Kosovo i Srbija su u februaru, prema navodima EU, prihvatili kompromisni prijedlog na kojem su Brisel i Vašington radili mesecima. Nemački novinar Tomas Bray analizira da li je to put ka rješenju ili novi neuspjeh.
Ruski predsednik Vladimir Putin je trajni spor između Srbije i njene bivše pokrajine Kosova uvijek koristio kao uzor za svoje napade na Ukrajinu. Zapad je, kaže, dozvolio da se Kosovo – na kojem u međuvremenu gotovo isključivo žive Albanci – prije 15 godina otcjepi od Srbije. Zato sada mora da dozvoli da Rusija vrati područja koja njoj istorijski pripadaju, kao što su Krim ili istočna Ukrajina, kaže Putin. Zbog toga Zapad sada žuri da konačno, nakon više decenija, riješi kosovski konflikt, kako bi vladaru Kremlja izbio iz ruku navodni argument.
Rezultat zapadnih nastojanja bio je njemačko-francuski kompromisni prijedlog iz novembra 2022, koji je krajem februara 2023. objavljen kao stav EU. Najvažnije odredbe tog dokumenta od jedanaest tačaka su: dvije strane međusobno priznaju nacionalna dokumenta i simbole druge strane. Srbija odustaje od blokade članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene nacije. Kosovo omogućava stvaranje već deset godina sporne „zajednice opština“ za srpsku manjinu i garantuje posebnu zaštitu brojnih srednjovjekovnih srpsko-pravoslavnih crkava i manastira na svojoj teritoriji.
Taj plan podržavaju i Sjedinjene Države. Vodeće diplomate iz Brisela i Vašingtona već nedjeljama hodočaste u glavne gradove Beograd i Prištinu kako bi podstakli Srbiju i Kosovo da prihvate te prijedloge. A ako se može vjerovati medijima iz tih dveju zapadnobalkanskih zemalja, zapadni izaslanici pretili su političkom i ekonomskom izolacijom ako se njihov najnoviji prijedlog ponovo odbaci, kao što se to često događalo u prošlosti.
Borellov proboj
Ključni događaj zbio se 27. februara 2023. u Briselu: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti sedeli su za istim stolom, uz moderaciju posrednika EU. Na kraju je visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Josep Borell objavio proboj: da su obe strane prihvatile prijedlog EU. Time su otvorena vrata za konačno rješenje tog trajnog evropskog konflikta, rekao je Borell.
S lijeva na desno: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, visoki predstavnik EU za spoljne poslove Josep Borell, specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak i premijer Kosova Albin Kurti u Briselu 27. februara 2023.
Ali, nakon povratka iz Brisela u Beogradu i Prištini, ništa se nije moglo čuti o navodnim obećanjima u glavnom sjedištu EU. Srbija nikada neće dozvoliti članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama, zagarantovao je predsjednik Vučić. Premijer Kosova Kurti zaklinjao se u parlamentu u Prištini da ne dolazi u obzir stvaranje Zajednice srpskih opština s autonomijom i samoupravom, kao ni posebna zaštita za srpsko kulturno blago.
Albanske i srpske pozicije se međusobno isključuju
Ponašanje Kurtija i Vučića nije ni neočekivano ni iznenađuje, jer Priština i Beograd kada je riječ o kosovskom pitanju zauzimaju gledišta koja se ni u čemu ne mogu uskladiti. Slično kao Palestinci i Izraelci na Bliskom istoku, dva naroda polažu pravo na istu teritoriju. „Kosovo je srce Srbije“ – argument je Beograda koji ukazuje na istorijske građevine i srednjovjekovne bitke. Albanci sebe vide kao autohton narod na Kosovu – i oni tamo već odavno imaju apsolutnu većinu stanovništva.
Slobodan Milošević, tada predsjednik ostatka Jugoslavije, tokom govora 2000. godine
Još važnije je to što je naročito u Srbiji pitanje Kosova već decenijama najvažnija tema svih političkih snaga. Tako je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji je kasnije na Međunarodnom tribunalu u Hagu optužen kao ratni zločinac, kosovski konflikt iskoristio za svoj politički uspon. Kasnije je demokratski političar Vojislav Koštunica u ustav upisao pravo Srbije na Kosovo. I do sada posljednji demokratski predsjednik Srbije, Boris Tadić, učinio je pitanje Kosova centrom svog političkog djelovanja. Zato ne iznenađuje što je to i za predsjednika Vučića osnova njegove vladavine.
Nema zapadne kritike prema Vučiću
S obzirom na to da je Zapadu, prema sopstvenim predubeđenjima, potreban predsjednik Srbije za kompromis s kosovskim Albancima, Brisel se uzdržava i od najmanje kritike na račun Vučićevog sve autoritarnijeg sistema vladanja. Njegove glavne karakteristike su isključivanje svih nezavisnih državnih institucija, instrumentalizacija pravosuđa, cenzura medija i dominacija nad ekonomskim sistemom preko odanih sljedbenika.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin posjetio je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića 17. januara 2019.
„Mitovi prošlosti, a prije svega mit da je Kosovo sveta srpska zemlja, služi samo tome da ne razmišljamo o aktuelnom stanju“, kritikuje srpski novinar Milojko Pantić. A opozicioni kolumnista Dejan Ilić kaže: „Vučić već godinama bježi od bilo kakve obveze, živi od krize i stvara razne spektakle, kako nijedan problem Srbije ne bi bio riješen.“ Iz toga Ilić zaključuje: „Ako riješi kosovsku krizu, on više neće biti potreban.“
Albin Kurti, danas premijer Kosova, tokom predizborne kampanje u Prištini,14. januara 2021.
Slično ponašanje može se videti i na strani Kosova. Premijer Kurti je još kao studentski vođa nastupao s ciljem odvajanja Kosova od Srbije i uspostavljanja ravnopravnosti sa Srbijom. Zbog toga godinama je bio u srpskim zatvorima, a ti stavovi su očigledno njegova politička misija.
Završnica u Ohridu
Uz posredovanje EU, Vučić i Kurti će se 18. marta ponovo sresti u sjevernomakedonskom Ohridu. Tada bi obe strane morale jasno da kažu da li su zaista spremne da napuste svoje dosadašnje pozicije, kako to tvrdi Brisel. Za sada ostaje tajna kako bi to trebalo da izgleda. Vučić bi, recimo, morao da dâ zeleno svijetlo za članstvo Kosova u svim međunarodnim organizacijama – a ipak da spreči članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama.
Kurti bi morao da omogući stvaranje Zajednice srpskih opština – iako je protiv bilo kakvog institucionalnog i teritorijalnog oblika te zajednice, a zaštitu manjina želi da ograniči samo na zaštitu pojedinca. A što se tiče posebne zaštite srpskih manastira i crkava, kosovska opozicija već zajedljivo govori da će u budućnosti morati da se pokazuje pasoš kako bi se posjetili te spomenici kulture.
S obzirom na takvu situaciju, očigledno će biti potrebna velika diplomatska vještina kako bi se spojilo ono što je nespojivo. Nakon iskustava iz proteklih decenija sa zapadnom politikom prema Balkanu, postoji strah da bi još jednom mogao da bude postignut kompromis u kojem svi nalaze svoje interese, ali koji ništa ne mijenja kada je riječ o stvarnim problemima.
Rezultat zapadnih nastojanja bio je njemačko-francuski kompromisni prijedlog iz novembra 2022, koji je krajem februara 2023. objavljen kao stav EU. Najvažnije odredbe tog dokumenta od jedanaest tačaka su: dvije strane međusobno priznaju nacionalna dokumenta i simbole druge strane. Srbija odustaje od blokade članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene nacije. Kosovo omogućava stvaranje već deset godina sporne „zajednice opština“ za srpsku manjinu i garantuje posebnu zaštitu brojnih srednjovjekovnih srpsko-pravoslavnih crkava i manastira na svojoj teritoriji.
Taj plan podržavaju i Sjedinjene Države. Vodeće diplomate iz Brisela i Vašingtona već nedjeljama hodočaste u glavne gradove Beograd i Prištinu kako bi podstakli Srbiju i Kosovo da prihvate te prijedloge. A ako se može vjerovati medijima iz tih dveju zapadnobalkanskih zemalja, zapadni izaslanici pretili su političkom i ekonomskom izolacijom ako se njihov najnoviji prijedlog ponovo odbaci, kao što se to često događalo u prošlosti.
Borellov proboj
Ključni događaj zbio se 27. februara 2023. u Briselu: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti sedeli su za istim stolom, uz moderaciju posrednika EU. Na kraju je visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Josep Borell objavio proboj: da su obe strane prihvatile prijedlog EU. Time su otvorena vrata za konačno rješenje tog trajnog evropskog konflikta, rekao je Borell.
S lijeva na desno: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, visoki predstavnik EU za spoljne poslove Josep Borell, specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak i premijer Kosova Albin Kurti u Briselu 27. februara 2023.
Ali, nakon povratka iz Brisela u Beogradu i Prištini, ništa se nije moglo čuti o navodnim obećanjima u glavnom sjedištu EU. Srbija nikada neće dozvoliti članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama, zagarantovao je predsjednik Vučić. Premijer Kosova Kurti zaklinjao se u parlamentu u Prištini da ne dolazi u obzir stvaranje Zajednice srpskih opština s autonomijom i samoupravom, kao ni posebna zaštita za srpsko kulturno blago.
Albanske i srpske pozicije se međusobno isključuju
Ponašanje Kurtija i Vučića nije ni neočekivano ni iznenađuje, jer Priština i Beograd kada je riječ o kosovskom pitanju zauzimaju gledišta koja se ni u čemu ne mogu uskladiti. Slično kao Palestinci i Izraelci na Bliskom istoku, dva naroda polažu pravo na istu teritoriju. „Kosovo je srce Srbije“ – argument je Beograda koji ukazuje na istorijske građevine i srednjovjekovne bitke. Albanci sebe vide kao autohton narod na Kosovu – i oni tamo već odavno imaju apsolutnu većinu stanovništva.
Slobodan Milošević, tada predsjednik ostatka Jugoslavije, tokom govora 2000. godine
Još važnije je to što je naročito u Srbiji pitanje Kosova već decenijama najvažnija tema svih političkih snaga. Tako je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji je kasnije na Međunarodnom tribunalu u Hagu optužen kao ratni zločinac, kosovski konflikt iskoristio za svoj politički uspon. Kasnije je demokratski političar Vojislav Koštunica u ustav upisao pravo Srbije na Kosovo. I do sada posljednji demokratski predsjednik Srbije, Boris Tadić, učinio je pitanje Kosova centrom svog političkog djelovanja. Zato ne iznenađuje što je to i za predsjednika Vučića osnova njegove vladavine.
Nema zapadne kritike prema Vučiću
S obzirom na to da je Zapadu, prema sopstvenim predubeđenjima, potreban predsjednik Srbije za kompromis s kosovskim Albancima, Brisel se uzdržava i od najmanje kritike na račun Vučićevog sve autoritarnijeg sistema vladanja. Njegove glavne karakteristike su isključivanje svih nezavisnih državnih institucija, instrumentalizacija pravosuđa, cenzura medija i dominacija nad ekonomskim sistemom preko odanih sljedbenika.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin posjetio je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića 17. januara 2019.
„Mitovi prošlosti, a prije svega mit da je Kosovo sveta srpska zemlja, služi samo tome da ne razmišljamo o aktuelnom stanju“, kritikuje srpski novinar Milojko Pantić. A opozicioni kolumnista Dejan Ilić kaže: „Vučić već godinama bježi od bilo kakve obveze, živi od krize i stvara razne spektakle, kako nijedan problem Srbije ne bi bio riješen.“ Iz toga Ilić zaključuje: „Ako riješi kosovsku krizu, on više neće biti potreban.“
Albin Kurti, danas premijer Kosova, tokom predizborne kampanje u Prištini,14. januara 2021.
Slično ponašanje može se videti i na strani Kosova. Premijer Kurti je još kao studentski vođa nastupao s ciljem odvajanja Kosova od Srbije i uspostavljanja ravnopravnosti sa Srbijom. Zbog toga godinama je bio u srpskim zatvorima, a ti stavovi su očigledno njegova politička misija.
Završnica u Ohridu
Uz posredovanje EU, Vučić i Kurti će se 18. marta ponovo sresti u sjevernomakedonskom Ohridu. Tada bi obe strane morale jasno da kažu da li su zaista spremne da napuste svoje dosadašnje pozicije, kako to tvrdi Brisel. Za sada ostaje tajna kako bi to trebalo da izgleda. Vučić bi, recimo, morao da dâ zeleno svijetlo za članstvo Kosova u svim međunarodnim organizacijama – a ipak da spreči članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama.
Kurti bi morao da omogući stvaranje Zajednice srpskih opština – iako je protiv bilo kakvog institucionalnog i teritorijalnog oblika te zajednice, a zaštitu manjina želi da ograniči samo na zaštitu pojedinca. A što se tiče posebne zaštite srpskih manastira i crkava, kosovska opozicija već zajedljivo govori da će u budućnosti morati da se pokazuje pasoš kako bi se posjetili te spomenici kulture.
S obzirom na takvu situaciju, očigledno će biti potrebna velika diplomatska vještina kako bi se spojilo ono što je nespojivo. Nakon iskustava iz proteklih decenija sa zapadnom politikom prema Balkanu, postoji strah da bi još jednom mogao da bude postignut kompromis u kojem svi nalaze svoje interese, ali koji ništa ne mijenja kada je riječ o stvarnim problemima.
