Pisac Muharem Bazdulj izjavio je za N1 da dokle god je NATO na Kosovu, sukoba neće biti i da je, iako je ovo što se dešava ljudima na sjeveru, opštinama koje se graniče i svima nama uznemirujuće ružno, sukob potpuno nerealan. „Ako bi se tražila logika, čini mi se da se radi o kontrolisanoj eskalaciji da bi se došlo do deeskalacije“, opisuje Bazdulj trenutnu situaciju na Kosovu.
Povodom dva susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i patrijarha Porfirija za 12 sati, Bazdulj ističe da je situacija takva da se desila zabrana ulaska patrijarha na Kosovo i da se inače dešava eskalacija, te da su ti susreti trebalo da pošalju simboličku poruku o jedinistvu svetovnih i duhovnih vlasti, a da li je u pitanju „inflacija susreta – to je već drugo pitanje“.
Bazdulj podsjeća i na očekivanja da bi možda iduća godina mogla biti ta u kojoj će, uz angažovanje SAD, na sporazum o Kosovu biti stavljena „mašnica.“ Prema njegovim riječima, i Dejton je potpisan uoči predsjedničkih izbora, gdje je Bill Clinton branio mandat, pa se to može i ponoviti sa Bidenom. „Ako bi se iduće jeseni potisalo nešto što bi bila kopija Dejtona, godinu dana bi mogli da tamburaju kako su napravili neki uspjeh u svjetskom dvorištu“, ističe pisac.
„Čini mi se da je ovde metafora – ko će prvi trepnuti Vučić ili Kurti. Obojica imaju ograničeni manevarski prostor i crvene linije i ovo je to – gledamo se u oči ko će da prvi trepne“, rekao je Bazdulj.
Kako dodaje, opasno je to što ne možete uvijek da imate potpunu kontrolu – da u cijeloj situaiji ne dođe do upotrebe oružja i ode neka glava. „Ali čini mi se da je ovo kontrolisana eskalacija“, ponavlja.
Iako kaže da ne zna šta je tačno u sporazumu za Kosovo, pretpostavlja da on „u nekim širokim zahvatima“ predstavlja neformalno priznanje Srbije, ali i neku vrstu ZSO – teritorijalne autonomije Srba na Kosovu, kao i da je nešto što su smislili – bez međusobnog priznanja kao u slučaju dvije Njemačke.
Bazdulj naglašava da je do sada sve na istom od kada je pokušavano da se dođe do rješenja, što traje četvrt vijeka poslije rata na Kosovu i da smo od taga na istom tragu i samo se čeka povoljna politička situacija da se izvrši pritisak na obe strane. „Možda ovo što se dešava u Ukrajini može da posluži Zapadu kao ilustracija da je Evropa njihovo dvorište i da mogu da kontrolišu situaciju“.
On ukazuje i na Hillove izjave o neophodnosti posjete patrijarha Kosovu, kao i one Gabriela Escobara o tome da je obaveza Kosova da formira ZSO. „Čini mi se da su uslovno rečeno izjave američkih zvaničnika više prosrpske nego prije godinu, dvije, tri“, dodaje.
Prema njegovim riječima i povratak Hilla iz penzije, kao jakog diplomate pokazuje da se fokus Vašingtona vratio na Beograd, što nije najdraže Njemačkoj i Evropi.
Moguće je, kaže i da Srbija ima bolje odnose sa NATO nego sa EU, jer nam NATO nešto i daje, a EU ne, jer nam se preti mogućnošću vraćanja viza, a ne govore ni o ulasku novih članica.
„NATO daje neku vrstu sigurnosti i ideje da neće biti rata, kako kažu u Bosni i Hercegovini – samo da ne puca“, dodaje.
On ocjenjuje i da je moguće da se od američkih zvaničnika može očekivati nova diplomatska akcija na Kosovu. „Vidjećemo, dolaze praznici, mogu da zamislim da bude poziv 2. ili 3. januara da se dozvoli posjeta patrijarha Kosovu za Božić. Očekujem neku vrstu deeskalacije, očigledno je da sam optimista“, kaže.
Bazdulj podsjeća i na očekivanja da bi možda iduća godina mogla biti ta u kojoj će, uz angažovanje SAD, na sporazum o Kosovu biti stavljena „mašnica.“ Prema njegovim riječima, i Dejton je potpisan uoči predsjedničkih izbora, gdje je Bill Clinton branio mandat, pa se to može i ponoviti sa Bidenom. „Ako bi se iduće jeseni potisalo nešto što bi bila kopija Dejtona, godinu dana bi mogli da tamburaju kako su napravili neki uspjeh u svjetskom dvorištu“, ističe pisac.
„Čini mi se da je ovde metafora – ko će prvi trepnuti Vučić ili Kurti. Obojica imaju ograničeni manevarski prostor i crvene linije i ovo je to – gledamo se u oči ko će da prvi trepne“, rekao je Bazdulj.
Kako dodaje, opasno je to što ne možete uvijek da imate potpunu kontrolu – da u cijeloj situaiji ne dođe do upotrebe oružja i ode neka glava. „Ali čini mi se da je ovo kontrolisana eskalacija“, ponavlja.
Iako kaže da ne zna šta je tačno u sporazumu za Kosovo, pretpostavlja da on „u nekim širokim zahvatima“ predstavlja neformalno priznanje Srbije, ali i neku vrstu ZSO – teritorijalne autonomije Srba na Kosovu, kao i da je nešto što su smislili – bez međusobnog priznanja kao u slučaju dvije Njemačke.
Bazdulj naglašava da je do sada sve na istom od kada je pokušavano da se dođe do rješenja, što traje četvrt vijeka poslije rata na Kosovu i da smo od taga na istom tragu i samo se čeka povoljna politička situacija da se izvrši pritisak na obe strane. „Možda ovo što se dešava u Ukrajini može da posluži Zapadu kao ilustracija da je Evropa njihovo dvorište i da mogu da kontrolišu situaciju“.
On ukazuje i na Hillove izjave o neophodnosti posjete patrijarha Kosovu, kao i one Gabriela Escobara o tome da je obaveza Kosova da formira ZSO. „Čini mi se da su uslovno rečeno izjave američkih zvaničnika više prosrpske nego prije godinu, dvije, tri“, dodaje.
Prema njegovim riječima i povratak Hilla iz penzije, kao jakog diplomate pokazuje da se fokus Vašingtona vratio na Beograd, što nije najdraže Njemačkoj i Evropi.
Moguće je, kaže i da Srbija ima bolje odnose sa NATO nego sa EU, jer nam NATO nešto i daje, a EU ne, jer nam se preti mogućnošću vraćanja viza, a ne govore ni o ulasku novih članica.
„NATO daje neku vrstu sigurnosti i ideje da neće biti rata, kako kažu u Bosni i Hercegovini – samo da ne puca“, dodaje.
On ocjenjuje i da je moguće da se od američkih zvaničnika može očekivati nova diplomatska akcija na Kosovu. „Vidjećemo, dolaze praznici, mogu da zamislim da bude poziv 2. ili 3. januara da se dozvoli posjeta patrijarha Kosovu za Božić. Očekujem neku vrstu deeskalacije, očigledno je da sam optimista“, kaže.
