Mišljenje analitičara

Odlazak predsjednice Kosova Vjose Osmani u Njujork u vrijeme Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija, ali i medijski natpisi i izjave prištinskih, beogradskih i briselskih zvaničnika o „novom okviru“ dijaloga, ponovo su otvorile pitanje udaljenosti Kosova od stolice UN, koju, po riječima analitičara, Kosovo može da dobije samo preko sporazuma sa Srbijom, po uzoru na model "dvije Njemačke", piše Danas.rs.

Politikolog Ognjen Gogić navodi da kosovski zvaničnici vode aktivnu spoljnu politiku sa ciljem da se upotpuni međunarodno priznanje Kosova, te da u tom smislu nije iznenađenje da će predsjednica Kosova Vjosa Osmani i premijer Kosova Albin Kurti koristiti svaku priliku da zagovaraju prijem Kosova u međunarodne organizacije, bez obzira na to koliko su realni izgledi na uspjeh.

“Kada je riječ o stolici u UN, to može da znači više stvari. Kosovo je zainteresovano da postane država članica UN. Međutim, pored punopravnog članstva „stolica u UN“ može da znači i posmatrački status koji, recimo, ima Palestina od 2012. godine”, kaže Gogić.

Gogić objašnjava da kada je Palestina dobila status države posmatrača, javila se bojazan da bi Kosovo moglo da krene istim putem.

“Palestini je to donelo koristi na međunarodnon planu poput pristupanja Međunarodnom krivičnom sudu. Međutim, Kosovo se nije opredelilo za isti postupak verovatno zbog toga što su se dodjeljivanju posmatračkog statusa Palestini žestoko protivile SAD”, kaže on.

Gogić podvači da Kosovo u UN može da uđe preko sporazuma sa Srbijom, jer za taj ulazak ne bi postojao konsenzus u Savjetu bezbjednosti, niti dvotrećinska većina u Generalnoj skupštini, zbog postojanja straha od presedana da se seceniostičke regije dobijaju stolicu u UN mimo volje matične države. Razliku bi pravio pristanak Srbije da de jure ili de facto prizna Kosovo, jer tako to više ne bi bilo smatrano za presedan, pa bi time i druge države izgubile razlog da se plaše ili protive ulasku Kosova u međunarodne organizacije, uključujući i sam Ujedinjene nacije.

“Sporazum o sveobuhvatnoj normalizaciji koji bi se očekuje da Kosovo i Srbija potpišu jeste osmišljen po analogiji sa modelom dvije Njemačke. Berlin i Brisel su taj sporazum zamislili kao ulaznicu za Kosovo u UN i u EU. Ako bi Kosovo i Srbija potpisali takav sporazum, onda Kina i Rusija ne bi imali razlog da se protive ulasku u UN kad bi sama Srbija faktički dala saglasnost za takav epilog. Ako Srbija stvarno ne želi da vidi Kosovo u UN, onda treba da razmisli da li treba da nastavi sa tom politikom 'normalizacije'“, poručuje Gogić.

Sa druge strane politički analitičar Blerim Burjani kaže da je pomenuti  „model dvije Njemačke“ prevaziđen.

On kaže da je Osmani imala značajne sastanke sa Escobarom u SAD, ali da teme razgovora nisu bile nove. Dodaje da se zna se da UN nema neku značajnu ulogu o dialogu osim u formalnom smislu, te da se zna da UN davno delegirao nadležnosti u dijalogu na EU.

“Osmani je zainteresovana za novo priznanje Kosova i lobiranje, a do sada Vjosa Osmani i Albin Kurti vodili su spoljnu politiku mirno i bez žurbe, ali i bez informisanja o detaljima. Zalažu se za nova priznanja Kosova na čemu rade intenzivno sa ostalim međunarodnim partnerima, a vidjećemo sta će uraditi kasnije. Model dvije Njemačke nema uopšte neki politički značaj, pošto je Kosovo suverena država, pa neće biti novih političkih modela prihvatljivih za Kosovo. Nema smisla u političkom planu da se govori o novim rješenjima, ovaj model je bio i ranije aktivan, ali političari na Kosovu nisu bili zainteresovani za njega. Lično mislim da je taj model prevaziđen”, navodi Burjani.

Kaže i da ni Kurti, pa ni opozicija na Kosovu neće biti zainteresovani da prihvate ovaj model, ali da se ne zna šta će biti model rješenja, ali ima i biće velikog političkog pritiska na Srbiju i Kosovo da se nađe rješenje,  koje smatra da treba da bude praktično rješenje koje zadovalja i srpsku manjinu na Kosovu i Albance u Preševo.

Dodaje da Srbija nema puno „političkog vremena“ da se zalaže samo za status kvo, jer ta, kako je karakteriše, konzervativna politika i politička pauza neće joj doprineti.

“Srbija mora da bude kreativna, i da sarađuje sa međunarodnom zajednicom oko opcija. Ako Srbija ne želi saradnju sa EU i SAD dobiće ekonomske i političke sankcije. Trenutno vođenje kosovske politike od strane srpskih zvaničnika nije dobro za Srbe na Kosovu. Srbija ima dvija opcije – da vodi kreativnu politiku za pronalazak rješenja sa dijalogom, a druga je ova opcija koji vodi Vučić – lažni dijalog kojim bi našao neko rješenje. Srbija nema odavno politički odgovor, a međunarodna zajednica želi rješenje do marta 2023. U ovoj situaciju Kosovo nema neku veliku nadu da će dobiti stolicu u UN, upravo jer su veto Rusije i Kine tu”, smatra Burjani.