjuu za Radio Kosovo 2 upozorava da vlast kroz kontrolu javnog prostora oblikuje odnos prema prošlosti, dok se ratni zločini koriste za produbljivanje podjela i učvršćivanje autoritarnog modela vlasti. Ipak, smatra da će dio društva nastaviti da čuva kulturu sjećanja i insistira na utvrđenim činjenicama.
Trideset jedna godina nakon genocida u Srebrenici, odnos Srbije prema tom zločinu ostaje jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u regionu. Dok zvanični Beograd i dalje odbacuje kvalifikaciju genocida, organizacije civilnog društva insistiraju na priznanju sudski utvrđenih činjenica i razvoju kulture sjećanja.
Istoričar iz Beograda Dragan Popović, u intervjuu za Radio Kosovo 2, program na srpskom jeziku, ocjenjuje da vlast u Srbiji godinama sistematski oblikuje narativ o ratovima devedesetih, pri čemu Srebrenica više nije tema istorijskih činjenica, već instrument savremene politike.
„Vlast u Srbiji ima veoma čvrst narativ kada je riječ o odnosu prema prošlosti i praktično vodi sopstvenu politiku istorije.“
Prema njegovim riječima, država kroz institucije i dominantan medijski prostor određuje način na koji građani razumeju događaje iz ratova devedesetih.
„Praktično svi javni resursi, uključujući najveće medije i gotovo kompletan medijski prostor, koriste se za oblikovanje slike o prošlosti. U tom narativu Srebrenica jeste zločin, ali se predstavlja kao jedan od mnogih ratnih zločina, dok se njeno izdvajanje tumači isključivo kao sredstvo međunarodnog pritiska na Srbiju“, kaže Popović.
Dodaje da se svako međunarodno podsjećanje na genocid koristi za stvaranje osjećaja da je Srbija ponovo izložena pritiscima spolja. „Stvara se osjećaj ugroženosti kako bi se učvrstila vlast“.
Prema Popoviću, upravo na tom osjećaju ugroženosti počiva politička logika aktuelne vlasti. „Građanima se šalje poruka da smo ponovo na meti, da postoji zavjera protiv Srbije i da smo ugroženi. Takav narativ ima veoma jasan cilj.“
Kako objašnjava, kada se društvu predstavi da je čitava država pod spoljnim pritiskom, lakše je opravdati potrebu za političkim jedinstvom oko jednog lidera.
„Poruka je da treba odbaciti unutrašnje rasprave, sukobe i demokratski dijalog i okupiti se pod jednim barjakom i čvrstom rukom autoritarnog lidera. To nije novi obrazac u istoriji, ali je Aleksandar Vučić taj princip doveo do veoma visokog nivoa“, ocjenjuje Popović.
On smatra da vlast više ni ne pokušava da polemiše o činjenicama vezanim za Srebrenicu. „Genocid u Srebrenici više nije pitanje činjenica, već političko sredstvo. On se predstavlja isključivo kao instrument pritiska na sadašnju vlast, koja se u javnom diskursu poistovećuje sa državom Srbijom.“
Ratni zločini kao sredstvo za produbljivanje sukoba
Govoreći o odnosima u regionu, Popović ocjenjuje da ratni zločini umjesto osnove za pomirenje često postaju instrument novih političkih sukoba.
„Odnosi u regionu već dugo nisu dobri, a odnos prema ratnim zločinima samo je jedan dio tog problema. Čini mi se da se pitanje ratnih zločina danas mnogo češće koristi kao povod za dodatno pogoršavanje odnosa nego za izgradnju povjerenja“, kaže on.
Prema njegovim riječima, vlasti u regionu često koriste prošlost kako bi održavale sliku susjeda kao neprijatelja. „Zloupotrebljavaju se činjenice, znanje o ratnim zločinima i sama prošlost kako bi se proizvodili novi sukobi i nova mržnja.“
Takva politika, smatra on, služi i unutrašnjim političkim potrebama. „Na taj način učvršćuje se narativ da su upravo vlasti jedini zaštitnici nacionalnih interesa. Kada građane uvjerite da je država pod stalnom prijetnjom spolja, svaka kritika vlasti može da se predstavi kao napad na nacionalne interese.“
Popović dodaje da upravo u tome vidi osnovni mehanizam opstanka sadašnjeg političkog sistema. „Osnov vlasti je izazivanje što većeg straha i osjećaja nesigurnosti kod građana, a zatim predstavljanje sebe kao jedinog zaštitnika.“
„Istina o prošlosti neće nestati“
Uprkos dominantnom zvaničnom narativu, Popović smatra da će u Srbiji postojati ljudi koji neće odustati od očuvanja činjenica o ratovima devedesetih. „Dio društva koji veruje da je važno sačuvati istinu o prošlosti nikada neće odustati, uprkos jačini i naporima autoritarnog režima.“
Kako navodi, riječ je o ljudima koji smatraju da je istina važna ne samo zbog prošlosti, već i zbog budućnosti društva.
„Postoje različiti načini očuvanja sjećanja i činjenica, ali suština je da iz prošlosti učimo. Mnogi vjeruju da je za budućnost zemlje važno da sačuvamo znanje o onome što se dogodilo i da na osnovu toga gradimo odgovornije društvo.“
Posebnu ulogu, dodaje, imaće nove generacije. „Dolaze nove generacije koje će neminovno postavljati pitanja, šta se dogodilo i kako je bilo moguće da se takav zločin dogodi u Evropi krajem 20. vijeka.“
Zbog toga vjeruje da pokušaji vlasti da ove teme potiskujue dugoročno neće biti uspješni. „Uvijek će biti ljudi koji će postavljati pitanja. A kada jednom počnete da postavljate pitanja i razmišljate o prošlosti, mnogo ste bliže i tome da dođete do odgovora“, zaključuje Popović.
Istoričar iz Beograda Dragan Popović, u intervjuu za Radio Kosovo 2, program na srpskom jeziku, ocjenjuje da vlast u Srbiji godinama sistematski oblikuje narativ o ratovima devedesetih, pri čemu Srebrenica više nije tema istorijskih činjenica, već instrument savremene politike.
„Vlast u Srbiji ima veoma čvrst narativ kada je riječ o odnosu prema prošlosti i praktično vodi sopstvenu politiku istorije.“
Prema njegovim riječima, država kroz institucije i dominantan medijski prostor određuje način na koji građani razumeju događaje iz ratova devedesetih.
„Praktično svi javni resursi, uključujući najveće medije i gotovo kompletan medijski prostor, koriste se za oblikovanje slike o prošlosti. U tom narativu Srebrenica jeste zločin, ali se predstavlja kao jedan od mnogih ratnih zločina, dok se njeno izdvajanje tumači isključivo kao sredstvo međunarodnog pritiska na Srbiju“, kaže Popović.
Dodaje da se svako međunarodno podsjećanje na genocid koristi za stvaranje osjećaja da je Srbija ponovo izložena pritiscima spolja. „Stvara se osjećaj ugroženosti kako bi se učvrstila vlast“.
Prema Popoviću, upravo na tom osjećaju ugroženosti počiva politička logika aktuelne vlasti. „Građanima se šalje poruka da smo ponovo na meti, da postoji zavjera protiv Srbije i da smo ugroženi. Takav narativ ima veoma jasan cilj.“
Kako objašnjava, kada se društvu predstavi da je čitava država pod spoljnim pritiskom, lakše je opravdati potrebu za političkim jedinstvom oko jednog lidera.
„Poruka je da treba odbaciti unutrašnje rasprave, sukobe i demokratski dijalog i okupiti se pod jednim barjakom i čvrstom rukom autoritarnog lidera. To nije novi obrazac u istoriji, ali je Aleksandar Vučić taj princip doveo do veoma visokog nivoa“, ocjenjuje Popović.
On smatra da vlast više ni ne pokušava da polemiše o činjenicama vezanim za Srebrenicu. „Genocid u Srebrenici više nije pitanje činjenica, već političko sredstvo. On se predstavlja isključivo kao instrument pritiska na sadašnju vlast, koja se u javnom diskursu poistovećuje sa državom Srbijom.“
Ratni zločini kao sredstvo za produbljivanje sukoba
Govoreći o odnosima u regionu, Popović ocjenjuje da ratni zločini umjesto osnove za pomirenje često postaju instrument novih političkih sukoba.
„Odnosi u regionu već dugo nisu dobri, a odnos prema ratnim zločinima samo je jedan dio tog problema. Čini mi se da se pitanje ratnih zločina danas mnogo češće koristi kao povod za dodatno pogoršavanje odnosa nego za izgradnju povjerenja“, kaže on.
Prema njegovim riječima, vlasti u regionu često koriste prošlost kako bi održavale sliku susjeda kao neprijatelja. „Zloupotrebljavaju se činjenice, znanje o ratnim zločinima i sama prošlost kako bi se proizvodili novi sukobi i nova mržnja.“
Takva politika, smatra on, služi i unutrašnjim političkim potrebama. „Na taj način učvršćuje se narativ da su upravo vlasti jedini zaštitnici nacionalnih interesa. Kada građane uvjerite da je država pod stalnom prijetnjom spolja, svaka kritika vlasti može da se predstavi kao napad na nacionalne interese.“
Popović dodaje da upravo u tome vidi osnovni mehanizam opstanka sadašnjeg političkog sistema. „Osnov vlasti je izazivanje što većeg straha i osjećaja nesigurnosti kod građana, a zatim predstavljanje sebe kao jedinog zaštitnika.“
„Istina o prošlosti neće nestati“
Uprkos dominantnom zvaničnom narativu, Popović smatra da će u Srbiji postojati ljudi koji neće odustati od očuvanja činjenica o ratovima devedesetih. „Dio društva koji veruje da je važno sačuvati istinu o prošlosti nikada neće odustati, uprkos jačini i naporima autoritarnog režima.“
Kako navodi, riječ je o ljudima koji smatraju da je istina važna ne samo zbog prošlosti, već i zbog budućnosti društva.
„Postoje različiti načini očuvanja sjećanja i činjenica, ali suština je da iz prošlosti učimo. Mnogi vjeruju da je za budućnost zemlje važno da sačuvamo znanje o onome što se dogodilo i da na osnovu toga gradimo odgovornije društvo.“
Posebnu ulogu, dodaje, imaće nove generacije. „Dolaze nove generacije koje će neminovno postavljati pitanja, šta se dogodilo i kako je bilo moguće da se takav zločin dogodi u Evropi krajem 20. vijeka.“
Zbog toga vjeruje da pokušaji vlasti da ove teme potiskujue dugoročno neće biti uspješni. „Uvijek će biti ljudi koji će postavljati pitanja. A kada jednom počnete da postavljate pitanja i razmišljate o prošlosti, mnogo ste bliže i tome da dođete do odgovora“, zaključuje Popović.
