Američki profesor Serwer: Srbija ostaje glavni izvor destabilizacije na Balkanu

U analizi objavljenoj na peacefare.net, američki profesor Daniel Serwer ocjenjuje da, iako region trenutno nije „tačka usijanja“, lako bi to mogao postati ukoliko izostane demokratska politička promjena, piše RTKLive.

Prema jednoj ocjeni, glavni problem nije nedostatak stabilnosti, već to što se „postojeća stabilnost održava kroz korupciju, etničke tenzije i autokratiju“.

Serwer navodi da su tokom saslušanja kongresmeni iznosili argumentovane stavove i pitanja te da je među svedocima i članovima Kongresa dominiralo mišljenje kako Srbija ostaje izvor brojnih problema na Balkanu – zbog korupcije, autokratskog upravljanja, bliskih ekonomskih i vojnih odnosa sa Kinom te političko-finansijskih veza sa Rusijom. Zatražena je jasnija podrška Kosovu i Albancima na jugu Srbije, uprkos rezervama pojedinih zvaničnika State departmenta prema premijeru Albinu Kurtiju.

Kongresmeni su otvorili i pitanje odluke administracije Donalda Trumpa da ukine sankcije Miloradu Dodiku i saradnicima, za šta niko nije mogao da navede jasan interes SAD. Takođe je razmatrano da li je tu odluku moglo da utiče lobiranje osoba bliskih bivšem predsjedniku ili čak lični interesi njegove porodice. Dio svjedoka predložio je ponovno uvođenje sankcija.

Serwer je osporio optimizam pojedinih svjedoka da bi se Srbija mogla vratiti Zapadu, navodeći da četvorogodišnji napori administracije Josepha Bidena nisu dali rezultate, dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, po njegovoj ocjeni, nema interes da rizikuje vlast borbom protiv korupcije, raskidom veza sa Moskvom i Pekingom ili omogućavanjem slobode medija i pravosuđa.

On smatra da Vučić ne želi ni pristupanje Srbije i BiH NATO-u i da je više zainteresovan za privatne projekte političke težine u Vašingtonu, poput razgovora o izgradnji Trumpovog hotela u Beogradu.

Jedna od spornih tema bilo je izlaganje Maksa Primorca iz Heritage Foundation, koji je pozvao na ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH i formiranje „trećeg entiteta“ za Hrvate.

Serwer upozorava da bi takav potez urušio Dejtonski sporazum i podstakao otcjepljenje srpskog i hrvatskog entiteta, što bi moglo dovesti do novog konflikta uz nejasan bosanski entitet u središtu zemlje. Pohvalio je pristup Lukea Coffeyija i Eda Josepha, koji su se zalagali za očuvanje Dejtona.

U svojoj analizi Serwer upozorava na ono što naziva „iluzijom stabilnosti“ – region djeluje mirno upravo zato što je stabilnost zasnovana na korupciji, etničkim tenzijama i anti-demokratskim strukturama. Takva stabilnost, kaže, lako može da se uruši ukoliko vladajuće strukture počnu da traže još više moći ili koristi.

Po njemu, Zapadni Balkan ne treba održavanje statusa kvo, već suštinske demokratske promjene evropskog i prozapadnog karaktera: više individualnih prava u BiH, jačanje suvereniteta Kosova i smanjenje autokratije u Srbiji. SAD mogu dati podršku, ali ključna odgovornost ostaje na građanima regiona.

Serwer zaključuje da će, ukoliko zemlje Balkana odlučno krenu ka demokratizaciji, njihov put ka EU i NATO biti znatno lakši.