Vidljivo siromaštvo 18% kosovskih radnika ne može pokriti mjesečne troškove
Danas je 1. maj, dan koji se širom svijeta obilježava kao Međunarodni dan radnika, simbol historijskih borbi za radnička prava, bolje uslove rada i dostojanstvo zaposlenih.
Ovaj dan je povezan sa sindikalnim pokretima iz 19. stoljeća, posebno protestima za osmosatno radno vrijeme, a danas predstavlja trenutak za razmišljanje o izazovima na tržištu rada — od plata i sigurnosti zaposlenja, do promjena koje donose digitalna ekonomija i automatizacija.
Za radnike nema mnogo razloga za slavlje ovog dana. Podaci iz najnovijeg izvještaja Evropske komisije o uslovima rada i održivom radu, koji se provodi svakih pet godina i objavljen je u aprilu, pokazuju da 39% radnika u Albaniji ima poteškoće ili velike poteškoće da pokrije mjesečne troškove, u poređenju sa 8% koliko iznosi evropski prosjek, prenosi Indeksonline.
Ovaj procenat je najviši u Evropi i znatno je veći u odnosu na druge zemlje. Na drugom mjestu je Grčka, gdje 21% ispitanika kaže da ne može izdržati do kraja mjeseca.
U drugim zemljama regiona situacija je nešto umjerenija, ali i dalje iznad prosjeka zapadne Evrope. U regionu, nakon Albanije, najveći nivo poteškoća u pokrivanju troškova bilježi Kosovo sa 18%. Bosna i Hercegovina također ima relativno visok nivo, od 13%.
U ostalim balkanskim zemljama pokazatelji su niži. Srbija i Sjeverna Makedonija imaju po 9%, Hrvatska 8%, dok Crna Gora ima najniži nivo u regionu sa 7%.
Dok se Sjeverna Makedonija i Crna Gora u izvještaju navode kao zemlje koje su ostvarile značajan napredak u posljednjoj deceniji, u Albaniji procenat radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju troškova i dalje ostaje na rekordnim nivoima.
Ispitanici su zamoljeni da procijene koliko je njihovoj porodici lako ili teško da pokrije mjesečne troškove, uzimajući u obzir ukupne mjesečne prihode iz različitih izvora.
Procjena se vrši na skali od šest nivoa, od „vrlo lako“ do „vrlo teško“. Ukupno gledano, 8% ispitanika u EU je 2024. godine izjavilo da im je teško ili vrlo teško da pokriju troškove. Razlike između spolova bile su zanemarive.
Izvještaj naglašava da anketa pokazuje velike razlike među državama. Udio radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju mjesečnih troškova znatno varira — od samo 1% u Poljskoj do 39% u Albaniji.
Evropa
Podaci također ukazuju na jasnu geografsku podjelu: skandinavske zemlje konstantno prijavljuju nizak nivo finansijskih poteškoća, dok je u nekim zemljama istočne i južne Evrope taj udio znatno veći.
Od 2010. godine, koja se poklapala sa vrhuncem ekonomske krize, procenat radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju troškova značajno je smanjen.
Te godine oko 17% radnika je izjavilo da im je teško ili vrlo teško da žive od svojih prihoda, dok je 2024. taj procenat pao na 8%.
Istovremeno, udio onih koji su rekli da lako ili vrlo lako pokrivaju troškove porastao je sa 30% na 40%.
Najveći napredak zabilježen je u nekim zemljama istočne Evrope, kao što su Bugarska, Mađarska i Latvija, gdje je procenat radnika sa finansijskim poteškoćama smanjen za više od 30 procentnih poena. Značajan pad, preko 20 procentnih poena, zabilježen je i u Hrvatskoj, Litvaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji.
Nijedna zemlja nije zabilježila statistički značajan porast poteškoća u pokrivanju troškova.
Postoji snažna povezanost između karakteristika domaćinstava i njihove finansijske ranjivosti, što potvrđuju i druga istraživanja. Samohrani roditelji su posebno pogođeni — 43% njih navodi da ima poteškoće u pokrivanju troškova.
Samohrane majke su posebno ranjive, sa 46% koje prijavljuju finansijske poteškoće.
Radnici koji žive u porodicama sa djecom suočavaju se s većim finansijskim izazovima, pri čemu 31–37% njih navodi poteškoće. Slijede samačka domaćinstva radno sposobne dobi, gdje 28% prijavljuje finansijske probleme.
Podaci pokazuju i da se finansijska ranjivost razlikuje prema vrsti zaposlenja i zanimanju.
Radnici sa ugovorima na određeno vrijeme (36%), ekonomski zavisni samozaposleni (40%), kao i oni bez ugovora ili s drugim oblicima rada (42%), imaju najveće poteškoće.
Radnici sa nižim kvalifikacijama suočavaju se s većim problemima. Poteškoće prijavljuje 49% radnika u osnovnim zanimanjima, 47% kvalifikovanih radnika u poljoprivredi, 37% zaposlenih u uslugama i prodaji, te 35% operatera mašina i postrojenja.
S druge strane, radnici sa višim kvalifikacijama — menadžeri, tehničari i stručnjaci — imaju znatno manji nivo finansijskih poteškoća, ispod 20%.
Izvještaj naglašava da ove činjenice potvrđuju poznate trendove i ukazuju na potrebu da se politike podrške usmjere na specifične grupe, posebno samohrane roditelje i radnike sa niskim primanjima, koji su pod najvećim finansijskim pritiskom.
Evropska anketa o uslovima rada 2024, objavljena u aprilu ove godine, pruža detaljan uvid u kvalitet rada u Evropi, analizirajući karakteristike radne snage, radna mjesta, kvalitet rada i kvalitet života na poslu.
Anketa je važan alat za donosioce odluka, jer pokazuje koliko je kvalitet rada važan za održiv i inkluzivan ekonomski rast u Evropi.
Rezultati ankete zasnovani su na 36.644 intervjua licem u lice u 35 zemalja. Svaki intervju trajao je oko 45 minuta, pružajući jedinstven uvid u stanje rada u Evropi.
Ova anketa se redovno provodi od 1990. godine, omogućavajući uporedive podatke o uslovima rada u Evropi svakih pet godina.
Za radnike nema mnogo razloga za slavlje ovog dana. Podaci iz najnovijeg izvještaja Evropske komisije o uslovima rada i održivom radu, koji se provodi svakih pet godina i objavljen je u aprilu, pokazuju da 39% radnika u Albaniji ima poteškoće ili velike poteškoće da pokrije mjesečne troškove, u poređenju sa 8% koliko iznosi evropski prosjek, prenosi Indeksonline.
Ovaj procenat je najviši u Evropi i znatno je veći u odnosu na druge zemlje. Na drugom mjestu je Grčka, gdje 21% ispitanika kaže da ne može izdržati do kraja mjeseca.
U drugim zemljama regiona situacija je nešto umjerenija, ali i dalje iznad prosjeka zapadne Evrope. U regionu, nakon Albanije, najveći nivo poteškoća u pokrivanju troškova bilježi Kosovo sa 18%. Bosna i Hercegovina također ima relativno visok nivo, od 13%.
U ostalim balkanskim zemljama pokazatelji su niži. Srbija i Sjeverna Makedonija imaju po 9%, Hrvatska 8%, dok Crna Gora ima najniži nivo u regionu sa 7%.
Dok se Sjeverna Makedonija i Crna Gora u izvještaju navode kao zemlje koje su ostvarile značajan napredak u posljednjoj deceniji, u Albaniji procenat radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju troškova i dalje ostaje na rekordnim nivoima.
Ispitanici su zamoljeni da procijene koliko je njihovoj porodici lako ili teško da pokrije mjesečne troškove, uzimajući u obzir ukupne mjesečne prihode iz različitih izvora.
Procjena se vrši na skali od šest nivoa, od „vrlo lako“ do „vrlo teško“. Ukupno gledano, 8% ispitanika u EU je 2024. godine izjavilo da im je teško ili vrlo teško da pokriju troškove. Razlike između spolova bile su zanemarive.
Izvještaj naglašava da anketa pokazuje velike razlike među državama. Udio radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju mjesečnih troškova znatno varira — od samo 1% u Poljskoj do 39% u Albaniji.
Evropa
Podaci također ukazuju na jasnu geografsku podjelu: skandinavske zemlje konstantno prijavljuju nizak nivo finansijskih poteškoća, dok je u nekim zemljama istočne i južne Evrope taj udio znatno veći.
Od 2010. godine, koja se poklapala sa vrhuncem ekonomske krize, procenat radnika koji imaju poteškoće u pokrivanju troškova značajno je smanjen.
Te godine oko 17% radnika je izjavilo da im je teško ili vrlo teško da žive od svojih prihoda, dok je 2024. taj procenat pao na 8%.
Istovremeno, udio onih koji su rekli da lako ili vrlo lako pokrivaju troškove porastao je sa 30% na 40%.
Najveći napredak zabilježen je u nekim zemljama istočne Evrope, kao što su Bugarska, Mađarska i Latvija, gdje je procenat radnika sa finansijskim poteškoćama smanjen za više od 30 procentnih poena. Značajan pad, preko 20 procentnih poena, zabilježen je i u Hrvatskoj, Litvaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Rumuniji.
Nijedna zemlja nije zabilježila statistički značajan porast poteškoća u pokrivanju troškova.
Postoji snažna povezanost između karakteristika domaćinstava i njihove finansijske ranjivosti, što potvrđuju i druga istraživanja. Samohrani roditelji su posebno pogođeni — 43% njih navodi da ima poteškoće u pokrivanju troškova.
Samohrane majke su posebno ranjive, sa 46% koje prijavljuju finansijske poteškoće.
Radnici koji žive u porodicama sa djecom suočavaju se s većim finansijskim izazovima, pri čemu 31–37% njih navodi poteškoće. Slijede samačka domaćinstva radno sposobne dobi, gdje 28% prijavljuje finansijske probleme.
Podaci pokazuju i da se finansijska ranjivost razlikuje prema vrsti zaposlenja i zanimanju.
Radnici sa ugovorima na određeno vrijeme (36%), ekonomski zavisni samozaposleni (40%), kao i oni bez ugovora ili s drugim oblicima rada (42%), imaju najveće poteškoće.
Radnici sa nižim kvalifikacijama suočavaju se s većim problemima. Poteškoće prijavljuje 49% radnika u osnovnim zanimanjima, 47% kvalifikovanih radnika u poljoprivredi, 37% zaposlenih u uslugama i prodaji, te 35% operatera mašina i postrojenja.
S druge strane, radnici sa višim kvalifikacijama — menadžeri, tehničari i stručnjaci — imaju znatno manji nivo finansijskih poteškoća, ispod 20%.
Izvještaj naglašava da ove činjenice potvrđuju poznate trendove i ukazuju na potrebu da se politike podrške usmjere na specifične grupe, posebno samohrane roditelje i radnike sa niskim primanjima, koji su pod najvećim finansijskim pritiskom.
Evropska anketa o uslovima rada 2024, objavljena u aprilu ove godine, pruža detaljan uvid u kvalitet rada u Evropi, analizirajući karakteristike radne snage, radna mjesta, kvalitet rada i kvalitet života na poslu.
Anketa je važan alat za donosioce odluka, jer pokazuje koliko je kvalitet rada važan za održiv i inkluzivan ekonomski rast u Evropi.
Rezultati ankete zasnovani su na 36.644 intervjua licem u lice u 35 zemalja. Svaki intervju trajao je oko 45 minuta, pružajući jedinstven uvid u stanje rada u Evropi.
Ova anketa se redovno provodi od 1990. godine, omogućavajući uporedive podatke o uslovima rada u Evropi svakih pet godina.
