
Bezbjednost Zapadnog Balkana zavisi od samih država, smatra profesor evropskog prava sa Univerziteta u Prištini Avni Mazreku.
On za Kosovo onlajn navodi da niko sa Zapadnog Balkana ne odbija članstvo u Natou i EU, osim Republike Srpske i Srbije.
„Srbija je neutralna u pogledu članstva u Natou, ali nije neutralna u izboru oružja. Logično pitanje bi bilo zašto se toliko ulaže u naoružavanje zemalja Zapadnog Balkana? Protiv koga će se to oružje koristiti? Postoje neke indikacije koje se prezentuju građanima ili zvaničnicima ovih zemalja, uključujući Kosovo i šire, o tome kakav je interes država za ulaganje u vojnu oblast? U Istočnoj Evropi videli smo izjave lidera pojedinih država poput Poljske, Estonije, Litvanije, Bjelorusije i Rusije koje su za rat. Ovakva situacija u cijeloj Evropi se dešava prvi put od završetka Drugog svjetskog rata. Nemamo tako oštru retoriku i određene akcije u vezi sa nestabilnošću Evrope uopšte“, kaže Mazreku.
On dalje podsjeća i da je Prvi svjetski rat takođe počeo na Zapadnom Balkanu.
„To pokazuje da je interesovanje određenih vojnih sila, u određenim istorijskim trenucima, korišćeno u određene svrhe u funkciji nestabilnosti. Ne znam tačno na šta je gospođa Osmani mislila u ovom slučaju, kada su u pitanju Srbija i njena uloga. Želim da kažem da je Srbija imala priliku i ima priliku da dokaže konstruktivnost u pogledu svojih prijateljskih odnosa sa zemljama Zapadnog Balkana, koje u ovom slučaju imaju konstruktivne odnose sa Albanijom, kao i između Srbije i Makedonije. Ali nepriznavanje Kosova od strane Srbije ima izuzetno destruktivnu ulogu za Zapadni Balkan jer sve dok postoji država koja smatra drugu državu sastavnim dijelom sebe, drugim riječima, određeni lider izjavljuje da je ta određena država, u ovom slučaju Kosovo, sastavni dio moje države, to je drugim riječima objava rata“, kaže Mazreku.
Profesor dalje ističe i da se „u ovom kontekstu, Srbija može kvalifikovati kao ona koja igra destruktivnu ulogu u funkciji mira na Zapadnom Balkanu“.
„I sve dok Srbija nije konstruktivna, smatra se konfliktnom državom, gdje je proizvela sukobe i razlikuje se od Evrope. U ovom slučaju složio bih se da bi trebalo da ovaj dio nazovemo Jugoistočna Evropa, a ne Zapadni Balkan, jer je konotacija takva. Dakle, Srbija mora da manifestuje održivi mir, a to se postiže priznavanjem Kosova, približavanjem Srbije takozvanom „transatlantskom kišobranu“. Ideja je da Srbija bude punopravni dio EU, ali i punopravni dio Natoa jer je Nato od 1949. godine jedini garant mira i bezbjednosti na evropskoj teritoriji“.
Mazreku kaže da smo iz istorije naučili kako je jedna evropska zemlja bila izložena određenom riziku.
„Na primjer, da je Ukrajina bila dio Natoa, do ovog sukoba ne bi došlo. Da je Ukrajina bila dio Natoa kao baltičke zemlje, onda danas ne bismo razgovarali o sukobu u Ukrajini. Stoga, nedostatak članstva Zapadnog Balkana i EU u Natou stvara potencijalne pretpostavke da se ne iskoristi ono što se naziva bezbjednosnom garancijom za Evropu. Jer ni Kosovo ni Albanija, ni Srbija, ni Makedonija, ni Crna Gora nisu izmislile ove garancije“, kaže Mazreku.
Izvor: Kosovo Online
„Srbija je neutralna u pogledu članstva u Natou, ali nije neutralna u izboru oružja. Logično pitanje bi bilo zašto se toliko ulaže u naoružavanje zemalja Zapadnog Balkana? Protiv koga će se to oružje koristiti? Postoje neke indikacije koje se prezentuju građanima ili zvaničnicima ovih zemalja, uključujući Kosovo i šire, o tome kakav je interes država za ulaganje u vojnu oblast? U Istočnoj Evropi videli smo izjave lidera pojedinih država poput Poljske, Estonije, Litvanije, Bjelorusije i Rusije koje su za rat. Ovakva situacija u cijeloj Evropi se dešava prvi put od završetka Drugog svjetskog rata. Nemamo tako oštru retoriku i određene akcije u vezi sa nestabilnošću Evrope uopšte“, kaže Mazreku.
On dalje podsjeća i da je Prvi svjetski rat takođe počeo na Zapadnom Balkanu.
„To pokazuje da je interesovanje određenih vojnih sila, u određenim istorijskim trenucima, korišćeno u određene svrhe u funkciji nestabilnosti. Ne znam tačno na šta je gospođa Osmani mislila u ovom slučaju, kada su u pitanju Srbija i njena uloga. Želim da kažem da je Srbija imala priliku i ima priliku da dokaže konstruktivnost u pogledu svojih prijateljskih odnosa sa zemljama Zapadnog Balkana, koje u ovom slučaju imaju konstruktivne odnose sa Albanijom, kao i između Srbije i Makedonije. Ali nepriznavanje Kosova od strane Srbije ima izuzetno destruktivnu ulogu za Zapadni Balkan jer sve dok postoji država koja smatra drugu državu sastavnim dijelom sebe, drugim riječima, određeni lider izjavljuje da je ta određena država, u ovom slučaju Kosovo, sastavni dio moje države, to je drugim riječima objava rata“, kaže Mazreku.
Profesor dalje ističe i da se „u ovom kontekstu, Srbija može kvalifikovati kao ona koja igra destruktivnu ulogu u funkciji mira na Zapadnom Balkanu“.
„I sve dok Srbija nije konstruktivna, smatra se konfliktnom državom, gdje je proizvela sukobe i razlikuje se od Evrope. U ovom slučaju složio bih se da bi trebalo da ovaj dio nazovemo Jugoistočna Evropa, a ne Zapadni Balkan, jer je konotacija takva. Dakle, Srbija mora da manifestuje održivi mir, a to se postiže priznavanjem Kosova, približavanjem Srbije takozvanom „transatlantskom kišobranu“. Ideja je da Srbija bude punopravni dio EU, ali i punopravni dio Natoa jer je Nato od 1949. godine jedini garant mira i bezbjednosti na evropskoj teritoriji“.
Mazreku kaže da smo iz istorije naučili kako je jedna evropska zemlja bila izložena određenom riziku.
„Na primjer, da je Ukrajina bila dio Natoa, do ovog sukoba ne bi došlo. Da je Ukrajina bila dio Natoa kao baltičke zemlje, onda danas ne bismo razgovarali o sukobu u Ukrajini. Stoga, nedostatak članstva Zapadnog Balkana i EU u Natou stvara potencijalne pretpostavke da se ne iskoristi ono što se naziva bezbjednosnom garancijom za Evropu. Jer ni Kosovo ni Albanija, ni Srbija, ni Makedonija, ni Crna Gora nisu izmislile ove garancije“, kaže Mazreku.
Izvor: Kosovo Online


