Iza njihovog uspjeha ne stoji podrška niti finansijska pomoć institucija. Od prostorija, interneta pa svega ostalog potrebnog za jedno svjetsko takmičenje, ovi mladi ljudi osigurali su vlastitim sredstvima te uz kreditno zaduženje jednog od mentora-profesora.
Tim mladih robotičara iz Bosne i Hercegovine osvojio je prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi. Ovaj uspjeh je kruna višegodišnjeg rada hercegovačkih profesora i srednjoškolaca koji su posljednjih godina ostvarili zapažene rezultate na različitim takmičenjima.
Misija ovog takmičenja je bila da inspirira mlade cijelog svijeta u nauci, tehnologiji, inžinjerstvu i matematici (STEM) i na taj način skreće pažnju na važnost integralnog i praktičnog oblika edukacije.
Od 65 mogućih bodova tim okupljen oko CERIT – Centra za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju iz Mostara osvojio je 63,7 bodova.
Članovi pobjedničkog tima su Lejla Nuhić, Anis Kazazić i Merjema Pajić iz Druge gimnazije Mostar, Luka Jurković, Marko Masnić i Luka Džalto iz Srednje škole Čapljina, te Fatima Sidran iz Srednje škole Stolac, pod mentorstvom profesora Anesa Hadžiomerovića, te IT inženjera Denija Ajanića i Armina Đidelije.
Takmičenje na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi “FGC2021 Discover&Recover” trajalo je od kraja juna do kraja oktobra, a bosanskohercegovački tim je pobijedio u konkurenciji 177 država.
“Osjećaj biti prvi je zaista fenomenalan. Mi, mentori a ni učenici još nismo svjesni šta smo uspjeli da postignemo”, kaže nam na početku razgovora profesor Hadžiomerović.
Predstavnici Bosne i Hercegovine imali su zadatak izraditi četiri robota i osmisliti dva projekta.
“Za četiri robota koje je ovaj tim sastavio, date su sve potrebne smjernice. Prvi zadatak je da se sastavi robot koji će se podići na platformu od 70 centimetara. Drugi je izrada robota koji će dići flašu od pola litra na visinu od 30 centimetara. Treći robot treba da radi poput samostrijela, odnosno da ispaljuje lopticu na udaljenosti od 3,5 metra i na visinu od 1,5 metra. Četvrti robot se trebao potpuno automatizovano kretati po zadanoj putanji”, pojašnjava Hadžiomerović.
Pored navedenog, imali su još dva projekta, pa su se odlučili za sistem pametnog navodnjavanja i prikupljanja vode iz vlažnosti zraka, što su radili u saradnji sa timom iz Kazahstana.
“I tu je naš ponos – Cube set kocka, nano-satelit koji smo trebali podignuti na 30 do 40 kilometara u niži sloj atmosfere”, dodaje Hadžiomerović.
“Pošto smo bili ograničeni rokom morali smo naći drugo rješenje za lansiranje Cube set kocke u atmosferu. Odlučili smo se da naš nano-satelit zavežemo ribarskim silkom i dignemo na jedan kilometar visine i tako izvršimo potrebna mjerenja temperature i vlažnosti zraka, atmosferski pritisak, zagađenost te smo i uslikali niz panoramskih fotografija okolice Mostara. Izgleda da nas je upravo birokratija koštala 1,3 boda na kraju takmičenja”, ukazuje Hadžiomerović.
Mentori i učenici su se tokom takmičenja suočavali sa brojnim izazovima i preprekama koje ih nisu spriječile da budu prvi. Nadaju se da će njihov primjer biti prijelomna tačka u promjeni pristupa u obrazovanju.
“Svakodnevno smo se susretali sa izazovima. Jedan od njih je bio da nismo imali 3D printer, pa nam ga je ustupila Druga gimnazija Mostar čijem direktoru Ćamilu Tabakoviću se ovom prilikom posebno zahvaljujemo. Također, skoro da kraja takmičenja nismo imali priključak na internet, a koristili smo naše mobilne telefone”, ističe Hadžiomerović.
Nažalost, iza njihovog uspjeha ne stoji podrška niti finansijska pomoć institucija. Od prostorija, interneta pa svega ostalog potrebnog za jedno svjetsko takmičenje, ovi mladi ljudi osigurali su vlastitim sredstvima te uz kreditno zaduženje jednog od mentora-profesora.
“Naša najveća želja je da konačno dođe do suštinske promjene u obrazovnom sistemu, odnosno da praktični rad bude prioritet. Jedan od takmičara kojeg smo ranije upoznali mi je objasnio da na njegovom studiju u SAD-u nema ispita nego studenti dobivaju zadatke da izrade određene projekte te shodno potrebi za realizaciju projekata uče nužno gradivo”, poručuje na kraju razgovora Hadžiomerović.
Na samom kraju takmičenja javilo se Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije BiH koje je osiguralo novac za kupovinu materijala i obećalo da će nagraditi učenike koji su učestvovali u ovom takmičenju. Također, dijaspora je prepoznala njihov trud i jedan donator iz SAD-a je uplatio trošak interneta za dvije godine.
Misija ovog takmičenja je bila da inspirira mlade cijelog svijeta u nauci, tehnologiji, inžinjerstvu i matematici (STEM) i na taj način skreće pažnju na važnost integralnog i praktičnog oblika edukacije.
Od 65 mogućih bodova tim okupljen oko CERIT – Centra za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju iz Mostara osvojio je 63,7 bodova.
Članovi pobjedničkog tima su Lejla Nuhić, Anis Kazazić i Merjema Pajić iz Druge gimnazije Mostar, Luka Jurković, Marko Masnić i Luka Džalto iz Srednje škole Čapljina, te Fatima Sidran iz Srednje škole Stolac, pod mentorstvom profesora Anesa Hadžiomerovića, te IT inženjera Denija Ajanića i Armina Đidelije.
Kao nestvarna filmska priča
Ova priča o podvigu mladih zaljubljenika u nauku liči na nestvarnu filmsku priču o uspješnim talentima kojima otežavajuće okolnosti predstavljaju dodatnu motivaciju i inspiraciju za predani rad.Takmičenje na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi “FGC2021 Discover&Recover” trajalo je od kraja juna do kraja oktobra, a bosanskohercegovački tim je pobijedio u konkurenciji 177 država.
“Osjećaj biti prvi je zaista fenomenalan. Mi, mentori a ni učenici još nismo svjesni šta smo uspjeli da postignemo”, kaže nam na početku razgovora profesor Hadžiomerović.
Predstavnici Bosne i Hercegovine imali su zadatak izraditi četiri robota i osmisliti dva projekta.
“Za četiri robota koje je ovaj tim sastavio, date su sve potrebne smjernice. Prvi zadatak je da se sastavi robot koji će se podići na platformu od 70 centimetara. Drugi je izrada robota koji će dići flašu od pola litra na visinu od 30 centimetara. Treći robot treba da radi poput samostrijela, odnosno da ispaljuje lopticu na udaljenosti od 3,5 metra i na visinu od 1,5 metra. Četvrti robot se trebao potpuno automatizovano kretati po zadanoj putanji”, pojašnjava Hadžiomerović.
Pored navedenog, imali su još dva projekta, pa su se odlučili za sistem pametnog navodnjavanja i prikupljanja vode iz vlažnosti zraka, što su radili u saradnji sa timom iz Kazahstana.
“I tu je naš ponos – Cube set kocka, nano-satelit koji smo trebali podignuti na 30 do 40 kilometara u niži sloj atmosfere”, dodaje Hadžiomerović.
Nužna promjena obrazovnog sistema
Pri realizaciji posljednjeg zadatka ispriječila se administracija, odnosno nadležna agencija za avijaciju koja je zahtijevala da im se obrate za dozvolu 20 dana ranije.“Pošto smo bili ograničeni rokom morali smo naći drugo rješenje za lansiranje Cube set kocke u atmosferu. Odlučili smo se da naš nano-satelit zavežemo ribarskim silkom i dignemo na jedan kilometar visine i tako izvršimo potrebna mjerenja temperature i vlažnosti zraka, atmosferski pritisak, zagađenost te smo i uslikali niz panoramskih fotografija okolice Mostara. Izgleda da nas je upravo birokratija koštala 1,3 boda na kraju takmičenja”, ukazuje Hadžiomerović.
Mentori i učenici su se tokom takmičenja suočavali sa brojnim izazovima i preprekama koje ih nisu spriječile da budu prvi. Nadaju se da će njihov primjer biti prijelomna tačka u promjeni pristupa u obrazovanju.
“Svakodnevno smo se susretali sa izazovima. Jedan od njih je bio da nismo imali 3D printer, pa nam ga je ustupila Druga gimnazija Mostar čijem direktoru Ćamilu Tabakoviću se ovom prilikom posebno zahvaljujemo. Također, skoro da kraja takmičenja nismo imali priključak na internet, a koristili smo naše mobilne telefone”, ističe Hadžiomerović.
Kreditno zaduženje jednog od mentora
Za ovu vrijednu i uspješnu ekipu nema vremena za odmor. Već su se prijavili za brojna domaća i međunarodna takmičenja gdje imaju velika očekivanja na osnovu stečenog iskustva na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi.Nažalost, iza njihovog uspjeha ne stoji podrška niti finansijska pomoć institucija. Od prostorija, interneta pa svega ostalog potrebnog za jedno svjetsko takmičenje, ovi mladi ljudi osigurali su vlastitim sredstvima te uz kreditno zaduženje jednog od mentora-profesora.
“Naša najveća želja je da konačno dođe do suštinske promjene u obrazovnom sistemu, odnosno da praktični rad bude prioritet. Jedan od takmičara kojeg smo ranije upoznali mi je objasnio da na njegovom studiju u SAD-u nema ispita nego studenti dobivaju zadatke da izrade određene projekte te shodno potrebi za realizaciju projekata uče nužno gradivo”, poručuje na kraju razgovora Hadžiomerović.
Na samom kraju takmičenja javilo se Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije BiH koje je osiguralo novac za kupovinu materijala i obećalo da će nagraditi učenike koji su učestvovali u ovom takmičenju. Također, dijaspora je prepoznala njihov trud i jedan donator iz SAD-a je uplatio trošak interneta za dvije godine.