Albanian post

Britanski SIS i američka CIA pokrenuli su zajedničku subverzivnu operaciju, koristeći albanske imigrante kao agente, a albanska subverzija je bila možda jedna od najtajnijih zapadnih paravojnih operacija u Istočnom bloku, piše Albanian post.

Drugi antikomunistički usmereni Albanci i mnogi nacionalisti radili su kao agenti za grčke, italijanske i jugoslovenske obavještajne službe, od kojih su neke podržavale britanske i američke tajne službe, dodaje taj medij.

Kako navodi, specijalni izvještaj potvrđuje prvu fazu misije koju je pokrenuo BKI (Nezavisni nacionalni blok) pod nazivom „Obavještajne operacije protiv Albanije od strane Italije i Grčke“.

U suštini, navodi Albanian post, američka CIA je napravila tri plana za uspješnu konkretizaciju subverzije.

Plan 1

Strani ogranak trenutno je bio angažovan u dvije obaveštajne operacije usmerene protiv Albanije i trebalo je da izvede treću tokom juna mjeseca.

Izvođena je zajednička operacija sa italijanskom mornaričkom obavještajnom službom za vazdušni prodor obavještajnih službi u Albaniju.

Ovoj organizaciji prvi put se obratila italijanska pomorska obaveštajna služba u proljeće 1948. godine sa prijedlogom za uspostavljanje zajedničkih operacija u Albaniji.

U julu 1948. je dat konačan pristup OSO-ovoj obavezi za takvu operaciju.

Ova obaveza je uključivala obezbjeđivanje aviona G-47 za korišćenje u vazdušnom transportu osoblja za snabdjevanje i sredstva.

Oficir italijanske pomorske obavještajne službe AA i službenik OSO radili su zajedno na razvoju ove operacije.

Jedan avion C-47 isporučen je u oktobru 1948. godine, a ostala operativne zalihe su primljene u Njemačkoj i Švicarskoj. V/T komunikacija je uspostavljena sa baznom stanicom u Italiji.

Članovi tima su regrutovani iz kampova u Italiji i Grčkoj, sa izuzetkom jednog pojedinca čiji je prevoz iz Njemačke organizovao OSO.

Agenti poslati u Albaniju bi se zatim povezivali sa lokalnim pokretima otpora preko vođa takvih pokreta identifikovanih u dva memoranduma OPC od 18. januara i 15. marta 1949. godine.

Umešani Albanci su izabrani zbog njihovih porodičnih veza i njihovog poznavanja regiona Elbasan i Mirdita u centralnoj Albaniji, gdje je ranije prijavljeno da postoje grupe otpora.

Muslimanski i katolički agenti bili su uključeni u uslove koje je odabrao albanski lider u Italiji, koji je sarađivao sa italijanskom mornaricom i OSO na organizovanju ove operacije, Ismail Verlaci.

Neposredni cilj ovog plana je bio da se infiltriraju timovi agenata iz vazduha, opremljeni V/T kompletima, da kontaktiraju uspostavljene grupe otpora radi prikupljanja obavještajnih podataka.

Konkretni obavještajni ciljevi koje je odredio Vašington, uključujući željene informacije o grupama otpora, ticali su se domaćih političkih uslova, različitih odbrambenih objekata i borbenog poretka.

Ovaj plan je ušao u svoju operativnu fazu 15. februara 1949. godine kada su četiri agenta, koji su formirali po dva tima sa odvojenim komunikacijama, bačeni u odličnim uslovima u okrugu Serišti, u regionu Mirdita u Albaniji.

Sljedeći agenti koji su skočili podjeljeni su u dva tima.

U prvom timu su bili Alush Imishanak i Xhevdet Bloshmi, dok su u drugom timu bili Ndue Gjonmarkaj i Ndue Melishin.

Još uvijek nije uspostavljen radio kontakt sa prva dva tima.

Izviđački let je u noći 12. aprila obavljen iznad Albanije u optimalnim vremenskim uslovima, ali nije bilo zemaljskih signala u oblasti gdje se to očekivalo u skladu sa unapred utvrđenim planom.

Ismail Verlaci je 24. aprila primio komercijalnu depešu iz Kastorije u Grčkoj, koju je potpisao Leshanak, u kojoj se navodi da su on i Bloshmi bezbjedno stigli u Kastoriju.

Dana 28. aprila primio je telegram u kojem je pisalo da su dvojica muškaraca stigla u Atinu.

Biilo je očekivano da se u junu uđe u operativnu fazu.

Plan 2

Prema strogo povjerljivim dokumentima CIA-e, u tadašnjem trenutku ovi agenti, koji će vjerovatno biti izbačeni iz vazduha, izgleda da nemaju propagandni potencijal.

Ukoliko se kasnije razviju takvi potencijali, OFC će biti obavješten, pišu novine.

Plan 3

Ova operacija, koja je odobrena 1. marta 1949. godine, podrazumevala je korišćenje osoblja organizacije Keva, najveće organizacije grčkih izbjeglica iz Južne Albanije, za prikupljanje informacija.

Agenti za ovu operaciju bili su Stefanos Venakides, sekretar Keve i službenik Narodne banke Grčke i Nikolaos Pangos, ljekar i potpredsjednik Keve.

Ova dvojica su neko vrijeme bila angažovana na upravljanju agentima u Južnoj Albaniji.

Oni su prijavili ukupno osamnaest aktivnih agenata blizu albanskih gradova Đirokastra, Leskovik, Permet, Vljore i Korce.

Za granične prijelaze u tom trenutku bilo je na raspolaganju 15 kurira.

Uz dokument je priložen spisak od dvadeset sedam poznatih Keva agenata i kurira, sa njihovim lokacijama i trenutnim zanimanjima.

Organizacija Keva, kako je navedeno u dopisu CIA-e od 18. januara, ima široke funkcije, uključujući aktivnosti pomoći u Grčkoj i otpor u Albaniji, a prijavljeno je da ima aktivno članstvo od 5.000 ljudi u Grčkoj i 2.000 od 3.000 u južnoj Albaniji.

Ciljevi ove operacije uključivali su prikupljanje obavještajnih podataka o organizacijama otpora u Južnoj Albaniji i njihovim programima i planovima, podataka o instalaciji i izgradnji luka i aerodroma, obimu i prirodi albanske pomoći grčkim pobunjenicima i njihovom borbenom poretku.

Kuriri će biti poslati preko albanske granice da iniciraju organizaciju mreže agenata unutar Albanije za postizanje ovih ciljeva.

Svi poznati agenti, potencijalni agenti i kuriri su provjereni u OSO fajlovima.

Ova operacija se pripremala. Štab je trenutno bio u Atini, ali je planirano da se uspostavi napredna operativna baza u Janjini.

Očekivalo se da će prvi kurirski timovi koji rade pod upravom i kontrolom američke CIA biti poslani u narednih šest nedjelja.

Izvor: Kosovo online/Albanian post