Putinovim stopama

Vučić je slično Slobodanu Miloševiću učinio da je najvažnija funkcija ona na kojoj se on nalazi. Može da bude i predsjednik Mjesne zajednice, bit će glavni baja u zemlji, piše autor.

Krajem prošle godine, prvi put od kada je Aleksandar Vučić došao na vlast, pojedini sledbenici SNS-a, nižeg ranga, sve su glasnije iznosili stav da bi aktuelnom predsedniku Srbije trebalo omogućiti da i po isteku mandata ostane na toj funkciji. To bi značilo da bi Srbija morala da dobije novi Ustav, jer prema važećem neko može biti predsednik države samo dva mandata. Vučiću je ovo drugi mandat i ističe mu na proleće 2027.

Neko bi rekao da je to daleko, ali naprednjaci ne misle tako i malo su zavrteli mašineriju. Najglasniji po tom pitanju bio je izvesni penzionisani član nekadašnje Udbe iliti Službe državne bezbednosti, koji iz nedelje u nedelju truje javnost u Srbiji neverovatnim teorijama, ali još neverovatnijim izlivima ljubavi prema predsedniku Srbije. Tako je jednom narodnom poslaniku, u televizijskom studiju, poručio: “Šta čekate, Bog te video, menjajte Ustav”.

Da bi se Ustav Srbije promenio, potrebno je organizovati referendum, pa ako bi takva inicijativa prošla, onda bi Skupština Srbije proglasila izmene Ustava i omogućila Vučiću da se i dalje kandiduje za predsednika. Ko zna, možda doživotno. Ni to nije isključeno.

Na kraju se i Vučić oglasio po ovom pitanju. Jednom krajem godine, a drugi put dan posle pravoslavnog Božića. Njemu, naime, ne pada na pamet da menja Ustav da bi bio predsednik još koji mandat. Navodno, treći mandat ne bi mogao da izdrži ni fizički.

“Dojadio sam i Bogu i narodu, sada trčim trku sa sobom, a ne sa protivnicima koji nisu razumeli da ne treba da žele Srbiji zlo da bi njima bilo dobro, već je trebalo da gledaju kako Srbiji da bude dobro”, rekao je Vučić.

‘Glavni baja’ u Srbiji

Njemu, međutim, nije verovati. Tako je 30. juna 2015. godine rekao da neće da bude predsednik Srbije, da ga to mesto ne zanima i da poštuje i podržava rad tadašnjeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića.

Da mu ne pada na pamet da se kandiduje za predsednika Srbije ponovio je i 28. aprila 2016. godine. Tada je rekao da neće da ide na predsedničke izbore, da mu je narod dao mandat da bude premijer, i da radi konkretan i težak posao. Još dva puta je isto ponovio 2016. godine, a poslednji put 13. oktobra, uglavnom ismejavajući one koji bi mu to pitanje postavili. Na izborima za predsednika Srbije 2. aprila 2017. godine pobedio je u prvom krugu predsedničkih izbora. Toliko o njegovoj, više puta ponovljenoj, datoj reči.

Vučić, međutim, realno nema potrebe da bude predsednik Srbije da bi se za sve pitao. Slično kao što je govorio da se neće kandidovati za predsednika Srbije, tako je više puta najavljivao svoje povlačenje sa mesta predsednika Srpske napredne stranke. Poslednji put pre nekoliko dana, sa ponovo novim rokom. Sve dok je na toj poziciji, on će biti glavni, tu nema nikakve dileme. Uostalom, da nije tako, do sada bi se povukao sa tog mesta. Nebrojeno puta je govorio o tome da će se povući sa čelne partijske funkcije, da će biti samo predsednik svih građana Srbije i da više neće dati da njegovo ime nosi izborne liste na parlamentarnim i lokalnim izborima. Upravo zbog toga mnogi analitičari veruju da on, ipak, nikada neće otići sa mesta predsednika SNS-a.

Po isteku mandata na predsedničkoj funkciji, Vučić nema nikakvih ustavnih ili zakonskih ograničenja da bude premijer. U tom slučaju. samo će promeniti kancelariju i sa Andrićevog venca preseliće se nekoliko stotina metara niže u Nemanjinu ulicu. Što se tiče svega ostalog, ništa se neće promeniti. Dnevnici na televizijama će i dalje počinjati sa njegovim imenom i prezimenom, ali umesto predsednik Srbije, stajaće premijer ili predsednik Vlade. Ta funkcija je po Ustavu Srbije značajnija od predsedničke, ali Vučić je slično Slobodanu Miloševiću učinio da je najvažnija ona na kojoj se on nalazi. Može da bude i predsednik Mesne zajednice, biće glavni baja u zemlji.

Putinovim stopama i metodama opstanka na vlasti

Postoji još jedna mogućnost, koja bi naprednjacima i njemu lično bila možda i najdraža. Za istoriju bi, sigurno, najviše voleli da ostane zabeleženo da je Vučić bio poslednji predsednik Srbije koji je izabran na neposrednim izborima. Šta to znači? Vučiću istekne mandat 2027. godine, vlast promeni Ustav i novog predsednika izabere aktuelni parlament. Vučić ulazi u istoriju kao poslednji izabrani predsednik, postaje premijer, a tamo neki Marijan Rističević, Vladimir Đukanović ili električni stub biva postavljen za predsednika Srbije.

Ono što može da začudi i što naprednjacima na ide na ruku jeste zainteresovanost opozicije za ovakav predlog. Opoziciji je takva ideja zanimljiva, jer bi Srbija konačno morala da se opredeli da li je za predsednički ili premijerski politički sistem.

Šta god bilo, gotovo je sigurno da će Vučić krenuti Putinovim stopama i metodama opstanka na vlasti. Putin je svakako neko ko mu je politički uzor i koga bi sa zadovoljstvom pratio gde god i kako god da treba. Sa vlasti se sigurno neće dobrovoljno skloniti, jer apsolutno nikakav nagoveštaj toga ne postoji. Neko ko nije spreman da se odrekne mesta predsednika stranke, a govori da je Srbija slobodna i demokratska, daleko je od toga da ima potencijal za bilo kakav normalan politički život.

Vučić je dokazao da ga jedino zanima opstanak na vlasti. Pred sobom ima veliki broj mogućnosti. Ostaje mi samo da odluči kako će i sa koje funkcije nastaviti svoj autoritativan način vladanja. Oni koji veruju da će se povući, nemaju čemu da se nadaju, makar bio i predsednik neke Mesne zajednice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.