Nakon pune integracije u NATO, Republika Sjeverna Makedonija nastavlja napore za pridruživanje s Europskom unijom (EU), što je u prvim plan ponovo istaknulo odnose sa susjedima.
Kako stvari nikada nisu crno-bijele, a radi boljeg sagledavanja i razumijevanja navedenog problema, neophodno je imati na umu širu sliku u kontekstu odnosa na Balkanu.
Ovaj tekst je jedan od iskrenih pokušaja u tom smislu:
Republika Sjeverna Makedonija (RSM) želi da postane članica EU. Nedavno je primljena u NATO. Tvrdi da je riješila dugogodišnje sporove sa susjedima – Grčkom i Bugarskom, pa sad zaslužuje članstvo u EU, piše portal Geopolitika.news iz Hrvatske.
Ili u najmanju ruku otvaranje pregovora o pristupanju. Europska komisija (EK) i većina država članica istog su stava.
Republika Sjeverna Makedonija se modernizira. Mijenja svoje zakonodavstvo, pri čemu se propisi koji transponiraju acquis communautaire donose po hitnom postupku – to su tzv. zakoni sa europskom zastavom.
Republika Sjeverna Makedonija gradi autoceste kako bi se na brži i učinkovitiji način povezala sa susjedima što će dati poticaj trgovini i ulaganjima ne samo na njenom teritoriju, već na cijelom Balkanskom poluotoku.
Jedna od ovih autocesta prolazi pored ili kroz – u ovom slučaju to su detalji – masovnu grobnicu vojnika Centralnih sila poginulih u Prvom svjetskom ratu.
Druga takva groblja su uništena, a tijela su ponovo pokopana u zajedničkim grobovima zajedno s posmrtnim ostacima vojnika drugih vojski koji su označeni kao „makedonski“.
To je samo po sebi apsurdno s obzorom na to da tijekom Prvog svjetskog rata nije bilo „makedonske vojske“ nego su se muškarci s ovoga područja borili u srpskoj ili u bugarskoj vojsci ovisno o svome podrijetlu i ubjeđenjima.
Osim uništavanja grobova, uobičajena praksa u RSM je i rušenje spomenika vezanih za vojske zemalja koje su tijekom Velikog rata bile neprijatelji Kraljevine Srbije.
Da, Prvi svjetski rat je svojevrsni simbol pobjedničkog nacionalizma koji rezultira raspadom višenacionalnih carstava i stvaranjem velikog broja nacionalnih država, svaka od kojih ljubomorno čuva, piše i dopisuje svoju povijest.
S ove tačke gledišta aktivnosti Skoplja, iako poduzete sa zakašnjenjem od jednog stoljeća, mogle bi biti barem objašnjene i shvaćene, ako ne prihvaćene.
Ali priča ne počinje i, nažalost, ne završava ovdje. Prije nekoliko mjeseci u Skoplju je izbio skandal vezan za zamjenu natpisa na nadgrobnoj ploči nekoliko ratnika poginulih u borbi protiv Osmanskog carstva. Ispada da je protuosmanski otpor u Makedoniji – zajedničko djelo svih potlačenih naroda do njegove kulminacije 1903. godine, također problem za Skoplje.
Iako pretendiraju da su politički, povijesni i moralni nasljednici Kruševske republike proglašene u kolovozu 1903. od strane Tajne makedonske revolucionarne organizacije (obratite pažnju na naziv – on ne sadrži etnonime!), predstavnici vlasti u Republici Sjevrnoj Makedonoji i Makedonska pravoslavna crkva smatraju potrebnim da ponovo napišu natpis na nadgrobnoj ploči devetorice pripadnika revolucionarne organizacije, kako bi odgovarao njihovom suvremenom konceptu povijesti i identiteta Makedonije i Makedonaca.
Iako graniči s apsurdom, taj bi potez mogao biti nekako objašnjen. Ne kažemo opravdan.
Ali koja je krivnja petnaestero bugarskih turista koji su poginuli u potonuću turističkog broda „Ilinden“ na Ohridskom jezeru 2009. godine? Njihov je spomenik, također, srušen prošle godine.
Poštovanje prema mrtvima je moralna norma u Europi. Izraz toga su postavljanje nadgrobnih spomenika i komplicirani postupci ekshumacije, kad je ona potrebna. A međusobno poštovanje protivnika u boju, živih i mrtvih, dio je dobrih vojnih i političkih tradicija još iz doba vitezova.
To je pravilo djelomično kodificirano početkom 20. stoljeća, ali je skoro bezuvjetno poštovano tokom dva svjetska rata. Određeni krugovi na Zapadnom Balkanu kao da ne primjećuju neke od ovih elemenata.
Postoje, međutim, rječiti primjeri suprotnog. I nije potrebno ih tražiti po bojištima Zapadne fronte. U malom selu Mircea Voda, pored stare ceste od rumunjskog glavnog grada Bukurešta do luke Constanţa, nalazi se vojničko groblje.
Tamo su zajedno pokopani vojnici iz Bugarske, Rumunjske, Njemačke i Rusije koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, a borili su se na različitim stranama. I to se mjesto nalazi na Balkanu, ali pokazuje suptilnu razliku između članica EU i onih koji su još uvijek izvan Unije. Pitanje vrijednosti.
Ovaj tekst je jedan od iskrenih pokušaja u tom smislu:
Republika Sjeverna Makedonija (RSM) želi da postane članica EU. Nedavno je primljena u NATO. Tvrdi da je riješila dugogodišnje sporove sa susjedima – Grčkom i Bugarskom, pa sad zaslužuje članstvo u EU, piše portal Geopolitika.news iz Hrvatske.
Ili u najmanju ruku otvaranje pregovora o pristupanju. Europska komisija (EK) i većina država članica istog su stava.
Republika Sjeverna Makedonija se modernizira. Mijenja svoje zakonodavstvo, pri čemu se propisi koji transponiraju acquis communautaire donose po hitnom postupku – to su tzv. zakoni sa europskom zastavom.
Republika Sjeverna Makedonija gradi autoceste kako bi se na brži i učinkovitiji način povezala sa susjedima što će dati poticaj trgovini i ulaganjima ne samo na njenom teritoriju, već na cijelom Balkanskom poluotoku.
Jedna od ovih autocesta prolazi pored ili kroz – u ovom slučaju to su detalji – masovnu grobnicu vojnika Centralnih sila poginulih u Prvom svjetskom ratu.
Druga takva groblja su uništena, a tijela su ponovo pokopana u zajedničkim grobovima zajedno s posmrtnim ostacima vojnika drugih vojski koji su označeni kao „makedonski“.
To je samo po sebi apsurdno s obzorom na to da tijekom Prvog svjetskog rata nije bilo „makedonske vojske“ nego su se muškarci s ovoga područja borili u srpskoj ili u bugarskoj vojsci ovisno o svome podrijetlu i ubjeđenjima.
Osim uništavanja grobova, uobičajena praksa u RSM je i rušenje spomenika vezanih za vojske zemalja koje su tijekom Velikog rata bile neprijatelji Kraljevine Srbije.
Da, Prvi svjetski rat je svojevrsni simbol pobjedničkog nacionalizma koji rezultira raspadom višenacionalnih carstava i stvaranjem velikog broja nacionalnih država, svaka od kojih ljubomorno čuva, piše i dopisuje svoju povijest.
S ove tačke gledišta aktivnosti Skoplja, iako poduzete sa zakašnjenjem od jednog stoljeća, mogle bi biti barem objašnjene i shvaćene, ako ne prihvaćene.
Ali priča ne počinje i, nažalost, ne završava ovdje. Prije nekoliko mjeseci u Skoplju je izbio skandal vezan za zamjenu natpisa na nadgrobnoj ploči nekoliko ratnika poginulih u borbi protiv Osmanskog carstva. Ispada da je protuosmanski otpor u Makedoniji – zajedničko djelo svih potlačenih naroda do njegove kulminacije 1903. godine, također problem za Skoplje.
Iako pretendiraju da su politički, povijesni i moralni nasljednici Kruševske republike proglašene u kolovozu 1903. od strane Tajne makedonske revolucionarne organizacije (obratite pažnju na naziv – on ne sadrži etnonime!), predstavnici vlasti u Republici Sjevrnoj Makedonoji i Makedonska pravoslavna crkva smatraju potrebnim da ponovo napišu natpis na nadgrobnoj ploči devetorice pripadnika revolucionarne organizacije, kako bi odgovarao njihovom suvremenom konceptu povijesti i identiteta Makedonije i Makedonaca.
Iako graniči s apsurdom, taj bi potez mogao biti nekako objašnjen. Ne kažemo opravdan.
Ali koja je krivnja petnaestero bugarskih turista koji su poginuli u potonuću turističkog broda „Ilinden“ na Ohridskom jezeru 2009. godine? Njihov je spomenik, također, srušen prošle godine.
Poštovanje prema mrtvima je moralna norma u Europi. Izraz toga su postavljanje nadgrobnih spomenika i komplicirani postupci ekshumacije, kad je ona potrebna. A međusobno poštovanje protivnika u boju, živih i mrtvih, dio je dobrih vojnih i političkih tradicija još iz doba vitezova.
To je pravilo djelomično kodificirano početkom 20. stoljeća, ali je skoro bezuvjetno poštovano tokom dva svjetska rata. Određeni krugovi na Zapadnom Balkanu kao da ne primjećuju neke od ovih elemenata.
Postoje, međutim, rječiti primjeri suprotnog. I nije potrebno ih tražiti po bojištima Zapadne fronte. U malom selu Mircea Voda, pored stare ceste od rumunjskog glavnog grada Bukurešta do luke Constanţa, nalazi se vojničko groblje.
Tamo su zajedno pokopani vojnici iz Bugarske, Rumunjske, Njemačke i Rusije koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu, a borili su se na različitim stranama. I to se mjesto nalazi na Balkanu, ali pokazuje suptilnu razliku između članica EU i onih koji su još uvijek izvan Unije. Pitanje vrijednosti.
